Ostalo / Kolumne

SEDMI PEČAT

I Care a Lot: Nemilosrdna Rosamund Pike u lovu na nagrade!

I Care a Lot: Nemilosrdna Rosamund Pike u lovu na nagrade!

U nedjelju 28. veljače bit će održana 78. dodjela Zlatnih Globusa, a u lovu na to prestižno priznanje našla se i britanska glumica Rosamund Pike koja se polako, ali sigurno pretvara u dežurnu holivudsku negativku najviših dometa.

Smiješi li joj se spomenuta nagrada i zbog čega se među kandidatima nije našao i sam film, provjerite nakon uvodnog sinopsisa.

Marla Grayson (R.Pike) vodi uspješan biznis skrbništva nad starijim osobama koje joj dodjeljuje sud, a sve na osnovu liječničkih uvjerenja u kojima stoji kako te iste osobe nisu sposobne za samostalan život.

Naravno, Marla je prevarantica koja do svojih klijenata, i to po mogućnosti onih imućnijih, dolazi zahvaljujući informacijama korumpiranih liječnika s kojima dijeli dobit od prodaje nekretnina i ostale imovine koje joj država kao skrbnici legalno ustupi. Zbunjene 'žrtve' po hitnom postupku zatvore u umirovljeničke domove, dok njihovu imovinu Marla promptno rasproda po aukcijama.

Bilo kakve eventualne prijave od strane postojeće familije, ona s lakoćom rješava sudskim putem zahvaljujući potpori lakovjernog sudca Lomaxa (I.Whitlock Jr.), no najdraži klijenti su joj ipak oni koji nemaju nikakve živuće rodbine. Jedna takva 'zlatna koka' je i Jennifer Peterson (D. Wiest), dobrostojeća umirovljenica zbog koje nitko neće postavljati suvišna pitanja.

Po već dobro uigranom postupku, Marla dobavi liječničko uvjerenje, sudac joj dodijeli skrbništvo, a sirota Jennifer završi u strogo čuvanom domu prije negoli je uopće i dovršila doručak kod kuće.

I Care a Lot (2020)

Režija: J. Blakeson

Uloge: Rosamund Pike, Peter Dinklage, Eiza González, Dianne Wiest, Chris Messina, Isiah Whitlock Jr., Macon Blair, Alicia Witt, Damian Young...

Žanr: Komedija, triler, kriminalistički

Trajanje: 118 min.

Ubrzo se ispostavi kako ona ipak nije još samo jedan 'laki plijen', a da bi se stvari mogle itekako zakomplicirati, Marla spozna onog trena kad joj se obrati odvjetnik koji zastupa interese nekih poprilično opasnih ljudi…

Mjesecima prije negoli je film ''I Care a Lot''  uopće i stigao do naših kina, na kojekakvim filmskim portalima smo mogli iščitati nebrojene hvalospjeve na račun Rosamund Pike koja je zahvaljujući još jednoj izuzetno uvjerljivoj dijaboličnoj izvedbi stvorila lik kojeg ćemo upamtiti jednako dobro kao i onaj psihopatkinje Amy Dunne iz fantastičnog Fincherovog trilera ''Gone Girl''.

Nakon odgledanog, moram priznati kako se slažem s tom konstatacijom premda njezina Marla u ovom slučaju prvenstveno reflektira moralno iskvareno i posrnulo društvo u kojem je eksploatacija ljudi (u ovom slučaju sirotih umirovljenika) zaštićena samim zakonom, dok je spomenuta Amy s druge strane daleko kompleksniji, narcisoidan, psihički nestabilan, mračniji lik.

No, dok smo u Fincherovom filmu imali sporogoreći početak koji se do odjavne špice raspleo u pravu erupciju neočekivanih obrata i suludo dobre priče, ovdje je situacija obrnuta.

Prvih, gotovo pola sata, svjedočimo jednoj izuzetno zanimljivoj, uključujućoj i tematski izuzetno zahvalnoj ozbiljnoj priči koja je mogla i trebala otići u sasvim drugom pravcu, no umjesto brze i nezaboravne vožnje naletjeli smo na grbavu cestu koja nas navođena krivim GPS uputama svako malo odvodi u slijepe ulice.

U prijevodu, to bi značilo kako je autor filma J Blakeson (''The Disappearance of Alice Creed'', ''The 5th Wave''…) nevješto žanrovski vrludao i do samog kraja nije bio siguran želi li nas uzdrmati snažnom društvenom kritikom ili učiniti tek prosječan triler, odnosno, crnohumornu razbibrigu s šablonski napisanim likovima.

Naime, u samom uvodu filma Blakeson nas temeljito upoznaje sa zastrašujuće lakim metodama umirovljeničke eksploatacije omogućene lošim sudstvom i zakonima kakve u sličnim oblicima možemo prepoznati i kroz naš korumpiran sustav koji nema volje niti želje spriječiti ili zatvoriti brojne ilegalne umirovljeničke domove, odnosno, malverzacije uz koje vlasnici tih istih domova sebi pripisuju imovinu svojih sirotih, nerijetko dementnih štićenika.

I nakon tog uistinu upečatljivog uvoda u priču upadaju likovi koji takvu, do sad neviđenu (barem ne u tolikoj mjeri koliko bi ih trebalo biti), fantastičnu ideju bacaju u vode loše složenog crnog humora, usiljene napetosti i ispraznih klišeja.  

Peter Dinklage (znan i pticama na grani zahvaljujući briljantno odglumljenoj ulozi Tyriona Lannistera u mega popularnoj seriji ''Game of Thrones'') ne može učiniti gotovo ništa s loše napisanom ulogom pritajenog ruskog mafijaškog bossa koji pod svaku cijenu želi izbaviti Jennifer (zapažena epizoda veteranke Dianne Wiest) iz ralja birokracije i doma čuvanog bolje od San Quentina ili Chino zatvora.

On ovdje isprva patetično galami, baca stvari po uredu i poseže za pištoljem, no kad treba poduzeti konkretnu akciju, sa svojim 'mrgama' ispada  pravi lik iz crtića koji nije u stanju izaći na kraj s jednom prevaranticom i njezinom partnericom u legalnom zločinu (tumači je sve prisutnija meksička ljepotica Eiza González) ili pretilim čuvarom u umirovljeničkom domu. Kako bi 'ameri' rekli, -Give me a break!-.

Niti je ta spika ispala duhovita, niti se stilski ne uklapa, niti je imalo uvjerljiva. Do samog kraja filma, koji će mnogima biti predvidljiv, priča luta na sve strane, a averzija prema likovima neprekidno buja. Istina.

Pike rastura u svojoj slatkoj izvedbi hladnokrvne kučke i već nakon 5 minuta je poželite sami zadaviti golim rukama, no isto se događa i s Romanom uz kojeg isprva vežete simpatije premda je riječ o okorjelom kriminalcu.

No dočim se uvjerite u njegovu nesposobnost, postajete ravnodušni. U cjelini, film ''I Care a Lot'' izuzev već spomenutog polusatnog uvoda ima još nekoliko dojmljivih trenutaka, fantastičnu Pike, dosta dobru Wiest (premda nije dobila toliko prostora koliko zaslužuje) i 'li-la' Dinklagea, no ostaje žal što ovakva tematika nije dobila kvalitetniji scenaristički tretman već onaj iskarikirani, pretjeran i nedovoljno razrađen.

Ne čudi stoga što je samo Pike zavrijedila svoju nominaciju, jer ruku na srce, trebalo je ovo ispasti daleko kvalitetnije da bismo pričali o pustim nominacijama ili nagradama. Kao razbibriga, svakako može proći, mada bi dojam i pod tom kategorizacijom bio bolji da je samo trajanje u konačnici barem 10, 15 minuta kraće.

OCJENA: 3.5/5


Reci što misliš!