Vijesti .hr / Ostalo / Kolumne

Kad smo se početkom godine uhvatili zahtjevnog posla selekcije filmova za najnovije, treće izdanje ''BAFF-a'', direktor festivala Frane Bilić i moja malenkost ni slutili nismo kako će se sve promijeniti.

Još početkom ožujka nitko niti u ludilu nije slutio kako će se svijet u tako kratkom periodu paralizirati i kako će nam životi u potpunosti biti izmijenjeni. Razlog naravno znate i sami, no koliko nam god 'orvelovski' ponavljali kako sad živimo u nekom 'novom normalnom' vremenu, daleko je to od istine.

Zahvaljujući suradnji s 'Festivalom Mediteranskog Filma Split', na programu Kino Zone ove ćemo nedjelje imati priliku pogledati posljednjeg poljskog kandidata za nagradu Oscar, hvaljenu dramu ''Corpus Christi''.

I dok sam vam prošli tjedan pisao o filmu (op.a. ''Relic'') kojeg publika nije prigrlila čvrsto poput kritike, ovaj tjedan imamo obrnutu situaciju. Doduše, ''Waiting for the Barbarians'' definitivno nije jedan od onih filmova kojeg će u visine uzdizati mase premda njim defiliraju zvučna imena, već će leći prvenstveno tvrdokornim filmofilima naviklima na sporiji ritam i dubokoumne priče.

Prije otprilike dva tjedna u sklopu 'Fantastic Film Festivala' održanom u Zagrebu, među brojnim žanrovskim naslovima prikazana je i australska psihološki horor drama ''Relic'' koja nas iznova upozorava kako se 'dolje ispod' (op.a. Australija) događaju neke čudesne i zastrašujuće stvari.

Dočim baciš pogled na naslov filma, odmah ti kroz glavu protutnje logična pitanja: - Zar još jedna 'pljačka stoljeća'? Nije li takvih i sličnih naziva kroz filmsku povijest bilo barem na desetke?

Multipleksi još uvijek nisu otvorili svoja vrata, inače pretrpani holivudski filmski kalendar je na rubu pucanja i budućnost visokobudžetnih popcorn filmova je posve neizvjesna.

Kelly Reichardt je ime koje mnogim filmoljupcima na prvu možda ni neće zvučati poznato, no riječ je o priznatoj indie autorici koja se unutar posljednjih 25 godina zahvaljujući nizu zapaženim radovima etablirala u jednu od ponajboljih ženskih redateljica današnjice.

Na moju sramotu, trebalo je proći punih 13 godina i jedna posebna ekipa filmskih entuzijasta da me konačno odvuku ka Splitu i njihovom 'Festivalu Mediteranskog Filma'. Veselo i brzo putovanje se pretočilo u divljenje čim smo stigli na Bačvice i ugledali fantastično uređenu pozornicu ljetnog kina.

Naš veliki Oliver sigurno mi ne bi zamjerio što sam u naslov ovotjednog osvrta uvrstio riječi njegove poznate pjesme jer film o kojem ću vam pisati para svačije srce, pa čak i ono najtvrđe.

Generalno gledajući, filmove koji se tematski dotiču neizlječivih bolesti, ovisnosti, depresije pa na kraju i same smrti, nepopularno nazivamo 'crnjacima' koje ljudi manje-više izbjegavaju premda se dotiču stvari i situacija s kakvima se susrećemo gotovo redovno.

Prije nekoliko dana sam pogledao posljednji, iznimno hvaljeni film Spikea Leeja ''Da 5 Bloods'', premijerno prikazan na 'Netflixu', no bilo mi je kasnije teško isprati okus razočarenja.

Uzevši u obzir trenutnu ekonomsku situaciju u svijetu, pomislio sam kako za 'pumpanje' samopouzdanja ne bi bilo zgorega pogledati jedan prošlogodišnji argentinski film u kojem grupica malih, običnih ljudi iliti kako oni sami sebe znaju osloviti, luzera, postanu žrtve državne financijske krize i manipulacija beskrupuloznih bankovnih menadžera i advokata.

Ponukan nedavnim lansiranjem Muskove 'SpaceX' rakete u Zemljinu orbitu, odlučio sam se konačno na gledanje prošlogodišnjeg dokumentarca kojeg su mnogi vidjeli ili barem priželjkivali vidjeti među kandidatima za 'zlatni kipić'.

Nakon pustih tematski zahtjevnih drama, ovog tjedna sam se odlučio za jednu prilično solidnu žanrovsku razbibrigu. S obzirom na glumačku ekipu uključenu u projekt, ovaj film je prošao uglavnom 'ispod radara', no za ubiti nešto manje od dva sata vremena kroz vikend, svakako vrijedi baciti pogled.

Prvi izbor za ovotjednu filmsku preporuku bila mi je belgijska dramedija (op.a. ''De Patrick'') o nadzorniku nudističkog kampa kojem netko ukrade čekić iz radionice. Hm, da. No, koliko god je spomenuti film dobar, originalan i 'ispaljen' mišljenja sam kako je odveć bizaran za neku širu publiku stoga sam se bacio u potragu za nekim drugim 'kapitalcem'.

Pandemijska vremena uvelike su promijenila svijet i živote na kakve smo navikli, a mnoge stvari su krenule nekim novim, čudnim tokom. Vrata kinodvorana bi se trebala početi uskoro otvarati, no još nitko ne zna kako će to u konačnici izgledati i hoće li se ljudi odvažiti izlagati potencijalnoj zarazi.

Kad god se nađem u nedoumici što pogledati, a kamoli preporučiti, bacim pogled u neiscrpan rudnik blaga južnokorejske kinematografije i uvijek s lakoćom iskopam nešto dobro.