Vijesti .hr / Ostalo / Kolumne

Prošlog tjedna sam brže-bolje zgotovio listu osobnih filmskih favorita iz 2020. (uz velik dodatak onih iz 2019.), a visoko na listi bok uz bok s animiranom čarolijom ''WolfWalkers'' Tomma Moorea našla se posljednja majstorija iz magičnog studija 'Pixar' imena ''Soul''. O 'vukovima' sam vam već pisao, a sad je red stigao na 'dušu' od filma.

Otkako postoji ova kolumna, a tome je već puno desetljeće, pisanje ovakvog specijal teksta nikad mi nije bilo teže.

Prije negoli se uhvatim gotovljenja tradicionalne 'best of' ljestvice i presjeka totalno munjene godine, valja ovu filmsku štoriju završiti sa stilom, a kao naručena, tu se našla odlična Vinterbergova komična drama ''Another Round'' (izvorno ''Druk'') koja je nedavno pomela konkurenciju na 'Europskim filmskim nagradama''.

Ubaciti u isti tekst osvrte za dugo očekivanu dramu Davida Finchera i najnoviju animiranu magiju Tomma Moorea ne čini se logičnom odlukom, no kako nam se ova munjena godina polako bliži kraju, valja prostor i vrijeme iskoristiti za još nekoliko filmskih naslova koji svakako prizivaju vašu pažnju.

I dok se kritičarska koplja ovih dana dobrano lome oko Fincherovog ''Manka'', ja sam odlučio malo pričekati s tim 'čudom' i pozornost vam okrenuti ka malom, ali moćnom filmu koji vam nipošto ne smije 'kliznuti ispod radara'.

Ime Franka Zappe mlađim generacijama neće predstavljati apsolutno ništa, dok će pak onima starijima izmamiti blagi osmijeh na lica premda ga većina nikad nije niti slušala na najbolji mogući način. No zašto za njega mnogi ipak znaju?

U ova hiper stresna i neurotična vremena, zaredao sam nesvjesno s pustim osvrtima turobnih drama zaboravivši, ako ne i zanemarivši, neke kvalitetom neupitno slabije ali nasušno potrebnije razbibrige.

Nakon premijernog prikazivanja na festivalu u Puli gdje je suvereno osvojio nagradu publike (prosječna ocjena 5,0!), a sam Bogdan nagradu za najboljeg glumca u programu manjinske hrvatske produkcije, odnosno, projekcija na netom završenom ZFF-u, ''Otac'' Srđana Golubovića krenuo je ovog četvrtka i u redovnu kino distribuciju.

Svakodnevno okruženi ludilom, mentalno se sve više i sve brže raspadamo dok nemoćno pokušavamo zadržati vlastiti identitet opirući se onima koji iz dana u dan sve više preuzimaju kontrolu nad našim životima. Novo normalno?

Zbio se ove srijede u našem usnulom gradu jedan nezapamćen filmski događaj kojem su kumovali organizatori Kino Zone i susretljiva autorica, odnosno, glavna glumica (to ću pojasniti kasnije) dokumentarno-igranog filma koji se ne tako davno okitio vrijednom nagradom publike na festivalu dokumentarnog filma, 'ZagrebDox'.

Kako nam štorije o drugom nastavku kontroverznog 'Borata' već doslovce iskaču iz paštete, nisam želio ponavljati iste ili slične dojmove svojih kolega o viđenom, već sam prostor i vrijeme odlučio pokloniti jednoj simpatičnoj komičnoj drami koja je nedavno također imala svoju 'onlajn' premijeru.

Znali su me često moji prijatelji upitati jesu li 'naši' sposobni snimiti neki dobar film, a da nije teška drametina, na što bi im ja odgovorio kako je hrvatska komedija umrla s Miljenkom Smojom, ali zato rasturamo u teškim pričama.

Premda smo zbog pandemije koronavirusa na kino premijeru posljednjeg filma kontroverznog redatelja Romana Polanskog morali čekati nešto više od pola godine negoli je to prvotno planirano, ''Časnik i špijun'' (apsurdan prijevod međunarodnog naslova filma ''An Officer and a Spy'' umjesto onog izvornog ''J'accuse''/Optužujem) je konačno tu.

Val nostalgije koji se širi kako velikim (npr. Stalloneovi ''Plaćenici'', ''It Follows'' i sl.) tako i malim ekranima (ultra uspješni TV serijal ''Stranger Things'', ''Dark'', ''Westworld'' i brojni drugi) nezaustavljiv je, a osim bogatih holivudskih studija i TV kuća, inspiraciju iz 'dobrih starih vremena' sve više crpe i mlade snage, pa čak i one iz nezavisnih voda.

Talentirana glumačka ekipa, zanimljiv redatelj i priča nastala po hvaljenom romanu, zar je nešto moglo poći po krivu? I da i ne. Ovaj tjedan vas 'vozim' na američki jug u 50-e godine dvadesetog stoljeća kad je riječ vražja mnogima zazvučala poput Gospodnje.

I prije ove proklete pandemije jaka autorska imena (braća Coen, Scorsese, Garland i sl.) svoj su put do gledatelja počela tražiti putem sveprisutnih streaming platformi, a ista sudbina je snašla i fantastičnog Charlieja Kaufmana koji nam se nakon briljantnog animiranog filma ''Anomalisa'' vraća s možda i najpretencioznijim ostvarenjem svoje scenarističko/redateljske karijere.

U samo dva dana imao sam jedinstvenu priliku u Rijeci pogledati dvije friške hrvatske drame, tematski poprilično slične, ali u konačnici ipak potpuno različite.

Zadarska publika mogla je sinoć na ljetnoj pozornici Kino Zone uživati u premijernoj projekciji (barem što se tiče Dalmacije) posljednjeg ostvarenja osebujnog švedskog redatelja Roya Anderssona imena ''O beskraju''. Bilo je to uistinu teško ponovljivo iskustvo, no o dojmovima nešto više nakon ultrakratkog sinopsisa.