Ovogodišnji Venecijanski filmski festival među brojnim ostalim naslovima donio nam je i novitete slavnih autorskih imena poput Pedra Almodovara, Paola Sorrentina, Paula Schradera ili Jane Campion, a upravo je potonja imala najvećeg razloga za slavlje pošto se doma vratila s nagradom za najboljeg redatelja/icu.

Premda se o njezinu najnovijem filmu ''The Power of the Dog'' govori biranim riječima, velikom dozom poštovanja i bez suvišnog otkrivanja radnje zbog, tobože neočekivanog obrata, mišljenja sam kako će svaki iole angažiraniji gledatelj 'pročitati' rasplet poprilično brzo.

Ja ću pak za razliku od brojnih kolega kritičara otvoreno razotkriti taj famozni obrat sve kako bi vam ukazao na redateljska bravurozna rješenja koja su Campion zasluženo priskrbile nagradu. Oni koji ne žele saznati, po mojem mišljenju, očigledan 'skriveni' trenutak, mogu slobodno prestati s čitanjem.

Radnja nas vraća u 1925,. u beskrajna prostranstva Montane, zemlje rančera i stočara. Na jednom takvom posjedu nalazimo braću Burbank, Phila (B.Cumberbatch) i Georgea (J. Plemons), uspješne rančere.

The Power of the Dog (2021)

Režija: Jane Campion

Uloge: Benedict Cumberbatch, Kirsten Dunst, Jesse Plemons, Kodi Smit-McPhee, Thomasin McKenzie, Keith Carradine, Frances Conroy, Geneviève Lemon, Ken Radley, Sean Keenan…

Žanr: Drama, western

Trajanje: 126 min.

Phil je prava autoritativna mačoidna kaubojska figura na koju svi najamnici, ali i sam George gledaju sa strahopoštovanjem premda je često sklon ekscesima i maltretiranju svih koji mu stanu na žulj, dok je njegov brat čista suprotnost.  

I dok se Phil sa sjetom prisjeća njihovih prvih zajedničkih kaubojskih dana i mentora Bronco Henrya, George želi napraviti iskorak u životu, pronaći suprugu, prilagoditi se novim vremenima i pronaći bolji položaj u visokom društvu. Ljubavni interes pronalazi u vlasnici pansiona, udovici Rose (K. Dunst) čijeg plahog sina Petera (K. Smit-McPhee), bezobzirni Phil na posljednjem proputovanju sa stokom ponizi pred svojim najamnicima.

Uskoro se George i Rose vjenčaju, a dočim se ona doseli na zajednički posjed braće Burbank, Phil je iz zavisti počne psihički terorizirati. Rose utjehu počne tražiti na dnu boce, a poseban strah od Phila se probudi kad joj na ljetne praznike stigne sin Peter…

Uoči same festivalske premijere, a isto tako i nakon nje, rasplet filma se oprezno čuvao od javnosti kako bi efekt pri samom gledanju bio tim i snažniji, no već se i sama zvijezda filma, Benedict Cumberbatch, prilikom brojnih intervjua u nekoliko navrata 'izlajao' novinarima, stoga nisam vidio potrebu da vam i sam tajim nešto što je posve očigledno.

Dakle, gore spomenuti mačo kauboj Phil je u biti latentni homoseksualac i njegova otvorena agresija spram suprotnom spolu i blago feminiziranom mladiću Peteru je čista refleksija osobne frustriranosti i nemoći otkrivanja vlastite seksualnosti u tad još uvijek poprilično konzervativnom okruženju.

Autorica filma, novozelandska veteranka Jane Campion, kroz adaptaciju istoimene knjige Thomasa Savagea nije osobito marila za dijalošku stranu predloška i tek su rijetki trenutci u filmu koje ćemo pamtiti po nekim snažnim razgovorima ili monolozima, već je kompletnu ideju odlučila provući kroz suptilnu simboliku i glumu. U ovom tekstu već više puta spomenuti tajnoviti trenutak nije nikakvo famozno otkrivenje pošto smo slična 'raskrinkavanja' prave naravi mačoidnih tipova imali prilike gledati u brojnim filmovima poput ''American Beauty'' i sl. 

Već po samom startu filma, u očima Cumberbatchovog čvrstog kauboja Phila zapažamo iskru ranjivosti koja sjaji sve snažnije dočim se spomene njegov neprežaljeni mentor Bronco Henry ili kad se do tad samozatajni brat George odlučio odvojiti od njega i učiniti logičan životni iskorak.

Kroz pomno osmišljene i režirane kadrove poput poliranja sedla voljenog mu kaubojskog mentora, tajnoviti prolaz kroz žbunje i drvnu instalaciju koja sa svojim vratima podsjeća na ormar, suptilna homoerotska aludiranja nam kazuju kako se ispod čvrste i nemilosrdne Philove fasade krije čovjek u kojem su se desetljećima akumulirale frustracije. Dolaskom na ranč 'slobodnijeg' mladića Petera, Phil u njemu vidi svoju mlađu verziju i šansu da on postane njegov Bronco Henry i konačno izađe iz 'skrivenog ormara'.

Campion je radnju, inače podijeljenu u poglavlja, pomno gradila oko Phila, no ipak me povremeno zasmetala potraćenost drugih likova i to posebice brata Georgea koji u drugoj polovini filma gotovo neshvatljivo nestaje i istom brzinom se vraća u priču.

Kristalno su jasne njegove aspiracije za napretkom društvu unatoč činjenici kako za sobom nema nužno obrazovanje što mu spočitava i nemilosrdni Phil koji se olako odrekao svoje diplome s Yalea i zbog ljubavi prihvatio čvrst kaubojski život. George to zamjera Philu u jednakoj mjeri kako i ovaj njemu zamjera sretan život s Rose, no njihov dublji odnos Campion ipak podređuje Philu i njegovu kasnijem odnosu s Peterom.

Srećom, Cumberbatch je ponovno glumački 'rasturio' i premda je teško razviti bilo kakvu simpatiju spram njegovu liku, divljenje je neizbježno. Nešto slično smo mogli i osjetiti s Danielom Day Lewisom i njegovom interpretacijom beskrupuloznog Daniela Plainviewa u Andersonovom remek-djelu ''There Will Be Blood''. 

Stilski, Campion s lakoćom doseže grandioznost upravo spomenutog Andersenovog filma kao i jednog Terrencea Malicka (prije svega njegov ''Days of Heaven''), a zahvaljujući predivnim novozelandskim pejzažima koji ovdje glume nedirnutu prirodu Montane (za fantastičnu kameru je zaslužan Ari Wegner), dinamičnoj i nerijetko proganjajućoj glazbenoj podlozi Jonnya Greenwooda te prethodno spomenutim suptilnim redateljskim intervencijama, nemam apsolutno nikakve zamjerke doli one na scenarističkom polju.

Uz određene preinake, proširenje odnosa između likova i nešto brži ritam, ''The Power of the Dog'' bih bez daljnje diskusije stavio ravnopravno uz bok gore navedenim remek-djelima, no i uz sve svoje mane, film je ovo koji valja pogledati s velikim respektom.

OCJENA: 4/5