Vijesti .hr / Ostalo / Kolumne

Val nostalgije koji se širi kako velikim (npr. Stalloneovi ''Plaćenici'', ''It Follows'' i sl.) tako i malim ekranima (ultra uspješni TV serijal ''Stranger Things'', ''Dark'', ''Westworld'' i brojni drugi) nezaustavljiv je, a osim bogatih holivudskih studija i TV kuća, inspiraciju iz 'dobrih starih vremena' sve više crpe i mlade snage, pa čak i one iz nezavisnih voda.

Talentirana glumačka ekipa, zanimljiv redatelj i priča nastala po hvaljenom romanu, zar je nešto moglo poći po krivu? I da i ne. Ovaj tjedan vas 'vozim' na američki jug u 50-e godine dvadesetog stoljeća kad je riječ vražja mnogima zazvučala poput Gospodnje.

I prije ove proklete pandemije jaka autorska imena (braća Coen, Scorsese, Garland i sl.) svoj su put do gledatelja počela tražiti putem sveprisutnih streaming platformi, a ista sudbina je snašla i fantastičnog Charlieja Kaufmana koji nam se nakon briljantnog animiranog filma ''Anomalisa'' vraća s možda i najpretencioznijim ostvarenjem svoje scenarističko/redateljske karijere.

U samo dva dana imao sam jedinstvenu priliku u Rijeci pogledati dvije friške hrvatske drame, tematski poprilično slične, ali u konačnici ipak potpuno različite.

Zadarska publika mogla je sinoć na ljetnoj pozornici Kino Zone uživati u premijernoj projekciji (barem što se tiče Dalmacije) posljednjeg ostvarenja osebujnog švedskog redatelja Roya Anderssona imena ''O beskraju''. Bilo je to uistinu teško ponovljivo iskustvo, no o dojmovima nešto više nakon ultrakratkog sinopsisa.

Kad smo se početkom godine uhvatili zahtjevnog posla selekcije filmova za najnovije, treće izdanje ''BAFF-a'', direktor festivala Frane Bilić i moja malenkost ni slutili nismo kako će se sve promijeniti.

Još početkom ožujka nitko niti u ludilu nije slutio kako će se svijet u tako kratkom periodu paralizirati i kako će nam životi u potpunosti biti izmijenjeni. Razlog naravno znate i sami, no koliko nam god 'orvelovski' ponavljali kako sad živimo u nekom 'novom normalnom' vremenu, daleko je to od istine.

Zahvaljujući suradnji s 'Festivalom Mediteranskog Filma Split', na programu Kino Zone ove ćemo nedjelje imati priliku pogledati posljednjeg poljskog kandidata za nagradu Oscar, hvaljenu dramu ''Corpus Christi''.

I dok sam vam prošli tjedan pisao o filmu (op.a. ''Relic'') kojeg publika nije prigrlila čvrsto poput kritike, ovaj tjedan imamo obrnutu situaciju. Doduše, ''Waiting for the Barbarians'' definitivno nije jedan od onih filmova kojeg će u visine uzdizati mase premda njim defiliraju zvučna imena, već će leći prvenstveno tvrdokornim filmofilima naviklima na sporiji ritam i dubokoumne priče.

Prije otprilike dva tjedna u sklopu 'Fantastic Film Festivala' održanom u Zagrebu, među brojnim žanrovskim naslovima prikazana je i australska psihološki horor drama ''Relic'' koja nas iznova upozorava kako se 'dolje ispod' (op.a. Australija) događaju neke čudesne i zastrašujuće stvari.

Dočim baciš pogled na naslov filma, odmah ti kroz glavu protutnje logična pitanja: - Zar još jedna 'pljačka stoljeća'? Nije li takvih i sličnih naziva kroz filmsku povijest bilo barem na desetke?

Multipleksi još uvijek nisu otvorili svoja vrata, inače pretrpani holivudski filmski kalendar je na rubu pucanja i budućnost visokobudžetnih popcorn filmova je posve neizvjesna.

Kelly Reichardt je ime koje mnogim filmoljupcima na prvu možda ni neće zvučati poznato, no riječ je o priznatoj indie autorici koja se unutar posljednjih 25 godina zahvaljujući nizu zapaženim radovima etablirala u jednu od ponajboljih ženskih redateljica današnjice.

Na moju sramotu, trebalo je proći punih 13 godina i jedna posebna ekipa filmskih entuzijasta da me konačno odvuku ka Splitu i njihovom 'Festivalu Mediteranskog Filma'. Veselo i brzo putovanje se pretočilo u divljenje čim smo stigli na Bačvice i ugledali fantastično uređenu pozornicu ljetnog kina.

Naš veliki Oliver sigurno mi ne bi zamjerio što sam u naslov ovotjednog osvrta uvrstio riječi njegove poznate pjesme jer film o kojem ću vam pisati para svačije srce, pa čak i ono najtvrđe.

Generalno gledajući, filmove koji se tematski dotiču neizlječivih bolesti, ovisnosti, depresije pa na kraju i same smrti, nepopularno nazivamo 'crnjacima' koje ljudi manje-više izbjegavaju premda se dotiču stvari i situacija s kakvima se susrećemo gotovo redovno.

Prije nekoliko dana sam pogledao posljednji, iznimno hvaljeni film Spikea Leeja ''Da 5 Bloods'', premijerno prikazan na 'Netflixu', no bilo mi je kasnije teško isprati okus razočarenja.

Uzevši u obzir trenutnu ekonomsku situaciju u svijetu, pomislio sam kako za 'pumpanje' samopouzdanja ne bi bilo zgorega pogledati jedan prošlogodišnji argentinski film u kojem grupica malih, običnih ljudi iliti kako oni sami sebe znaju osloviti, luzera, postanu žrtve državne financijske krize i manipulacija beskrupuloznih bankovnih menadžera i advokata.