Kad je sad već davne 2006. plavooki i plavokosi, tad još relativno nepoznati britanski glumac Daniel Craig, preuzeo štafetu najpoznatijeg filmskog špijuna iz ruku elegantnog i od publike podosta voljenog Piercea Brosnana, mnogi zli jezici su pozivali na bojkot serijala i njegovu propast.

Na našu radost, debi Daniela Craiga u ulozi agenta '007' ne samo da je ušutkao sve skeptike i hejtere, već nas je mahom oduševio, a kod mnogih i stekao status najboljeg Bond filma ikad.  

Govorim dakako o fantastičnom Campbellovom ''Casino Royaleu'' koji je tad u mnogočemu već staromodni serijal unio nužnu količinu svježe krvi i predstavio nam Bonda za novi milenij. Sad, 15 godina kasnije, svjedočimo zatvaranju i tog poglavlja uz posljednji Craigov nastup i priču kakvu mnogi nisu očekivali.  

U želji za osnutkom zajedničke, sretne budućnosti i ostavljanja bolne i krvave prošlosti za sobom, James Bond (D. Craig) i njegova voljena Madeleine (L. Seydox) otputuju na jug Italije kako bi se on posljednji put oprostio od nikad prežaljene Vesper, no emotivan rastanak prekine silovit napad za kojeg Bond okrivi Madeleine.

No Time to Die (2021)

Režija: Cary Joji Fukunaga

Uloge: Daniel Craig, Rami Malek, Léa Seydoux, Lashana Lynch, Ralph Fiennes, Ben Whishaw, Naomie Harris, Ana de Armas, Jeffrey Wright, Christoph Waltz…

Žanr: Akcija, triler, avantura

Trajanje: 163 min.

5 godina kasnije, skupina maskiranih plaćenika napadne tajni laboratorij britanske obavještajne službe MI6 i iz njega ukrade ubojiti virus 'Heracles' i znanstvenika Obrucheva koji stoji iza njegova otkrića.

Za pomoć u pronalasku Obrucheva, umirovljenom Bondu se obrati njegov stari prijatelj iz CIA-e, Felix Leiter (J. Wright), no ovaj ga glatko odbije. Iste večeri ga kontaktira i nova agentica '007' Nomi (L. Lynch) nakon čega Bond otputuje u London kako bi od M-a (R. Fiennes) saznao cijelu priču.

Izrevoltiran njegovim propitivanjem, M ga ljutito istjera iz ureda i Bond odluči do odgovora doći uz pomoć Felixa. Trag ih odvodi na Kubu gdje se okupljaju članovi zloglasne 'Spectre'. I kad pomisli kako iza cijele priče stoji Blofeld (C. Waltz), virus pobije sve okupljene članove Spectre što Bonda navede na zaključak kako iza svega stoji neki novi, još opasniji protivnik…

Sad kad sam vam malo zagrebao po radnji do sad najdužeg filma o agentu 007 i kroz glavu iznova provrtio svu te suludu adrenalinsku, gotovo trosatnu vožnju tek rijetko prekinutu dramatikom i dubljom karakterizacijom likova, mogu sa sigurnošću reći kako je Daniel Craig doživio dostojan oproštaj od uloge.

To dakako nije spojlanje pošto se dotični od serijala želio oprostiti još tamo nakon snimanja ''Skyfalla', a kasnije i ''Spectre'', no primamljiv miris zelenih novčanica još jednom ga je vratio u otmjeni smoking, luksuzne automobile i bacio na hrpu predivnih lokacija diljem globusa u društvo prekrasnih pripadnica ljepšeg spola. Mnogi će reći kako bi samo lud čovjek to odbio, a Craig to očigledno nije.   

Naravno, nakon 15 godina i 5 nastavaka, svi ti, kao i brojni drugi nespomenuti razlozi ipak su ga doveli do kraja. Većina ozbiljnijih glumaca u karijeri konstantno treba i traži nove izazove, a takav slučaj je i s Craigom koji će po sve sudeći imati daleko pamtljiviju i bogatiju karijeru negoli su to imali njegovi prethodnici.

U korist mojoj tezi govore njegove recentne role poput one gay kriminalca Joea Banga u zabavnoj Soderberghovoj krimi komediji ''Logan Lucky'', a posebice one osebujnog južnjačkog detektiva Benoita Blanca u ultrauspješnoj i hvaljenoj krimi komediji Ryana Johnsona ''Knives Out'' za koju se već spremaju dva nastavka. 

Sad kad smo zaključili kako za Craigovu karijeru 'nema zime', vratimo se pak njegovom posljednjem Bond nastupu. U uvodu sam već spomenuo kako je Craigov, za Bonda atipični izgled i grubi nastup u ''Casino Royaelu'' mnoge navodio na skepticizam, no sad je posve jasno kako smo svjedočili njegovoj evoluciji iz nekontroliranog i nepromišljenog grubijana u inteligentnog, prepredenog, a na kraju i emocijama rastrganog čovjeka što ga bez ikakve dileme čini do sad najkompleksnijom filmskom verzijom voljenog tajnog agenta. 

Priča (za scenarij su ponovno zaslužni Neal Purvis i Robert Wade potpomognuti svestranom Phoebe Waller-Bridge i Caryem Jojiem Fukunagom) je dakako suma sumarum prethodna četiri nastavka i sve je na određen način fino povezano, no ostaje jedan kardinalan problem od kojeg serijal uz rijetke iznimke pati još od samih početaka.

Govorim dakako o tzv. super zločincima i njihovim aljkavo osmišljenim motivacijama. Već smo to doživjeli s potraćenim Mathieuom Amalricom u zaboravljivom ''Quantum of Solace'', a posebice prethodnom nastavku ''Spectre'' i Waltzovoj interpretaciji vječnog Bondova nemesisa, Blofelda. 

Ovdje je priliku za zasjati dobio Rami Malek, no scenarij unatoč iz prologa viđenim obećavajućim mogućnostima nije nudio ništa više osim papirnatog negativca s još jednom Malekovom mlitavom izvedbom i motivima kakve znamo naći u trećerazrednim šund romanima ili stripovima, odnosno, brojnim nastavcima iz Bond serijala. Šteta.

Craig i njegov Bond su za veliko finale ipak zaslužili daleko opasnijeg i kompleksnijeg negativca, no na kraju je puno bolji dojam ostavio Waltz u svojoj sporednoj ulozi negoli sam Malek.  

Srećom, ugodna osvježenja smo barem dočekali u timu pozitivaca. Pritom prvenstveno mislim na neodoljivu, šarmantnu, duhovitu i akcijski neočekivano nabrijanu Anu de Armas u kratkom pojavljivanju CIA-ine agentice, odnosno, Bondovu nasljednicu Nomi u žestokoj interpretaciji Lashane Lynch. Kemija između Bonda i Madeleine je ovdje daleko opipljivija čemu pridonosi i poseban angažman samih glumaca, a koliko je zapravo značajan njihov odnos, neću vam otkrivati.

Što se tiče same režije, proslavljeni indie autor Cary Joji Fukunaga se očekivano dobro snašao u dramskim sekvencama, ali isto tako i onim akcijskim koje nas iznova ostavljaju bez daha bilo da je riječ o suludoj jurnjavi uskim uličicama talijanskog gradića Matere, vratolomijama i bespoštednoj pucačini u kubanskoj palači ili brutalnoj potjeri po norveškim divljinama.

Upravo sve nabrojene, ali i brojne druge akcijske sekvence drže nas cijelo vrijeme nabrijanima i prava je šteta što ritam ubijaju gramzivi multipleksi nepotrebnom 15-minutnom pauzom sve kako bi nam uvalili još jednu porciju tekućeg otrova i užeglih kokica.

Ljubitelji Bond serijala i akcijskog žanra općenito će u konačnici napustiti kino zadovoljeni, a osobno mogu zaključiti kako je cijela priča lijepo, za mene ne osobno i posebno šokantno zaokružena i kako film svakako valja pogledati na što većem kino platnu prije negoli ga vražja korona ponovno ugrozi.  

OCJENA: 4/5