Ostalo / Kolumne

SEDMI PEČAT

Riders of Justice: Nešto je ludo dobro u državi Danskoj

Riders of Justice: Nešto je ludo dobro u državi Danskoj

S još prilično friškim sjećanjem na Vinterbergov festivalski trijumf (da ne spominjem Oskara i ostala priznanja koje je usput skupio) imena ''Another Round'', odlučio sam ovaj postoskarovski tjedan odlutati filmskim globusom do Danske u kojoj se uvijek 'kuha' nešto posebno.

A kad pritom znamo kako nam je ovotjedni specijalitet pripremio jedan od ponajboljih danskih filmskih autora unatrag posljednjih 25 godina, Anders Thomas Jensen, ljestvica na polju zabave je visoko podignuta.

Naravno, razlog iliti bolje rečeno, razlozi više za gledanjem njegova petog dugometražnog uratka leže i u fantastičnom castingu predvođenom, još uvijek od nagrada iz gore spomenutog filma 'vrućim', Madsom Mikkelsenom.

Nakon strašne željezničke nesreće u kojoj mu je supruga izgubila život, vojnik Markus (M. Mikkelsen), vraća se kući iz Afganistana kako bi pružio utjehu svojoj potresenoj kćerki Mathildi (A.H. Gadeberg) koja je i sama bila svjedok tog nemilog događaja.

U vlaku se nalazio i genijalni, ali neshvaćeni matematički statističar Otto (N. Lie Kaas) koji je progonjen krivnjom što je ustupio svoje mjesto Markusovoj supruzi u vlaku, čvrsto uvjeren kako nije u pitanju bila tek puka nesreća već sabotaža u kojoj je trebao stradati svjedok suđenja lideru bajkerske bande 'Riders of Justice', Kurtu (R. Møller).

Riders of Justice (2020)

Režija: Anders Thomas Jensen

Uloge: Mads Mikkelsen, Nikolaj Lie Kaas, Lars Brygmann, Andrea Heick Gadeberg, Nicolas Bro, Gustav Lindh…

Žanr: Komedija, drama, kriminalistički, akcija

Trajanje: 116 min.

Otto uz pomoć svojih ekscentričnih prijatelja Lennarta (L. Brygmann) i Emmenthalera (N. Bro) odluči teoriju predočiti Markusu, na što ovaj sav svoj akumulirani bijes i bol skrene na Kurta i njegovu bandu… 

Nedužna božićna želja, ukraden bicikl, pokvaren automobil i produljena vojnička tura tek su vršak sante leda neočekivanog spleta događaja, usudit ću se čak reći i svojevrsnog 'efekta leptira'. Jesu li sve te stvari i ljudi na određen način povezani u jedno veliko kozmičko klupko ili je u pitanju tek obična i nepredvidljiva sudbina, pitanja su koje nam briljantni scenarist i redatelj Anders Thomas Jensen postavlja već na samom početku ove lude filmske vožnje i vrti ih sve do odjavne špice.  

Već dobrano poznat po svojem prepoznatljivom crnom humoru, ekscentričnim likovima i suludim pričama koje vješto prepliću više žanrova u jednu posebnu cjelinu, Jensen (''The Green Butchers'', ''Adam's Apples'', ''Men & Chicken…) nam se nakon petogodišnje redateljske pauze (što se tiče pisanja scenarija, tu je pak daleko aktivniji) vraća s filmom koji nas iznova podsjeća kako su Danci i dalje jedna od perjanica europske kinematografije.

Ovdje naizgled imamo priču koja se bavi idejom spomenutog 'efekta leptira', povezanosti međusobno nepoznatih ljudi ili događaja i naposljetku osveti, no ispod površine dobivamo jednu slojevitu karakternu studiju koja se dotiče tema obiteljskih odnosa, gubitka, traumatičnih iskustava i zlostavljanja, odnosno, izopćenosti. 

Njegovi likovi, počevši od Markusa (kao i uvijek fantastični Mads Mikkelsen), ljudi su definirani, ako ne i otupljeni poslovima ili događajima koji su im nanijeli neizlječive ožiljke u prošlosti i koji svoje frustracije i emocije ili zatomljuju ili eksplozivno manifestiraju, a kad ih jedna, pokazat će se suluda teorija neočekivano poveže, oni počinju jedan drugom ukazivati na mane i nuditi rješenja. Kad takve likove čija je ekscentričnost isklesana kroz osobne životne traume postaviš na put osvete, stvari postaju urnebesne, ako ne i tragikomične.

Da bi takav 'kupus' u konačnici funkcionirao, valja biti vraški sposoban redatelj i scenarist, a Jensen to definitivno jest. On s lakoćom mijenja tonove filma priče, skače iz žanra u žanr i pritom ne radi neke velike pogreške ili ubija ritam. Kemija među glumcima (velika većina njih je prisutna i u drugim Jensenovim filmovima) je istovremeno nabijena emocijama i ispunjena britkim humorom i posve je razumljivo zašto Jensen ne mijenja ekipu.

Dijaloški nerijetko svjedočimo nekim uistinu briljantnim dosjetkama i trenutcima i mislim kako je ovo odličan primjer za upoznavanje s autorovim radom ako to već do sad niste. Čvrsta preporuka!

OCJENA: 4.5/5


Reci što misliš!