Vijesti .hr / Ostalo / Kolumne

Početkom tekuće godine u šarolikoj selekciji legendarnog Sundance film festivala našla se i jedna mala dramedija koja je osvojila srca razdragane publike, a nakon ljetne kino distribucije diljem globusa (nažalost ne i kod nas) odnedavno se može pronaći na majci svih mreža.

I dok su se protekle godine diljem globusa svi naguravali u nepreglednim redovima pred kinoblagajnama kako bi svjedočili 'Barbenheimer' fenomenu, naši pak susjedi Talijani su apsolutno poludjeli za 'domaćicom' naslova ''C'è ancora domani'' (po naški, ''Uvijek postoji sutra'').

Još otkako je prošle jeseni izazvao oduševljenje publike, a u konačnici i žirija Zagreb Film Festivala, s nestrpljenjem se iščekivao datum redovne kino distribucije filma koji nam na jedan poseban način dočarava mentalni sklop dobrog dijela Z generacije.

Čudni su putevi… distributerski. Mnoštvo filmova tijekom godina smo znali prizivati u naša kina, suviše je bilo fantastičnih ostvarenja koja im nisu ni primirisala.

Na nedavno održanom Cinehill film festivalu (op.a. za sve one koji se pitaju koji je sad pak to festival, riječ je o bivšem Motovunu) u šarolikoj konkurenciji je prikazana i nagrađivana kanadska crnohumorna romantična horor drama dugačkog naziva ''Humanist Vampire Seeking Consenting Suicidal Person'' (izvorno, ''Vampire humaniste cherche suicidaire consentant'') koju je vrijedna ekipa zadarske kinoteke ovog četvrtka 'odvrtjela' u ljetnom kinu.

Zahvaljujući ekipi zadarske kinoteke, ovog petka ćete (osim ako kiša ne odluči suprotno) konačno imati priliku pogledati najnoviji kontroverzni film Mladena Đorđevića, autora kultne horor triler drame ''Život i smrt porno bande''.

Poplavi dokumentaraca posvećenim najsjajnijim i najvećim holivudskim zvijezdama – kako onima ispred, tako i onima iza kamere, pridružilo se ovih dana još jedno ime. Ime koje mnogim pripadnicima mlađih generacija ne znači suviše, ali su zato oni prekaljeni filmofili itekako svjesni o kome je riječ.

Western kao nekoć najpopularniji američki filmski žanr i dalje nije na izdisaju premda na godišnjoj razini dobijemo tek šačicu, ako i toliko, onih vrijednih spomena. Još je i veća rijetkost da u istoj godini dobijemo dva koja u trostruko ulozi redatelja/scenarista/glumca potpisuju glumački velikani Kevin Costner i Viggo Mortensen.

Ozbiljnijim obožavateljima horor žanra s naglaskom na psihološki teror, već će samo spomen imena autorskog dua Fiala/Franz izazvati zazubice, a novi razlog za zadovoljstvo će im svakako pružiti i njihov najnoviji film, ''The Devil's Bath''.

Malo tko je te 2018. mogao i pomisliti kako će jedan budžetom sićušan, ali idejom i srcem velik, ZF horor imena ''A Quiet Place'' postati pravi filmski fenomen koji će uključujući i nastavak iz 2020. zgrnuti preko 600 (!) milijuna dolarčića diljem globusa.

Konačno! Riječ je to koja se može tumačiti i koristiti na više načina, no ovaj put prvenstveno služi kao ushićen odgovor na vijest kako ''Monster'', posljednji film fantastičnog, najznačajnijeg japanskog redatelja posljednjih tri desetljeća, Kore-ede Hirokazua, konačno stiže u naša kina.

Gledali horore često ili ne, već ste davno mogli i sami zaključiti kako su oni žanrovski izuzetno zahvalno plodno tlo za progovaranje o brojnim problemima i temama koje opterećuju moderno društvo...

Svaka generacija, uključujući i moju, imala je svoje probleme, konstantno je trpjela nerazumijevanje starijih i okoline i osjećala se neugodno u vlastitoj koži, izopćeno u vlastitom domu, no promatrajući današnju mladež, mogu samo ustanoviti kako smo mi super ispali.

Kako sam vam prije točno tri godine pisao o australskom kino hitu, krimi misteriji ''The Dry'' s 'našim' Ericom Banom u glavnoj ulozi, bio bi onda red da vašu pažnju usmjerim i na njegov nedavno prikazani nastavak.

Prošlog tjedna sam vam iz programa Subversive Film Festivala za preporuku 'izvukao' i više nego dobri lezbijski neo-noir ''Love Lies Bleeding'', a u mnoštvu izvanrednih naslova iz selekcije pronašao sam za vas još jedan skriveni biser, povijesnu čileansku western dramu ''The Settlers''.

U našoj metropoli se ovih dana upravo odvija 17. izdanje Subversive Film Festivala, a kroz pomno odabran program našao se i film uz kojeg se već od siječanjskog premijernog prikazivanja u Sundanceu podjednako lijepe i kontroverze i pohvale.

I dok programom naših multipleksa već mjesecima lutaju bezidejni rimejkovi, nastavci i prednastavci nekoć popularnih holivudskih hororaca, dozvolite mi da vam odvratim pažnju k jednom sasvim drugačijem.

Gotovo svakodnevno smo postali izloženi kojekakvim prijetnjama, prirodnim katastrofama i kataklizmama i negdje na tom strmovitom putu ka neminovnoj apokalipsi, čovječanstvo je pomalo, ali sigurno počelo gubiti empatiju, toleranciju i nadu.

Nije prvi put da se u Hollywoodu u isto vrijeme 'sudaraju' projekti jednakih ili sličnih premisa, a takav slučaj upravo imamo i u domaćim kinima gdje se na programskom rasporedu jedan pored drugog nalaze žanrovski filmovi čiji se glavni akteri bore s gotovo identičnom boljkom - demencijom.

Žanr horor filma posljednjih 10, 15 godina proživljava pravu renesansu, a za to je zaslužan i dobar dio autora iz udaljene nam Australije. Od ''The Babadooka'', preko ''Relica'' i ''Bloody Hell'' pa sve do prošlogodišnje senzacije ''Talk to Me'', ta je zemlja postala legitiman izvor reinvencije ovog, kod publike i dalje jako dragog žanra, a to se dokazuje i s filmom ''Late Night with the Devil'' koji ubacuje neke prilično dobre i svježe ideje kroz dobro 'iscijeđenu' tematiku demonske opsjednutosti.

O kralju R'N'R-a, Elvisu Presleyu snimljeni su na deseci, ako ne i stotine dokumentarnih i igranih filmova, no što je s njegovom 'kraljicom' Priscillom?

Još koncem prošle godine prilikom sastavljanja tradicionalne liste najboljih ostvarenja iz 2023., a jednim dijelom i onih iz 2022., na istu sam uvrstio i film koji je ovog tjedna konačno dospio u domaća kina.

Kroz posljednjih nekoliko mjeseci opetovano sam vam pisao o filmovima koje se dotiču gorljivih i bolnih tema poput antisemitizma/holokausta, rasizma i mržnje općenito i pretpostavljam kako ste unatoč značaju takvih uradaka pomalo umorni jedne te iste priče, no ovaj put se u kinima pojavio naslov koji sve te teme ujedinjuje u jednu i nudi pomalo šokantan ali i krajnje utemeljen odgovor.

Već se duže vrijeme zbog banalnog i pomalo idiotskog razloga odupirem gledanju ovog filma, ali kad sam u vlastitoj glavi konačno prebolio 'dječju bolest' zvanu 'ne sviđa mi se taj glumac', shvatio sam koliko sam bio u krivu.