Steven Spielberg, ime za koje su čuli čak i oni koji slučajno upale TV jednom u deset godina ili na putu do prve birtije zalutaju do kina pa ostanu tamo jer vide da u frižiderima iza blagajne drže i pivo.

Voljeli ga vi ili ne, riječ je o jednom od najistaknutijih filmskih redatelja u povijesti (ne nužno i najboljih), a nakon pet desetljeća (i nešto sitno) djelovanja, dotični nam je odlučio ispričati vlastitu (manje-više) životnu priču. Prve lovorike su pale nekidan na dodjeli jubilarnih 80. Zlatnih Globusa, a koliki su izgledi da mu se iznova osmjehnu i nadolazeći Oskari, otkrijem vam nešto kasnije.

Godina je 1952., Mitzi (M. Williams) i Burt Fabelman (P. Dano) odlučili su odvesti svojeg osmogodišnjeg sina Sammyja (M.Z.F. DeFord) na njegovu prvu kino projekciju. Dječak je prestravljen jer je čuo kako platnom hodaju divovi, no roditelji ga smiruju i uvjeravaju kako će to biti iskustvo koje nikad neće zaboraviti.

The Fabelmans (2022)

Režija: Steven Spielberg

Uloge: Michelle Williams, Gabriel LaBelle, Paul Dano, Seth Rogen, Julia Butters, Keeley Karsten, Judd Hirsch, Sophia Kopera, Mateo Zoryan Francis DeFord, Jeannie Berlin, Robin Bartlett, Sam Rechner, Chloe East, Oakes Fegley, David Lynch…

Žanr: Drama

Trajanje: 151 min.

I tako je uistinu bilo, Sammy je ostao očaran magičnim iskustvom gledanja DeMilleovog spektakla ''The Greatest Show on Earth'', a najviše mu se u sjećanje urezao prizor sudara vlaka i automobila.  

Toliko mu se naime urezao u sjećanje da je tu istu scenu morao nekako rekreirati, a to je učinio uz pomoć vlakića koje mu je otac kupio za blagdane. Kako ne bi trajno oštetio igračke, majka se dosjeti kako bi najbolje bilo da sudar snimi očevom kamerom i kasnije tu snimku može pregledavati u nedogled. Sammy tako i učini i automatski se zaljubi u proces stvaranja filmova.  

Kroz nadolazeće godine on tako nastavi snimati kućne filmiće sa svojim sestrama i roditeljima, a kroz tinejdžerske godine (ulogu preuzima G. LaBelle), ideje postaju sve ambicioznije premda suzdržani otac to i dalje naziva običnim hobijem. Paralelno sa Sammyjevim sverastućim interesom za film, brak njegovih roditelja se polako raspada, a očigledan flert majke s očevim najboljim prijateljem i suradnikom Bennyjem (S. Rogen) on zapaža tek slučajno… 

I eto ga. 45 godina mu je to sjedilo na prsima i sad je konačno sve izbacio iz sebe. Možda nije riječ o čistom autobiografskom filmu, ali Spielbergov život u tim formativnim godinama je bio uglavnom sličan priči koju možemo ovdje vidjeti.

Kako je i sam često tijekom karijere znao naglasiti, brojni fragmenti njegova rana života slikovito su prikazani kroz dosadašnji mu redateljski opus (''Close Encounters of the Third Kind'' i ''E.T.'' u tome svakako prednjače), a sad se u poznim godinama konačno odvažio sve te fragmente spojiti u jednu veliku, rekli bi Amerikanci 'coming of age' cjelinu. Sve je to lijepo i krasno, sentimentalno i sladunjavo do boli, ali nažalost i prilično nekoherentno. 

I u svojim zrelim godinama Spielberg na svoje roditelje i dalje gleda kroz oči nevinog i naivnog dječaka i brojni zajednički obiteljski prizori su (pre)začinjeni fejk melodramatikom, ako ne čak i jeftinim teatralnim pristupom (piknik pogotovo bode u oči). Klavirska glazbena pozadina gotovo je sveprisutna dok prodorne oči i ukočene grimase na licu Michelle Williams ne odmiču daleko od onih jezivih mama iz ''Stepfordskih supruga''.

Da, imala je bipolaran poremećaj što opravdava njezino iracionalno ponašanje, ali Spielberg nije imao previše hrabrosti da ta teška stanja, uključujući i daleko žučnije roditeljske svađe i preljub prikaže u onom najmračnijem i najbolnijem izdanju. 

Sve je ovdje nekako suzdržano i izvještačeno i najbolji prikaz njegova formativnog razvoja dobivamo kroz fazu procesa snimanja filmova. Inovativnost i strast kroz takve prizore daju nam najbolju sliku o njemu sve dok ponovno ne upada u zamke jeftine melodrame i klišeja (srednjoškolski bullyji i antisemitizam). Možda sve to i jest tako uistinu bilo, ali sigurno u pozadini takvih i sličnih događaja nitko iza zavjese poskrivečki nije svirao klavir kako bi naglasio emocije i izazvao empatiju promatrača.  

Ne bi bio fer kad bih rekao da je film užasan jer u ovih dva i pol sata trajanja ima podosta uistinu magičnih i nezaboravnih momenata od kojih bih svakako izdvojio kratki dolazak majčina ekscentrična ujaka Borisa (jako dobri Judd Hirsch) i maestralni svršetak u kojem Sammy upoznaje legendarnog Johna Forda (briljantna glumačka izvedba i transformacija Davida Lyncha).

Da je samo taj petominutni kraj snimio kao kratki film imena ''Young Spielberg Meets John Ford'', dao bi mu sve Oskare na ovom svijetu. Za ''The Fabelmans'' u cjelini? Ne, ne uz ''Everything Everywhere All at Once'', ''Tár'', a vjerojatno i ''The Banshees of Inisherin'' u istoj konkurenciji.

OCJENA: 3.5/5