Vijesti .hr / Ostalo / Kolumne

Planovi i obećanja u vrijeme pandemije ne znače apsolutno ništa pa sam si tako prisiljen pregristi jezik nakon što sam vam obećao osvrt najnovijeg remek-djela P.T. Andersona.

Ovotjedni plan odlaska do kina po 'friško ispečenu' Andersonovu ''Licoricce Pizzu'' poremetili su neki drugi životni faktori i putevi, no svakako će pokušaj biti ponovljen već idućeg tjedna.

Da sam sačekao sa slaganjem filmske 'best of' liste koju smo 'lansirali' prošli tjedan stvorio bi si još i veće muke jer bi na istoj svoja zaslužena mjesta obavezno morala pronaći još dva izvanredna naslova koja su se u međuvremenu pojavila na streaming servisima i u kinima.

Prošle godine u ovo vrijeme svi smo se nekako nadali kako će noćna mora imena korona uskoro biti tek ružna uspomena, no stvari su i dan-danas nažalost i dalje izvan kontrole.

Blagdani su tu, a s njima i posljednja ovogodišnja preporuka za onu famoznu 'best of' iliti bolje rečeno, 'must see' listu. Tu priču pak ostavljam za sam konac godine, a sad se vraćam filmu koji do sad skupio pravi 'naramak' nagrada i tu ne staje.

Na nedavno objavljenim nominacijama za 'Zlatni Globus' uz festivalskog miljenika ''Power of the Dog'' renomirane Jane Campion, profilirao se još jedan film koji je također zavrijedio impresivnih 7 nominacija, a riječ je o drami ''Belfast'' britanskog redatelja i glumca, Kennetha Branagha.

Kalendarska godina rapidno nam se bliži kraju pa ću pokušati kroz narednih par tjedana izvući 'tešku artiljeriju' kako bi brže-bolje zgotovio onaj vražji 'best of' popis, a da bi u tome donekle uspio, treba spomenuti što više onih koji itekako zavrjeđuju poseban spomen. Stoga, spremite se za dvostruke osvrte i slažite svoju 'must see' listu.

Ridley Scott za 'kormilom' i Lady Gaga, Adam Driver, Al Pacino, Jeremy Irons te Jared Leto u 'posadi' nisu mi ipak bili dovoljno dobar mamac za gledanje, po svima sudeći, brodoloma imena ''House of Gucci'' već sam pažnju ovaj tjedan odlučio usmjeriti isključivo k bolnoj priči svima voljene i nikad prežaljene princeze Diane u Larraínovoj psihološkoj drami ''Spencer''.

COVID-19! Treba li navoditi neki drugi, veći, bolji razlog zbog čega određene filmove čekamo kao ozebli sunce? Prokleti virus paralizirao nas je u svakom pogledu, radosne vijesti dobivamo na kapaljku, a globalno duševno stanje je ravno onom iz doba Velike depresije.

Ovogodišnje izdanje ZFF-a ni u svojem devetnaestom izdanju nije razočaralo programskom selekcijom, a za posebnu dozu ludila pobrinuli su se uz najšokantnije,odnosno, najprovokativnije filmske naslove godine, ''Titanom'' Julije Ducournau i ''Lambom'' Valdimara Jóhannssona.

Bliži nam se 'Europski dan art filma', a zadarska kinoteka nam tim povodom ove subote na radost svih fanova fantastičnog glumačkog asa Vigga Mortensena dovodi njegov redateljsko-scenaristički debi imena ''Falling'' iliti ''Obiteljska priča''.

Prije nekih tjedan dana ponovno sam imao priliku pogledati fantastičnu dramu ''Nomadland'' izuzetno talentirane Chloé Zhao i nikako mi nije bilo jasno zašto je za idući projekt izabrala superherojski mega spektakl.

S prethodnim filmom (op.a. ''First Reformed'') legendarni scenarist i redatelj Paul Schrader konačno je zavrijedio pozornost Akademije koja mu je dodijelila prvu nominaciju za 'zlatni kipić' u karijeri, i tu onu scenarističku, no dobri poznavatelji njegova prijašnja rada itekako znaju kako je nagrade i nominacije zaslužio još davno prije.

Odlazak u kino predstavlja doživljaj, ritual, način apsorbiranja filmske kulture. Tamo odlazimo kako bi se zabavili, nasmijali ili rastužili, nerijetko i razočarali. No postoje i ona posebna iskustva koja nam kristalno jasno daju do znanja kako kino platno ne mogu niti će zamijeniti nikakvi high-tech televizori, laptopi, tableti ili mobiteli.

Dolaskom nešto hladnijih dana, rasporedi u kinodvoranama su se iznenada ispunili zvučnim naslovima, a ovaj tjedan nas je zaskočila hrpa istih.

Kad je koncem prošlog milenija na TV-u osvanula mafijaška serija ''The Sopranos'' bio je to događaj o kojem su svi pričali. Premda sam osobno bio (i ostao) veliki fan gangsterskih filmova i krimi serija, tad nisam bio osobito zagrijan za još jednu priču o mafijašima koji svoje unutarnje probleme rješavaju kroz razgovore sa 'psihićima' pošto mi je u friškom sjećanju ostala Ramisova hit komedija ''Analyze This'' s De Nirom i Crystalom, a i sličnu ideju su još tamo 60-ih isfurali kroz zaboravljenu komediju ''The President's Analyst''.

Kad je sad već davne 2006. plavooki i plavokosi, tad još relativno nepoznati britanski glumac Daniel Craig, preuzeo štafetu najpoznatijeg filmskog špijuna iz ruku elegantnog i od publike podosta voljenog Piercea Brosnana, mnogi zli jezici su pozivali na bojkot serijala i njegovu propast.

Koliko god mi željeli da nam filmski ili glazbeni idoli vječno ostanu mladi i produktivni, zub vremena čini svoje i teško ga je zaustaviti u njegovom nemilosrdnom grizenju. Clint Eastwood je jedna od posljednjih živućih legendi sedme umjetnosti koja tvrdoglavo odbija prestati s djelovanjem premda je ove godine zagazio u 92. (!) godinu života.