Premda je potpisnik ovih redova potiho navijao da izvanredni rumunjski dokumentarac ''Collective'' osvoji nagradu (u svojoj kategoriji, naravno) na nedavno održanim BAFTA-ma, svoje 'krakove i pipke' je pustila neodoljiva hobotnica iz toplog, pozitivom nabijenog filma ''My Octopus Teacher'' i donijela svojim autorima veliko priznanje i status favorita na nadolazećim Oskarima.

Totalno drugačiji od prvo navedenog, ovaj dokumentarac nas uvlači u morske dubine te nas upoznaje sa životnim učiteljem kakvog do sad nismo imali.  

Psihički iscrpljen od posla i stresne svakodnevice, Craig Foster se vraća prirodi, točnije, ronjenju u hladnim vodama zaljeva smještenog u Atlantskom oceanu blizu Cape Towna. Bez opreme i odijela, on ubrzo stječe otpornost na inače poprilično hladno more, a kroz dugačke urone, pobliže upoznaje podvodni svijet kelp šume i njezinih stanovnika.  

Jednog dana slučajno zapazi neobičan prizor u kojem mlada hobotnica 'oklopljena' ljuskama školjaka i kamenčićima privlači pozornost začuđenih riba. Taj prizor nagna Fostera na jednu smjelu ideju, a ta je da svaki dan podrobno prati njezino ponašanje i životne navike. Nakon nekog vremena, hobotnica se privikne na Fosterovo prisustvo i ovaj neobičan ljudsko-životinjski par stvori poseban, nesvakidašnji odnos koji potraje cijelu jednu godinu…  

Renomirani južnoafrički autor brojnih hvaljenih dokumentaraca, Craig Foster, 2010. došao je do točke pucanja i trebao je hitan izlaz iz psihološke krize u kojoj se zatekao, a kako je gotovo cijeli svoj život i karijeru posvetio proučavanju prirode i njezinih ljudskih i životinjskih stanovnika, vratio se kroz sjećanja u djetinjstvo koje je često provodio uz obalu nemirnog Atlantskog oceana.

Ta slikovita sjećanja natjerala su ga u burne i hladne oceanske vode koje su ga na određen način psihički pročistile i očvrsnule, a kad je u njihovim dubinama pronašao tog neobičnog, osmokrakog stanovnika, odlučio je razbiti sve tabue koji su se vrtjeli oko tog fascinantnog stvorenja i saznati što više o njemu.

My Octopus Teacher (2020)

Režija: Pippa Ehrlich, James Reed

Sudjeluju: Craig Foster, Tom Foster

Žanr: Dokumentarni

Trajanje: 85 min.

Niti ne sluteći kako će se u relativno kratkom vremenu povezati s tom predivnom životinjom, Foster dolazi do spoznaje kako ga kohezija s tim bićem i prirodom liječi i čini zahvalnijom i odgovornijom osobom. Ta, za mnoge neobjašnjiva svakodnevna rutina mijenja mu život i popravlja narušene odnose sa sinom kojem do tad nije bio osobito aktivan roditelj. Okrutne podvodne borbe, snalažljivost i otpornost mudre hobotnice, pružaju mu značajne lekcije koje započinje primjenjivati i u vlastitom životu, a posebice aktivizmu očuvanja prirode.  

Snimljen u maniri Attenborougovih ili 'Discoveryevih' dokumentaraca, ''My Octopus Teacher'' zahvaljujući 'opipljivim' emocijama bježi od klasičnih zamki dobro poznate televizijske razonode, glavnom protagonistu dodjeljuje i netipičnu naratorsku ulogu, a ujedno nas i uči kako smo kao čovječanstvo nedovoljno angažirani i neuki u mnogim stvarima vezanih uz prirodu i njezina skrivena bogatstva. Glavna 'zvijezda' je dakako neodoljiva hobotnica uz koju će te se s lakoćom emotivno vezati, navijati u njezinim borbama s nadmoćnim neprijateljima, dijeliti bol i radosne trenutke.

Premda sve glasnije pričamo o osvajanju svemira i naseljavanju drugih planeta, i dalje ostajemo slijepi pred ljepotama vlastitog. Da, tipična ljudska oholost i egoizam. Ovaj krasan film (režiju supotpisuju eko-novinarka Pippa Erchlich i iskusni dokumentarist James Reed), na kratko će nas izbaciti iz vlastitih opterećenih misli i problema, naučiti nekim značajnim i uzbudljivim stvarima, podsjetiti kako se ne vrti sve oko ljudi i njihovih problema, a povrh svega i dobro zabaviti.

Je li sve navedeno dovoljno kako bi mu u konačnici osiguralo i 'zlatni kipić', saznat ćemo kroz desetak dana, a do tad uronite u jedan novi, neotkriven svijet i upoznajte posebnu životnu učiteljicu.

OCJENA: 4.5/5

Kad smo već kod priča o aktivizmu i ljudskim vrijednostima, među kandidatima za najbolji igrani film, ove godine se našla i Sorkinova povijesna drama ''The Trial of the Chicago 7'' koja nas upoznaje s pričom koja mnogima nije poznata, ali svakako vrijedna pažnje.

U kolovozu 1968., u Chicagu je planiran skup demokrata što se za lidere društveno-političkih aktivističkih skupina učini savršenom prilikom za organizaciju masovnih prosvjeda protiv rata u Vijetnamu. Isprva sve protječe mirno, no nakon nekoliko silovitih ispada čikaške policije, tisuće prosvjednika započne krvavi sukob s policijom i nacionalnom gardom.

Šest mjeseci kasnije, novoizabrani državni tužitelj John Mitchell, spomenuti izgred iskoristi kao savršenu izliku za uhićenje i suđenje liderima skupina, mahom ljevičarskih uvjerenja premda ne postoje dokazi kako su ih poticali ili aktivno sudjelovali u samim neredima.  

Mitchell za proces angažira mladog i nadobudnog tužitelja Richarda Schultza (J. Gordon-Levitt) dok se na optuženičkoj klupi među ostalima nađu: Tom Hayden (E. Redmayne), predsjednik 'Studentske udruge za demokratska prava', Abbie Hoffman (S. Baron Cohen) i Jerry Rubin (J.Strong), lideri 'Međunarodne partije mladih (Yippies)' te David Dellinger (J. Carroll Lynch) i Rennie Davis (A. Sharp), lideri 'Nacionalnog komiteta za svršetak rata u Vijetnamu'.

Kako bi porota i javnost optuženike gledali pod prizmom opasnih aktivista, kao osmi član im je pridružen i jedan od čelnih ljudi pokreta 'Crne pantere', Bobby Seale (Y. Abdul-Mateen II), koji s izgredima i organizacijom nije imao apsolutno nikakve veze. Ne prođe suviše vremena od početka suđenja, a da optuženi ne shvate kako je čitav proces politički insceniran, sudac (F. Langella) nekompetentan i izuzetno bahat i kako im unatoč globalnoj pozornosti medija i javnosti u konačnici ne gine zatvorska kazna…

Sudeći po izjavama redatelja i scenariste Aarona Sorkina, ideja za snimanjem filma o izgredima u Chicagu 1968. i kasnijem suđenju, nastala je u glavi velikog Stevena Spielberga prije nekih 15-ak godina.

Naime, prilikom njihova zajedničkog susreta, Spielberg se dotaknuo spomenute teme rekavši kako nije pretjerano upoznat s navedenim događajima, ali mu zvuče zanimljivo i filmično, a ništa više nije znao ni sam Sorkin koji se potom bacio na temeljito istraživanje, odnosno, pisanje scenarija.

The Trial of the Chicago 7 (2020)

Režija: Aaron Sorkin

Uloge: Eddie Redmayne, Alex Sharp, Sacha Baron Cohen, Jeremy Strong, Mark Rylance, John Carroll Lynch, Joseph Gordon-Levitt, Frank Langella…

Žanr: Drama, povijesni

Trajanje: 129 min.

Kad se sa zgotovljenom pričom vratio Spielbergu, ovaj je bio prilično zagrijan za režiju, kontaktirao je čak i neke glumce poput Willa Smitha za ulogu Bobbya Sealea, no kasnije se prebacio na druge projekte. Sorkin u to vrijeme nije imao redateljskog iskustva, ali nije želio odustati od projekta.

Prošle su puste godine klasičnog produkcijskog pakla i potrage za redateljem i zainteresiranim studijima, Sorkin je u međuvremenu osvojio Oskara za scenarij ''Social Networka'', a kad je 2017. prilično uspješno redateljski debitirao s biografskom krimi dramom ''Molly's Game'', Spielberg mu je iznova prišao sa sugestijom kako bi baš on trebao režirati film o čikaškoj sedmorici. Telefonski poziv ovamo, telefonski poziv onamo i sređena je 'lova' za snimanje, angažirana su respektabilna glumačka imena i snimanje je konačno moglo započeti. 

Niti ne sluteći kako će se S.A.D. u vrijeme post produkcije filma naći usred antirasističkih prosvjeda nastalih nakon ubojstva Georgea Floyda, a uoči nikad burnijih predsjedničkih izbora, Sorkinov projekt je dobio savršen tajming s primjerenom pričom koja progovara o gušenju slobode govora, rasizmu i policijskoj brutalnosti.

Gotovo proročanski, njegov celuloidni povratak u prošlost za vrijeme premijere reflektirao je nimalo svjetliju sadašnjost Trumpove Amerike u kojoj policija i dalje nemilosrdno mlati protestante, medijima i javnosti se uskraćuje sloboda govora, a rasizam i netolerancija bujaju kao nikad.   

Naravno, ti problemi nisu nastali za vrijeme administracije spomenutog, sad već bivšeg omraženog predsjednika, već traju desetljećima, ako ne i stoljećima, a Sorkinov film nas samo podsjeća kako se neke stvari konstantno ponavljaju, odnosno, ne mijenjaju.

Sam filmski ili bolje rečeno, scenaristički pristup događajima iz Chicaga napravljen je u prilično zabavnom, ali i angažiranom tonu, premda bi neki stilski i tematski slični autori poput Adama McKaya apsurdnim situacijama prišli s naglašenijom dozom sarkazma.

Izuzetno raspoložena i savršeno pogođena glumačka ekipa pruža svoj maksimum, a najveću dozu pozornosti, humora i nezaboravnih replika u maniri kultnog napušenog dua Cheecha i Chonga donose nam nikad bolji Sacha Baron Cohen (nominacija za Oskara u kategoriji najbolje sporedne muške uloge) i Jeremy Strong kao hipijevski lideri nikad dovoljno ozbiljno shvaćenih 'Yippiesa'.

Njihovi komičarski ispadi u javnosti i sudnici isprva izazovu negodovanje odvjetnika Kunstlera (odlični Mark Rylance) i suoptuženika, no dočim shvate kako je čitavo suđenje na čelu s ishlapjelim, ali opasnim i političko pristranim sucem Hoffmanom (briljantni Frank Langella) jedna obična farsa i kako oni nisu tek medijske pažnje željni klaunovi, namješteni proces iskoriste kako bi ukazali na strašnu zlouporabu moći, vidnog rasizma i gušenja slobode govora.

U cjelini, Sorkin film je zabavan, angažiran 'crowd pleaser' koji nas upoznaje s jednom zanimljivom, ako ne i zastrašujućom pričom iz modernije povijesti koja je pred očima javnosti pokazala kako vladajuće političke elite u toj, tobože kolijevci demokracije, bez imalo srama ne biraju načine niti sredstva kako bi ušutkale gorljive borce za prava i diskriminaciju.

Pedesetak i kusur godina kasnije, malo toga se promijenilo. Pripadnike afroameričke zajednice i dalje bez imalo grizodušja propucavaju na ulicama, brutalno se guše prosvjedi i sve oni koji misle suprotno vladajućima.

Generalno gledajući, Sorkin je napravio jedan vrlo solidan film koji se u neka normalnija vremena sigurno ne bi tako lako našao među kandidatima za najbolji film (ukupno je skupio respektabilnih 6 nominacija) i koji kvalitetom zaostaje za konkurencijom, no to ne znači kako je loš ili biste ga trebali propustiti.

OCJENA: 4/5