Kad je koncem prošlog milenija na TV-u osvanula mafijaška serija ''The Sopranos'' bio je to događaj o kojem su svi pričali. Premda sam osobno bio (i ostao) veliki fan gangsterskih filmova i krimi serija, tad nisam bio osobito zagrijan za još jednu priču o mafijašima koji svoje unutarnje probleme rješavaju kroz razgovore sa 'psihićima' pošto mi je u friškom sjećanju ostala Ramisova hit komedija ''Analyze This'' s De Nirom i Crystalom, a i sličnu ideju su još tamo 60-ih isfurali kroz zaboravljenu komediju ''The President's Analyst''.

Tijekom nadolazećih godina, spomenuta TV serija je postala prava senzacija i obavezno 'štivo za gledanje', no unatoč brojnim pokušajima da pogledam pokoju epizodu u cijelosti, suviše toga mi je na prvi pogled djelovalo stereotipno i asociralo me na brojne filmske žanrovske uspješnice poput neizbježnih Scorseseovih ''Goodfellasa''. 

Unatrag posljednjih nekoliko godina počelo se sve glasnije pričati o snimanju 'prequela' koji će fanovima serijala i onima koji će to tek postati, otkriti formativne godine mladog Tonya Soprana i razloge zbog kojih je s vremenom postao omiljeni mafijaški boss.

Rekao sam sam sebi na to da ću pokušati iznova uključiti se u cijelu tu priču i možda se natjerati na novo gledanje serije, a kako je film nakon dugog odgađanja uzrokovanog COVID 19 pandemijom ovog četvrtka konačno stigao i u naša kina, dobio sam priliku za osobnim iskupljenjem.

Godina je 1967., mafijaška 'obitelj' DiMeo koju među ostalima čine i braća Soprano, Johnny (J. Bernthal) i Junior (C. Stoll), odnosno, otac i sin Moltisanti, 'Hollywood Dick' (R. Liotta) i Dickie (A. Nivola), ima potpunu kontrolu nad kriminalnim aktivnostima u Newarku, New Jerseyu.

Hollywood Dick se upravo vratio sa svojeg puta iz Italije s mladom nevjestom, atraktivnom Giussepinom (M. De Rosi) koja je njegovom sinu Dickieu odmah 'upala u oko', no znale su se granice koje se smiju prijeći. Kad Johnny Soprano zbog prijetnje vatrenim oružjem završi u zatvoru, Dickie obeća kako će se pobrinuti za njegovu obitelj, a posebno za dragog mu 'nećaka' Tonya.  

Paralelno s tim događajima, u Newarku nakon nemilog događaja u kojem policajci bezrazložno uz pretjeranu primjenu sile uhite crnog vozača taksija, započnu rasni nemiri. Potaknut nepravdom u njima počne sudjelovati i Harold McBrayver (L.Odom Jr.), do jučer pouzdani Dickiev tamnoputi ulični suradnik.

The Many Saints of Newark (2021)

Režija: Alan Taylor

Uloge: Alessandro Nivola, Leslie Odom Jr., Vera Farmiga, Jon Bernthal, Corey Stoll, Ray Liotta, Michael Gandolfini, Michaela De Rossi, Billy Magnussen, John Magaro…

Žanr: Kriminalistički, drama

Trajanje: 120 min.

Odnosi između Dickiea i njegova oca su nategnuti nakon što ovaj počne fizički zlostavljati svoju suprugu. Mladi Tony svjedoči nekim događajima koji ga sve više uvjeravaju kako u budućnosti ne želi imati nikakve veze s obiteljskim poslovima.

Četiri godine kasnije, Johnny Soprano izlazi iz zatvora i jako brzo uviđa kako su se mnoge stvari u njegovom odsustvu promijenile. Tony (M. Gandolfini) stvara sve više problema u školi i na ulici, Dickie je stekao potpunu kontrolu nad svim obiteljskim poslovima, a crnci u Newarku predvođeni Haroldom pokušavaju osnovati vlastitu kriminalnu organizaciju...

Sumirati ukratko tek dio događaja iz radnje ovog dvosatnog filma prava je noćna mora, posebice uz spoznaju kako se sam kreator serije i scenarist filma David Chase (potpomognut Lawrenceom Konnerom) izgubio u brojnim idejama koji je želio provući kroz priču. Poput velikog broja fanova serijala ostao sam naime nemalo iznenađen činjenicom kako u samom fokusa filma uopće nije mladi Tony Soprano već njegov 'ujak' Dickie, odnosno, kako se dobar dio radnje dotiče rasnih nemira u Newarku.  

Premda je Chase još davno želio snimiti film o spomenutim događajima, ne pomaže nam pretjerano spoznaja kako nas s tim 'kolosijekom' sve više nepotrebno udaljava od priče koju smo željeli ili bolje rečeno, očekivali gledati.

Naime, početna ideja je bila stvaranje mita o Tonyu Sopranu, bliskim ljudima koji su formirali njegov karakter, upoznavanje i povezivanje s mlađim 'verzijama' likova koje dobro znamo/znate iz same serije, odnosno, priča o rasnim netrpeljivostima i nemirima u Newarku koji su lik Harolda uzdigli do potencijalne prijetnje za obitelj DiMeo. No ispala je ta ideja u konačnici poprilično ambiciozna.

Ukratko, Chase se izgubio u formi. Sve nabrojano se daleko lakše i bolje moglo razraditi kroz primjerice TV mini seriju, a ne ovako 'utrpati' u tek jedan dvosatni film. I upravo takav dojam i imate. Puno likova (od kojih mnoge po prvi put upoznajemo) i njihove pojedinačne priče, a s druge strane potpuno zanemarivanje potencijalno bitnijih likova poput Johnnya i Juniora Soprana (potraćeni Jon Bernthal i Corey Stoll), nelogična povezanost (prolog filma i naraciju će shvatiti tek oni najokorjeliji fanovi same serije) i kraj koji izdaleka miriši na nastavak.  

Umjesto da su u glavnom fokusu (kako su mnogi opravdano i očekivali) priče maleni, a potom i nešto stariji Tony Soprano (Michael Gandolfini je dostojanstveno odglumio mlađu verziju lika koji je proslavio njegova tragično preminula oca Jamesa) i njegovo odrastanje u kriminalnom okruženju, odnosno dublji odnosi s Dickiem i majkom, Chase je glavninu pažnje usmjerio prvenstveno na sam lik Dickiea (uvjerljiv Alessandro Nivola).

Siroti mali Tony je postao tako u ovom slučaju scenaristička žrtva, nijemi promatrač, u dobrom dijelu filma i apsolutno neprimjetna i nebitna figura, a mi gledatelji svjedoci Dickievog površnog odnosa s ostalim članovima obitelji i njegovim preljubničkim jadima.  

Redatelj Alan Taylor (inače Chaseov izbor pošto je spomenuti svojevremeno odrežirao nekoliko dojmljivijih epizoda iz same serije) pokušava sve navedeno povezati na najbolji mogući način, ali ne uspijeva nas odvratiti od dojma da gledamo jednu ekstra dugu pilot epizodu serije koja se u konačnici neće (?) niti snimati.

Mnogo toga je ostalo neodgovoreno, nepovezano i nedovršeno i ostaje žal za potraćenom prilikom. Glumci, izdvojio bi posebno fizički gotovo neprepoznatljivu, ali svejedno fantastičnu Veru Farmigu kao Tonyevu majku i veterana Raya Liottu u dvostrukoj ulozi, odnosno, besprijekorna produkcija, donekle popravljaju kompletan dojam, no pitanje je hoće li vam to biti dovoljno?

Sam Chase je izrazio želju za snimanjem nastavka koji bi pratio Tonya u njegovim ranim dvadesetima i daljnji uspon obitelji Soprano, no dosadašnji rezultati na kinoblagajnama i reakcije fanova, tj. podijeljena kritika, ne pružaju mnogo nade. Sve u svemu, puno para, malo muzike.

OCJENA: 3/5