Vijesti .hr / Ostalo / Kolumne

Uoči novih lokalnih izbora, učinilo mi se adekvatno dotaknuti se filma koji progovara o mračnim opresivnim vremenima i događaju koji se desetljećima zataškavao iza 'željezne zavjese'.

Na 'palubi' se nalaze Robert De Niro, Tommy Lee Jones, Morgan Freeman i Zach Braff, a filmom 'kormilari' scenarist jedne od ponajboljih akcijskih komedija svih vremena (op.a. ''Midnight Run''), George Gallo.

S još prilično friškim sjećanjem na Vinterbergov festivalski trijumf (da ne spominjem Oskara i ostala priznanja koje je usput skupio) imena ''Another Round'', odlučio sam ovaj postoskarovski tjedan odlutati filmskim globusom do Danske u kojoj se uvijek 'kuha' nešto posebno.

Za sam kraj ove pred oskarovske groznice ostavio sam dva kandidata iz kategorije najboljeg filma izvan engleskog područja iliti po naški, najboljeg stranog filma.

Premda je potpisnik ovih redova potiho navijao da izvanredni rumunjski dokumentarac ''Collective'' osvoji nagradu (u svojoj kategoriji, naravno) na nedavno održanim BAFTA-ma, svoje 'krakove i pipke' je pustila neodoljiva hobotnica iz toplog, pozitivom nabijenog filma ''My Octopus Teacher'' i donijela svojim autorima veliko priznanje i status favorita na nadolazećim Oskarima.

Do 93. dodjele Oskara dijeli nas tek nešto više od dva tjedna stoga ne valja gubiti vrijeme već treba predstaviti što više preostalih kandidata.

Još otkako je u rujnu prošle godine premijerno prikazan na 'Mostri', koju je na kraju i trijumfalno napustio, najnoviji film izuzetno talentirane redateljice Chloé Zhao ''Nomadland'' neumoljivo osvaja srca kritike, publike i festivalskih žirija.

Premda su prošle nepune dvije godine otkako smo u kinima mogli napasti oči i odmoriti mozak gledajući ultraskupu eskapadu o borbi slavnih filmskih čudovišta na čelu s veličanstvenim radioaktivnim gušterom Godzillom (op.a. ''Godzilla: King of Monsters''), sad se to sve nekako čini kao daleka prošlost u kojoj su se holivudski spektakli mijenjali na rasporedu kina poput pelena na guzama novorođenčadi.

U neko normalnije doba ponosni dobitnici najprestižnije filmske nagrade sad bi već samodopadno laštili svoje pozlaćene kipiće, no COVID noćna mora je umjesto toga skrojila novi raspored te je tek ovaj ponedjeljak dozvolila Akademiji da javno obznani kandidate za nadolazećeg Oskara.

Ako je netko iz svijeta sedme umjetnosti u ova suluda pandemijska vremena uspio izrasti iz 'nezavisnog gomolja' u stablo okićeno nagradama, onda su to bez ikakve sumnje nezavisni filmovi i oni ponikli na 'onlajn' platformama.

U kratkom periodu od tek nekoliko dana, domaća publika imat će priliku pogledati dva poprilično dobra filma koji progovaraju o itekako relevantnim i aktualnim temama ženskog zlostavljanja i posljedica takvih nemilih događaja te utjecaja društvenih mreža, odnosno, influencera koji baš i ne vode tako atraktivne živote kako bi to svi na prvu pomislili.

U nedjelju 28. veljače bit će održana 78. dodjela Zlatnih Globusa, a u lovu na to prestižno priznanje našla se i britanska glumica Rosamund Pike koja se polako, ali sigurno pretvara u dežurnu holivudsku negativku najviših dometa.

Da se neke stvari nisu mnogo promijenile od 60-ih i 70-ih (to je period u kojem je smještena radnja ovotjedne filmske preporuke) naovamo, znamo i sami čitajući novine i gledajući vijesti u kojima odzvanjaju pojmovi i riječi poput 'rasizma' i 'pretjerane uporabe sile', kako u S.A.D.-u, tako i drugim zemljama i kontinentima.

Drama pa opet drama, triler, drama, western, crtić, dokumentarac, drama i tako redom. Mišljenja sam kako bi se za ovaj hladni vikend trebalo ugrijati s nekim sadržajem uz koji možemo odmoriti mozak i zažmiriti na scenarističke propuste ili manjak originalnosti.

Unatrag proteklih nekoliko godina imali smo sreću da kvalitetom nerijetko deficitan horor žanr izroni pokoji 'draguljčić', a jedan takav svoj je festivalski put započeo još 2019. na 'Toronto Film Festivalu' i otad izaziva pravo oduševljenje kritike i tvrdokornih fanova psiholoških horora.

Dobrim dijelom siječnja nije bilo nekih osobitih razloga za posjet multipleksima jer ponuda njihovih filmova je zbog svima znanih razloga bila depresivno loša.

Nekoć omiljeni američki žanrovski pravac western kroz novi milenij se nekako 'šlepa' kroz zgusnuti kino raspored kojim već punih 20 godina dominiraju 'superjunačine', suhoparni horor i akcijski serijali, odnosno, osrednje komedije.

I ovaj tjedan vam na naplatu šaljem još jedan svoj dug, a to je osvrt na nagrađivanu korejsku dramu ''The Woman Who Ran'' koja je našla svoje mjesto na ljestvici (potpisnika ovih redova, naravno) najboljih ostvarenja minule godine i koju je domaća publika imala priliku pogledati u programu posljednjeg izdanja 'Subversive Festivala' održanom u prosincu.