Ostalo / Kolumne

SEDMI PEČAT

Cry Macho: Gerijatrija i mačizam ne idu skupa

Cry Macho: Gerijatrija i mačizam ne idu skupa

Koliko god mi željeli da nam filmski ili glazbeni idoli vječno ostanu mladi i produktivni, zub vremena čini svoje i teško ga je zaustaviti u njegovom nemilosrdnom grizenju. Clint Eastwood je jedna od posljednjih živućih legendi sedme umjetnosti koja tvrdoglavo odbija prestati s djelovanjem premda je ove godine zagazio u 92. (!) godinu života.

Vjerujem kako  je upravo ta stvaralačka, neugasiva strast najveći razlog njegova zavidna životna vijeka, no nekih stvari bi se ipak trebao okaniti.  

Na redateljskom planu i dalje zna ugodno iznenaditi (''Richard Jewell''), ako ne i oduševiti (''Sully''), no posljednja pojavljivanja ispred kamere ipak odaju stanje njegove krhke fizionomije i očekivane staračke nemoći. Tvrdoglavi i tvrdokorni Eastwood nije želio 'potpisati kapitulaciju' već se još jednom odvažio prihvatiti trostruke uloge redatelja/glumca/producenta i konačno realizirati projekt kojeg 'drži na ledu' još od davne 1988.

Mike Milo (C. Eastwood) je nekadašnji rodeo fenomen koji je tijekom jednog natjecanja pretrpio gadnu ozljedu leđa što ga je kasnije prisililo na prekid karijere i rad na ranču Howarda Polka (D. Yoakam). Došavši u pozne godine, Mike je Howardu postao samo teret od kojeg nema nikakve koristi zbog čega ga ovaj na kraju i otpusti. Godinu dana kasnije, Howard stiže kod Mikea kako bi ga angažirao da mu iz Meksika vrati sina Rafaela (E. Minnet) za kojeg je čuo da ga bivša supruga Leta (F. Urrejola) sustavno zlostavlja.  

Mike nije oduševljen tom idejom, no kako je Howardu ostao dužan zbog mnogih stvari iz prošlosti, na kraju se ipak uputi u Meksiko po dječaka. Došavši na Letino imanje, Mike sazna kako je Rafael jedan problematičan dječak koji učestalo bježi od kuće i živi na ulici gdje se bavi sitnim kriminalom poput ilegalnih borbi pijetlova. Mike ga uskoro pronalazi upravo na jednom takvom mjestu te ga nagovori da s njim ode u Teksas kod oca…   

Eh moj Clinte! Divim se tvojim radovima otkako znam za se. Isprva si mi bio pojam za filmsku facu, mačo muškarčinu koja sve probleme rješava pištoljima, bilo da je riječ o revolveraškim Coltovima i cigarillosima u ustima ili razarajućem Magnumu 44 kakvog može nositi samo jedan čvrsti, tvrdoglavi i nepopravljivi inspektor Callahan.

Cry Macho (2021)

Režija: Clint Eastwood

Uloge: Clint Eastwood, Dwight Yoakam, Eduardo Minett, Natalia Traven, Fernanda Urrejola, Horacio Garcia Rojas, Rocko Reyes…

Žanr: Drama, western

Trajanje: 104 min.

Kasnije sam se počeo diviti tvojem redateljskom radu koji je potvrdio zavidnu klasu i količinu znanja kakvu si desetljećima upijao od redateljskih veličina poput Dona Siegela ili Sergia Leonea, tvojih filmskih očeva.  

Uz kojekakve tehnike i disciplinu koje si od njih naučio, stvorio si vlastiti autorski pečat koji te prometnuo u jednog od najvažnijih redatelja koncem 20. i početkom 21. stoljeća. Taj dugačak put bio je obilježen svakojakim kreativnim usponima i padovima, no status legende ti je sve više jačao, čak i onda kad si nam kroz neke svoje filmove (a bilo ih je podosta) u nos trljao vlastita politička uvjerenja. Na tom istom putu ti nikad nije nedostajalo snage ili ustrajnosti u realizaciji projekata koji su bili žanrovski raznoliki, a opet samo tvoji, prepoznatljivo eastwoodovski. Jedan takav projekt dugo te proganjao, bio prisutan svjesno ili ne u tvojim mislima, no dugo nije bilo producentske volje da ga i realiziraš.  

Riječ je naravno o romanu ''Cry Macho'' koji je svjetlo dana ugledao još davne 1975. i koji ti je davno pao u oko, no tad si bio premlad da uskočiš u čizme ostarjelog rodeo jahača te si krenuo dalje koristeći brojne njegove segmente u filmove koje si od tad stvarao, počevši od remek-djela ''Unforgiven'' preko ''Perfect Worlda'' pa sve do ''Gran Torina''. Da, tumačio si u njima čovjeka krvave i nemilosrdne prošlosti koji je dobio novu, ako ne i posljednju priliku za iskupljenjem i ostvario si kroz njih svoje ponajbolje glumačke i redateljske radove. To te ipak nije odvratilo od ideje za snimanjem ''Cry Macha'', no bojim se da si ovaj put zakasnio barem 20 godina.

U uvodu spomenuti zub vremena te logično nagrizao i od figure mačo muškarčine kakvu nosiš od samih početaka karijere, ostao je tek bolni podsjetnik kako nas starost čini nemoćnima. U to smo se već imali prilike uvjeriti u tvojem posljednjem glumačkom angažmanu ''Mule'' gdje si se polako kretao, govorio promuklim, gotovo nečujnim glasom, a od tad ima već za stare ljude dugačkih 5 godina.

Sad si još sporiji, pognutiji, a jezik ti se nerijetko plete i govor se s lakoćom pretvara u nerazgovijetno frfljanje. Ne pomaže dojmu niti činjenica kako je tvoj lik unatoč poznim godinama i dalje pravi magnet za žene, no to bi još kako-tako progutali da imaš 60 ili 70 godina, ali nikako i s 90. Jedini prizori u kojima se držiš dostojanstveno, jesu oni u kojima sjediš i pričaš s pripadnicama ljepšeg spola ili samim pijetlom 'Machom'.

Izostavio sam namjerno one prizore s Rafaelom koji tako reći dominiraju cijelim filmom, no tu nije problem tvoja izvedba niti breme godina koje na sebi nosiš, već totalno promašen glumački casting. Momak, Eduardo Minett, preglumljuje do boli, a ti si kao redatelj takve stvari trebao bolje iskontrolirati, ako ne i zamijeniti samog glumca koliko god neiskusan on bio.

Još veći problem leži u samom scenariju (supotpisuju ga Nick Schenk i N.Richard Nash) koji je izostavio brojne sočne ideje iz samog predloška i pitanje je kako bi sve skupa izgledalo da su neke stvari iz romana bile naglašenije, a druge pak izbačene.

Na momente se nisam mogao otarasiti dojma kako gledam klasičnu meksičku tele novelu, a tome su uvelike pripomogle drvene glumačke izvedbe, otrcani dijalozi i užasno spor ritam. Na trenutke, a njih nažalost nije bilo suviše, bio je ovo pravi eastwoodovski film s upečatljivim kadrovima, sigurnom režijom i uvjerljivom glumom, no njih je ipak bilo premalo.  

Spuštam kapu i dajem naklon do poda zbog tvoje ustrajnosti, ali dragi Clinte, za Boga milog, bježi od ovakvih uloga koliko god dugo te proganjale i dostojanstveno nam filmski ostari. Ako tijelo više ne sluša, ostani iza kamere jer vjerujem da u sebi još uvijek imaš snage za pravi filmski oproštaj. Redford je to primjerice učinio na vrijeme i na pravi način, zašto ne bi i ti? Ocjenu pumpam na veliku trojku čisto iz respekta ka minulom radu.

OCJENA: 3/5


Reci što misliš!