Vijesti .hr / Ostalo / Kolumne

Steven Spielberg, ime za koje su čuli čak i oni koji slučajno upale TV jednom u deset godina ili na putu do prve birtije zalutaju do kina pa ostanu tamo jer vide da u frižiderima iza blagajne drže i pivo.

Na prošlotjednoj filmskoj 'best of' listi 2022. moglo se lako pronaći i mjesto za nastavak Johnsonove uspješnice ''Knives Out'', no želio sam gledanje sačuvati za samo Silvestrovo i tradicionalni obiteljski filmski maraton. Bila je to, moram priznati, mudra odluka pošto smo se u konačnici dobrano nasmijali i zabavili.

Iz pera Ivice Perinovića donosimo filmski pregled 2022. godine.

Premda se brzo bliži konac još jedne turbulentne godine i treba polako podvući crtu nad svim filmskim čudesima koje smo kroz nju imali priliku pogledati, nisam želio 'narušiti' blagdansko ozračje osvrtom još neke komorne drame opterećene (pre)ozbiljnim temama već je izbor pao na dugo iščekivani animiran naslov koji je svoj dom odnedavno pronašao na globalno najpopularnijem streaming servisu. Taman pred Božić.

Nakon duuugih 16 godina na ovoljetnom Biennaleu smo konačno dočekali i treći dugometražni film hvaljenog redatelja Todda Fielda (''In the Bedroom'', ''Little Children''), no dugogodišnje čekanje nam se u konačnici itekako isplatilo.

U kina nam se ovih dana poput Djeda Mraza, Božićnjaka, svetog Nikole ili kako god ga već nazivali ušuljao ''Stric, film o kojem su se već mjesecima mogli slušati hvalospjevi. Riječima hvale unatoč, dočim je riječ o domaćem art-house naslovu koji koketira sa žanrovskim filmom, gledanju uvijek prilazim s određenom skepsom, jer ruku na srce, nismo se baš posljednjih desetljeća osobito proslavili s takvim hibridima. 

2019. se redateljski vinuo put zvijezda u poprilično dobrom, no u konačnici producentski ipak masakriranom ZF-u ''Ad Astra'', a ove godine se suvereno 'vraća na Zemlju' u voljeni New York 80-ih kako bi nam ispričao krajnje osobnu štoriju o odrastanju mladog židovskog dječaka u 'bijeloj Americi'.

Najpopularniji globalni streaming servis neumorno štanca svoj programski sadržaj i valja dobro proučiti što sve novog imaju za ponuditi pošto im kvantiteta i dalje uveliko nadilazi kvalitetu.

Jedan od filmski najglasnijih i svakako najistaknutijih kritičara socijalnog poretka, Ruben Östlund, konačno je ovih dana stigao u domaća kina sa svojim posljednjim canneskim trijumfom, satiričnom dramom ''Trokut tuge''.

Ekscentrična, urnebesna, hiper zaposlena, popularna i napose talentirana komičarka Aubrey Plaza ove je godine u svoju, koječim natrpanu filmografiju upisala i film koji je radikalno pomiče iz prepoznatljive humorne orbite. I znate što? Opet je rasturila! No, ajmo mi redom.

Robovi loših navika kakvi jesmo, često bez smislenog povoda otvorimo frižider ili špajzu, ostavu, kako god to već zovete, i izvučemo iz njih slatku ili slanu vrećicu, paketić, komad utjehe s kojom ćemo smiriti akumuliranu nervozu ili anksioznost. Mnogima takva navika postane prečesta što i kazaljka na vagi ubrzo nemilosrdno otkrije, no za neke je to upozorenje odavna postalo alarmantno.

O festivalskim uspjesima Lerotićeva dugometražnog prvijenca možemo čitati već mjesecima, a u nedjelju smo povodom otvorenja 20. izdanja 'Zagreb Film Festivala' konačno dočekali i njegovu hrvatsku premijeru. Dojmovi?

I dok multiplekse uporno okupiraju 200 milijuna dolara teške superherojske 'škovace' (ovog tjedna je to ''Black Adam''), 40 puta (!) jeftiniji 'filmići' poput distopijskog ZF-a ''Vesper'' put do publike moraju tražiti putem limitirane distribucije, streaming servisa i internetskog bespuća.

Sedam godina dugo izbivanje s velikih ekrana nažalost nije prekinuto velikim comebackom kakav smo i kakav je sam O'Russell iščekivao, već evidentnim produljenjem autorske krize s neopreznim ulaskom na skliski teren neusporedivih genijalaca čudaka poput Wesa Andersona, Hala Ashbya pa čak i Jean-Pierra Jeuneta.

Gledajući unatrag, teško mi je za vjerovati kako je prošlo već gotovo dugih sedam godina otkako nas je potresla razarajuća novost o smrti Davida Bowieja, glazbenog kameleona kakav zasigurno više nikad neće kročiti ovom našom prekrasnom, luđacima nastanjenom planetom.

Osobno sam uvijek bio (i ostao) veliki ljubitelj horor žanra, ali ne i naslova zgotovljenih isključivo iz sadističkih poriva šokiranja publike i pukog mlaćenja para, već onih oštro usmjerenih kritičkih oštrica spram društveno-političkim temama.

U pravilu smo svi nekako navikli da nam tople filmske priče najčešće stižu iz sfera drame, obiteljskih, romantičnih i inih žanrova, ali da će jedna takva doći iz rijetko snimanog, specifičnog podžanra zvanog mockumentary i to kombiniranog sa stop animacijom, e to se već može nazvati pravim malim čudom.

Dugih šest godina nakon njegova posljednjeg dugometražnog remek-djela ''The Handmaiden'', jedan od ponajboljih i najutjecajnijih redatelja današnjice vratio nam se uz još jedan celuloidni trijumf o kojem će se dugo pričati i koji će bez ikakve sumnje postati instant klasik.