Još otkako je u rujnu prošle godine premijerno prikazan na 'Mostri', koju je na kraju i trijumfalno napustio, najnoviji film izuzetno talentirane redateljice Chloé Zhao ''Nomadland'' neumoljivo osvaja srca kritike, publike i festivalskih žirija.

Od ovog četvrtka premijerno se prikazuje i u domaćim kinima, a zbog čega svi pričaju o njemu i koliki su izgledi da na nadolazećim Oskarima ispiše novu povijest, otkrijem vam nakon standardnog sinopsisa.

Godina je 2011., nekoć respektabilna tvornica knaufa 'US Gypsum' smještena u gradiću Empire u Nevadi, poput brojnih drugih tvrtki i tvornica trajno je osjetila posljedice velike recesije iz 2008. zbog čega je zauvijek zatvorila svoja vrata. Tek nekoliko mjeseci kasnije, ukinut je i poštanski broj mjesta i taj radnički gradić se takoreći preko noći pretvorio u grad duhova. Među dugogodišnjim zaposlenicima spomenute tvornice bili su i Fern (F. McDormand) i njezin suprug, koji je preminuo prije negoli je doživio te okrutne scene. 

Njegujući spomen na voljenog supruga i njegovu ljubav spram Empireu, Fern je još neko vrijeme ostala na tim prostorima radeći za vrijeme blagdana u skladištu 'Amazona'. No kad je ta dobro plaćena, ali ipak kratkotrajna 'gaža' završena, a drugih poslova nije bilo na vidiku, Fern odluči prodati sve suvišne stvari, minimalistički preurediti svoj kombi za 'kuću na kotačima' i na sugestiju prijateljice Linde May (tumači samu sebe), krenuti u topliju Arizonu gdje se okuplja zajednica drugih nomada…

Često mi se znalo dogoditi, a pretpostavljam i vama, da o nekom konkretnom filmu čujem puste riječi hvale i enorman popratni hype, no kad ga u konačnici pogledam, ostanem blago razočaran, prazan i iznevjeren. Naučen takvim neugodnim iskustvima, gledanju ''Nomadlanda'' pristupio sam potpuno rasterećeno, bez nekih enormnih očekivanja i ushita. Niti dva sata kasnije, ostao sam raznesen količinom emocija koje su se 'uskomešale' u meni.

Chloé Zhao i Frances McDormand su zaslužne za, pa, slobodno ću reći, najbolji američki film protekle godine. Kad se u obzir uzmu i izuzetni naslovi koji mu konkuriraju na spomenutim Oskarima (''Sound of Metal'', ''Minari'' i ''Promising Young Woman''), odnosno, oni zanemareni od strane 'ćorave Akademije' (''Never Rarely Sometimes Always'' i ''First Cow''), riječi kako je ovo najbolji njihov prošlogodišnji film, poprimaju jednu posebnu težinu.

Nomadland (2020)

Režija: Chloé Zhao

Uloge: Frances McDormand, David Strathairn, Linda May, Charlene Swankie, Bob Wells, Derek Endres, Patricia Grier, Tay Strathairn…

Žanr: Drama

Trajanje: 107 min.

Baziran na knjizi 'Nomadland: Surviving America in the Twenty-First Century' Jessice Bruder, film Chloé Zhao kazuje nam na jedan poetičan, dirljiv i prekrasan način nepoznatu, neglamuroznu i napose, nevjerojatnu priču o ljudima koje je 'zemlja mogućnosti' ostavila napuštene, nezbrinute i zaboravljene, prožvakala i ispljunula.

Ljudi poput Fern (za razliku od većine likova koji su u biti naturščici i tumače sami sebe, njezin je posebno kreiran) uzdrmani su nemilim životnim događajima koji su ih iznenada ostavili bez svega. Bez voljenih, bez posla i bez kuće. Naravno, Fern je imala mogućnost izabrati drugačiji život i odseliti se k sestri, no umjesto toga, ona se uputila na dug, neizvjestan i nemilosrdan put na kojem će u konačnici pronaći samu sebe. 

Toj samospoznaji pripomoći će i brojni drugi nomadi koji, premda lišeni komfora prave kuće, normalnih sanitarnih čvorova i sigurnih poslova, žive u savršenoj koheziji s prirodom i ostalim ljudima skromnih mogućnosti, ali širom otvorenih ruku i duša.

Zhaoin polu dokumentaristički pristup dodatno pojačava dojam realizma, dok se inače prekaljena glumica Frances McDormand do neprepoznatljivosti transformira u osobu takvog, specifičnog  životnog odabira. 

Kroz njezin životan, nerijetko bolno melankoličan, na trenutke izuzetno ranjiv i nesiguran (pogotovo kad je riječ o mogućem ljubavnom interesu kojeg tumači uvijek pouzdani David Strathairn), ali i iznimno darežljiv i human lik promatramo beskrajne i predivne pejzaže iz divlje prirode, snalažljivu prilagodbu i pronalazak unutarnjeg mira.

Jednim dijelom 'film ceste, drugim pak čista 'americana', ''Nomadland'' je fantastičan pogled u pravo srce Amerike koje krvari, ali se ne predaje dok god ga nose ovakvi snažni i nepokolebljivi ljudi.

Chloé Zhao, ovo joj je inače treći dugometražni film od kojih valja izdvojiti i ''The Ridera'' iz 2017. koji kazuje priču o mladom jahaču rodea koji pokušava pronaći svoj mir i životni put nakon što pretrpi tešku ozljedu, ima jedan uistinu izniman talent kojeg su brzo prepoznali i Holivudski moćnici koji su joj širom odškrinuli svoja vrata ponudivši režiju novog 'Marvelovog' superherojskog spektakla ''Ethernals''.

Kako će snaći u tim visokobudžetnim vodama saznat ćemo najranije koncem ove godine, a do tad Zhao ima priliku ispisati povijest kao prva žena azijskog podrijetla koja će, nadajmo se, osvojiti Oskara za režiju.

Novu stranicu povijesti te prestižne nagrade možda će ispisati McDormandica ukoliko osvoji treći 'zlatni kipić' što je za rukom do sad pošlo jedino njezinim kolegicama, Ingrid Bergman i Meryl Streep. Ukratko, ''Nomadland'' je film koji se prati svim čulima! 

OCJENA: 5/5