I ovaj tjedan vam na naplatu šaljem još jedan svoj dug, a to je osvrt na nagrađivanu korejsku dramu ''The Woman Who Ran'' koja je našla svoje mjesto na ljestvici (potpisnika ovih redova, naravno) najboljih ostvarenja minule godine i koju je domaća publika imala priliku pogledati u programu posljednjeg izdanja 'Subversive Festivala' održanom u prosincu.

Nakon što joj suprug poslovno otputuje na nekoliko dana, Gam-hee (Min-hee Kim) iskoristi to vrijeme kako bi posjetila svoje prijateljice koje nije dugo vidjela i s njima zajedno 'prokopala po sjećanjima'. Kroz neiscrpne razgovore uz hranu i piće s prijateljicama, Gam-hee započinje propitivati svoj trenutni život i događaje iz prošlosti…

Dvadesetčetvrti (!) dugometražni film proslavljenog, hiperaktivnog korejskog redatelja Hong Sang-sooa intimistička je karakterna studija ultra sporog ritma u kojoj se autor vraća na sad već dobro utabani teren ženskih likova i njihovih životnih momenata.

U fokusu filma je lik Gam-hee (tumači je Sang-soova vječna muza i partnerica Min-hee Kim), žene čiji je život po udaji upao u svojevrsnu kolotečinu. Njezin suprug smatra kako je formula savršenog braka i neupitne ljubavi nerazdvojnost zbog čega nije prošao niti jedan dan u 5 godina braka, a da su bili odvojeni jedno od drugog.

The Woman Who Ran (2020)

Režija: Hong Sang-soo Uloge: Min-hee Kim, Seon-mi Song, Eun-mi Lee, Hae-hyo Kwan, Seo Young-hwa...

Žanr: Drama

Trajanje: 77 min.

Kad joj je suprug otišao na kraći poslovni put, ona konačno izlazi iz svojeg artificijelno stvorenog životnog 'mjehura' i odlazi redom u posjet trima prijateljicama koje nije vidjela godinama. 

Jedna od njih je razvedena i živi s cimericom na periferiji Seula, druga je pak kreirala stabilan samački život u umjetničkoj četvrti u kojoj se za nju gotovo otimaju emocionalni nestabilni mladi pjesnik i sredovječni arhitekt, dok je treća u prošlosti učinila Gam-hee neoprostivu stvar (to barem ona sama misli) zbog koje je sad moli za oproštaj. Promatrajući (gotovo voajeristički) živote svojih prijateljica, Gam-hee propituje vlastiti.

U više navrata im ponavlja kako su ona i suprug nerazdvojni, no kad je jedna od prijateljica priupita da li ga uistinu toliko voli, ova ostaje bez konkretnog odgovora. Sve to saznajemo kroz neiscrpne razgovore prekinute jedino grickanjem i žvakanjem hrane, ispijanjem alkohola (još jedan od Sang-soovih trademarkova) i povremenim upadima muških likova. 

Učestalom primjenom krupnih kadrova i statične kamere s tek rijetkim panoramskim izletima, Hong-soo nam od samog početka nameće jedan ultra spor ritam koji će publici nenavikloj na ovakav model art-house, low budget drame biti izuzetno zamoran i dosadan premda je riječ o filmu koji traje tek nešto duže od punog sata.

Ako se pak oboružate strpljenjem i dozvolite da vas likovi i priča uvuku u Hong-soov svijet, lako ćete se zateći zadivljeni hrpom fantastičnih detalja i minijatura, kako glumačkih, tako i redateljsko/scenarističkih. 

To je dakako zamijetio i žiri prošlogodišnjeg Berlinalea koji je neumornog Hong-sooua u konačnici nagradio 'Srebrnim medvjedom' za režiju, a kako će film doprijeti do vas ponaosob, saznat ćete jedino gledanjem.

OCJENA: 4/5