Na 'palubi' se nalaze Robert De Niro, Tommy Lee Jones, Morgan Freeman i Zach Braff, a filmom 'kormilari' scenarist jedne od ponajboljih akcijskih komedija svih vremena (op.a. ''Midnight Run''), George Gallo.

Rekli bi onako prvoloptaški kako je ovo projekt koji itekako obećava, no entuzijazam polako splašnjava kad shvatimo kako je riječ o najnovijem naslovu iz žanra prevrtljive komedije kroz koju prvo navedeni De Niro posljednjih desetak i više godina neugledno blati svoju, do tad zavidnu karijeru.  

Mnogi će se s pravom upitati zbog čega dotični (a ni ovi drugi navedeni nisu ništa bolji na tom polju) uporno prihvaća uloge u tako lošim, ako ne i trećerazrednim projektima, kad je posljednje uspjehe u tom škakljivom žanru zabilježio još tamo početkom milenija kroz uspješnice ''Analyze This'' i ''Meet the Parents''? Je li dotični pod stare dane skroz pobenavio, prijateljska usluga ili je motiv isključivo u lovi, premda većina tih filmova ima tek skroman budžet, ne znam, no mogu reći kako je njegov posljednji izlet u komičarske vode unatoč prilično lošim kritikama u konačnici iznenađujuće zabavan. Kvragu, da nije tako, ne bih na njega trošio niti retka.

The Comeback Trail (2020)

Režija: George Gallo

Uloge: Robert De Niro, Tommy Lee Jones, Morgan Freeman, Zach Braff, Eddie Griffin, Emile Hirsch, Kate Katzman, Chris Mullinax, Patrick Muldoon, Julie Lott…

Žanr: Komedija

Trajanje: 104 min.

Producenti 'ŽNJ' filmova Max Barber (R. De Niro) i njegov naivni nećak Walter (Z. Braff) nađu se u problemima kad im i posljednji film neslavno propadne u kinima, a investitor tog propalog projekta, gangster Reggie Fontaine (M. Freeman) želi uložen novac natrag. Max to zataji Walteru i za pomoć se obrati svojem nekadašnjem štićeniku, a sad moćnom holivudskom producentu Jamesu Mooreu (E. Hirsch) koji mu pristane posuditi novac, odnosno, otkupiti njegov scenarij za nikad realizirani projekt 'Raj', i to za izdašnih milijun dolara. Max ne želi ni čuti za tu ponudu smatrajući kako će Moore uništiti njegovo životno djelo, no Walter ga uvjeri da pristane kad sazna u kakvoj su gabuli.  

Kad se na snimanju najnovijeg Mooreovog filma dogodi fatalna nesreća zbog koje ovaj dobije nekoliko milijuna dolara odštete, Maxu na pamet padne ideja o snimanju novog filma na kojem će inscenirati sličan događaj u kojem će nastradati glavni glumac, a osiguranje će biti prisiljeno isplatiti mu milijunsku odštetu. Naravno, Walter o Maxovom planu nema blage veze već oduševljeno prihvati ideju o adaptaciji scenarija njihova pokojnog strica o starom kauboju koji potkraj života sazna svoj pravi identitet. Kako bi projekt izazvao čim veću pažnju i veću sumu osiguranja, Max za glavnu ulogu u filmu angažira nekadašnju zvijezdu westerna, a sad tek suicidnog starca Dukea Montanu (T. Lee Jones)… 

U uvodu spomenuta oskarovska trojka De Niro, Freeman i Tommy Lee Jones posljednjih godina bila je prilično aktivna na glumačkom planu premda bi sukladno svojoj dobi komotno mogla ispijati koktelčiće na egzotičnim plažama i uživati u zasluženoj mirovini. Naravno, nas veseli kako im se takva ideja još nije uvukla u glave i što i dalje možemo svjedočiti njihovim glumačkim bravurama premda je tek nekoliko filmova u njihovim filmografijama posljednjih godina uopće i vrijedno spomena. Da li problem leži u manjku kvalitetno napisanih scenarija i uloga koje odgovaraju njihovoj poodmakloj dobi ili ih više jednostavno nije briga u čemu će nastupiti dok god mogu zavrijediti skroman, ako ne i izdašan honorar, sam vrag će znati, ali kad su ovako osnaženi uz priču i redatelja s kojim su na ovaj ili onaj način već surađivali, rezultat je prava mala uživancija.  

George Gallo je još početkom 90-ih pokazao veliku perspektivu, kako na scenarističkom (''Bad Boys''), tako i redateljskom planu (''29th Street'', ''Trapped in Paradise''), no slaba 'prođa' tih filmova na kinoblagajnama udaljila ga je na neko vrijeme iz svijeta filma u kojeg se vratio početkom milenija. Nanizao je od tad desetak filmova, što romantičnih komedija, što krimića i dokumentaraca, ali neki veći uspjeh nije polučio. Da li je De Nira u ovu priču dovukao na osnovi starog poznanstva (za one koji ne znaju, dotični je bio glavna zvijezda gore navedene akcijske komedije ''Midnight Run'' za koju Gallo potpisuje scenarij), ne znam, ali i ako to nije slučaj, pretpostavljam kako mu se scenarij dopao kao i mogućnost ponovna rada s kolegama Freemanom i Jonesom.  

Ovdje ga je dopala uloga tipičnog holivudskog producenta smutljivca koji bez velikog promišljanja novce za svoje, u pravilu propale projekte pronalazi među kriminalnim miljeom, a kad mu se takva praksa u konačnici obije o glavu, on pogne glavu i uputi se drugom izvoru financija premda to doživljava ponižavajućim. Skriven iza gustih sijedih brkova, raščupane kose i fasade neurotične i energične persone na tragu jednog Woodya Allena, posve je vidljivo kako je De Niro uživao u ulozi, a jednak dojam su ostavili i njegovi kompanjoni Freeman kao rasplakani gangster koji neprestano ispaljuje reference i naslove brojnih filmskih klasika, Jones kao depresivna i suicidna ostarjela zvijezda kaubojaca koja žali za određenim (ne)djelima iz prošlosti, odnosno, nešto mlađi Braff kao naivni ali istovremeno i pronicljivi Maxov nećak koji još uvijek vjeruje kako mogu snimiti film koji zavrjeđuje Oskara.  

Dok god je ova četvorka tako raspoložena i angažirana, scenaristički, odnosno, redateljski propusti (a ima ih podosta) padaju u vodu i polako se prepuštate suludoj premisi koja u posljednjoj trećini sve više nalikuje na crtiće poput 'Ptice trkačice'. Da, dobro ste pročitali. De Nirov Max se pretvara u tragikomičnu figuru koja ne birajući sredstva bezuspješno pokušava unesrećiti zvijezdu svojeg filma kako bi od osiguranja 'izmuzao' milijunsku odštetu, no ovaj se svaki put na neki nevjerojatan način izvuče.  

To naravno sa sobom povlači brojne komične, ako ne i pretjerane situacije nerijetko kreirane lošim i jeftinim specijalnim efektima, no ako ste dobro raspoloženi, na te boljke ćete progledati kroz prste. Najsnažniji dijelovi filma se uz same glumačke izvedbe nalaze u britkim dijalozima u prizorima u kojima se u više navrata autoironično spominje dobivanje Oskara, onom gdje im ženska redateljica na audiciji očita bukvicu kad je pokušavaju uvjeriti kako je za snimanje 'muškog' filma potreban isključivo muški redatelj ili ismijavanje kvazi artističkih kandidata i Afroamerikanaca koji iz šupljeg predloška žele svojim intervencijama učiniti remek-djelo, odnosno, eksploataciju.  

Gallo s ovakvim filmom definitivno 'jaše' na trendovskom valu #MeToo pokreta, političke korektnosti, rasne jednakosti i uz nešto bolje poliranje scenarija, sigurniju režiju i nešto kraće trajanje, ovo je mogao biti vrhunski rimejk filma za kojeg inače znaju tek rijetki, no i kao ovakav on pruža jednu solidnu zabavu kakva nam svima ovih dana nasušno nedostaje. 

OCJENA: 3.5/5