Osobno sam uvijek bio (i ostao) veliki ljubitelj horor žanra, ali ne i naslova zgotovljenih isključivo iz sadističkih poriva šokiranja publike i pukog mlaćenja para, već onih oštro usmjerenih kritičkih oštrica spram društveno-političkim temama.

To se dakako prvenstveno odnosi na dramski snažne psihološke horor trilere koji nerijetko koketiraju sa satirom i/ili sarkazmom, a jedan od njih je svakako i danski ''Speak No Evil'' koji je premijerno prikazan početkom godine u Sundanceu, odnosno, ljetos na festivalu u Puli.  

Bjørn (M. Burian) i Louise (S. S. Koch) danski je bračni par koji s kćerkom Agnes (L. Forsberg) provodi ljetovanje u Toskani. Tamo uskoro upoznaju Patricka (F. van Huêt) i Karin (K. Smulders), novopridošli nizozemski par koji je također stigao na odmor sa svojim povučenim sinom Abelom (M. Damsley). Parovi se jako brzo 'kliknu' i počnu intenzivno družiti, no odmorima ubrzo stigne kraj te se svi vrate svojim kućama i životnim obvezama.  

Speak No Evil (2022)

Režija: Christian Tafdrup

Uloge: Morten Burian, Sidsel Siem Koch, Fedja van Huêt, Karina Smulders, Liva Forsberg, Marius Damslev, Hichem Yacoubi…

Žanr: Drama, horor, triler

Trajanje: 97 min.

Nije prošlo niti par tjedana, a na adresu Bjørna i Louise stigne razglednica s kojom ih Patrick i Karin pozivaju na vikend u njihovu seosku kuću na jugu Nizozemske. Louise isprva odbije ideju odlaska k ljudima koje tek površno poznaju, no na suprugovo uvjeravanje kako bi bilo nepristojno odbiti, obitelj se uputi novostečenim prijateljima. Već po dolasku kod svojih domaćina, Bjørn i Louise se susreću s neujednačenom gostoljubivošću. Kako vrijeme prolazi, danski par sve više shvaća kako odlazak kod nepoznatih ljudi ipak nije bila najpametnija ideja…

Prije svega, vratit ću se na uvodne riječi. Kao fan horor filmova pogledao sam ih za života sigurno na stotine ako ne i tisuće i tu za mene polako nastaje onaj jedan te isti problem zvan 'originalnost'. Tafdrup srećom nije bio pretjerano okupiran tom stavkom iako će mnogima neke ključne scenarističke ideje biti posve nepredvidljive i do sad neviđene.  

Najveću snagu film po meni osobno izvlači iz šire slike, a to je oštra kritika sveprisutne i sve rastuće političke, ali i ostale trendovske korektnosti. Na posebnom piku su mu jasno njegovi Danci, ali nisu 'lišo' prošli niti Šveđani koje kroz jednu repliku proziva kao uštogljene dosadnjakoviće. Da, itekako smo svjesni skandinavske hladnoće, pretjerane ljubaznosti i ultra prihvaćenog socijalnog solidarizma, no što se događa kad vam netko dobrano uzdrma te temelje?

Christian Tafdrup tu idejno upada u dobrano utabane stope svojih slavnijih kolega Hanekea, Östlunda pa čak i Lanthimosa te ćudorednim, ako ne i emocionalno naivnim solidaristima plasira dobro odmjerene pljuske. Model tipičnog modernog Danca ovdje je prikazan kroz lice i naličje Bjørna, sredovječnog muškarca koji savršeno prati društveno posložene norme.

Posjeduje stan, ima obitelj, pedantno radi, a jednom tjedno čak i izdvoji vrijeme za partiju skvoša. Mnogi bi dakako bili zadovoljni (a i jesu) takvim životom, no on u sebi vrišti nemirom. Njemu nasušno nedostaju uzbuđenja i osjećaj slobode, onaj kakvim zrači karizmatični Patrick. Supruga Louise je još i discipliniranija od njega i smatra kako svaki izlazak iz komforne zone predstavlja opasnost. 

Patrick i Karin (fantastično ih tumače stvarni supružnici, Fedja van Huêt i Karina Smulders) s druge pak strane predstavljaju sve ono čemu se Louise opire, a za čim ustvari potiho žudi. Kad se njihovi svjetovi sudare, valja pokazati pravo lice i donijeti do tad nezamislive odluke. Jesu li Patrick i Louise to učinili, neću vam otkriti, no zato ću vas upozoriti na prilično šokantno finale.

A do tog svršetka koji će se, ne sumnjam, mnogima urezati u pamćenje, Tafdrup nas opasno vozika samom ivicom živaca, napetosti i krajnje nelagode. Majstorski režiran, osmišljen (žao mi je što se nije realiziralo prvotno osmišljeno, ali logistički za raspoloživ budžet neizvedivo finale koje je uključivalo daleko više aktera i ideju sekte), odglumljen i snimljen, uz dramatičnu i napetu glazbenu podlogu (Sune Kølster), ''See No Evil'' je film kojeg ćete dobrano upamtiti.

OCJENA: 4.5/5