Vijesti .hr / Ostalo / Kolumne

Proteklih par godina svjedočimo pravoj renesansi izvanrednih nostalgičnih filmova o odrastanju (op.a. ''Apollo 10½: A Space Age Childhood'', ''The Hand of God'', ''The Quiet Girl'', ''Licorice Pizza'', ''Turning Red'', ''Armageddon Time'', ''Leto kada sam naučila da letim''…), a još jedan takav mali biser je nepravedno 'prošao ispod radara' domaćih kino distributera što vas ipak ne bi trebalo pokolebati da ga potražite na 'majci svih mreža'.

Wes Anderson, čovjek čiji autorski opus obožavate ili pak ne možete smisliti, treće nema. O ukusima se u pravilu ne raspravlja, ali dotični redatelj je svakako iznimka.

Prošla su puna tri tjedna otkako sam dramu ''Samo kad se smijem'' pogledao na festivalu u Puli, no sudjelovanje u žiriju i ocjenjivanje istog sputavalo me u promptnom 'izbacivanju' dojmova.

Prvi tjedni uvođenja nedjeljnog nerada trgovina, odnosno ograničenja rada u punom su sjaju pokazali koliko je odluka vlade Andreja Plenkovića o izmjeni Zakona o trgovini bila nepametna, toliko da sad i gradonačelnici iz redova vladajućeg HDZ-a (Damir Rukavina, Crikvenica) zakonskim rupama i proglašenjima sajamskih dana doskaču zabrani rada nedjeljom, usred turističke sezone.

'Oppenheimer' je bez sumnje dobar film. Usprkos ili unatoč svim (ne)svjesno učinjenim propustima i greškama koje redatelju Christopheru Nolanu sada nabrajaju filmski kritičari, povjesničari, fizičari, kemičari…

U novoj epizodi serijala XX. stoljeće by Hrvoje Klasić, povjesničar se osvrnuo na odnose Srba u Hrvatskoj u posljednjih nešto više od tri desetljeća

Na ovoljetnom izdanju FMFS-a (op.a. Festival Mediteranskog Filma Split) u službenoj konkurenciji je prikazan i najnoviji film etabliranog talijanskog glumca, a sve češće i redatelja Andree Di Stefana, ''Amore''.

Priliku da premijerno zasja u veličanstvenom ambijentu filmskog festivala Pulske arene Nolanovom ''Oppenheimeru'' pokvarila je nestabilna vremenska atmosfera, no to ga ipak nije zaustavilo u pohodu na domaća kina u redovitoj distribuciji.

Bogat i šarolik program jubilarnog 70. Pulskog filmskog festivala donio je i respektabilan broj premijernih domaćih naslova uključujući i posljednji uradak prerano otišlog Lukasa Nole, ''Escort''.

Teško je za povjerovati kako je prošlo već 5 duuugih godina otkako smo se poput krda sjurili u kina kako bi iznova svjedočili besmrtnosti našeg 'Tomice' u 6. nastavku neuništive blockbuster franšize ''Mission: Impossible''.

Još otkako je koncem studenog prošle godine iz dalekog i hladnog Tallinna doputovala vijest kako je na njihovom prestižnom filmskom festivalu, 'Black Nights', dugometražni prvijenac Filipa Herakovića ''Pelikan'' osvojio posebnu nagradu žirija, pažljivo sam osluškivao novosti o njegovoj domaćoj premijeri.

Mnogi će s pravom ustanoviti kako neke stvari, u ovom slučaju stariji filmski klasici, trebaju ostati nedirnute, zaključene i vječno svete, no u Hollywoodu takva spika ne prolazi. Lova, lova i samo lova.

Kad nam jedan od začetnika rumunjskog novog vala nakon šestogodišnje kreativne pauze konačno isporuči toliko iščekivan novi film, ne treba ni sumnjati kako nas očekuje još jedna priča koja će nas raspametiti i o kojoj ćemo itekako imati što za diskutirati. Da, Cristian Mungiu nam se vratio u pravo vrijeme kako bi nas iznova upozorio da je u Rumunjskoj, a bogme i šire, nešto uistinu trulo.

Željeli vi to ili ne, ''The Flash'' je stigao u kina. Povlačio se ovaj superherojski spektakl po medijima već posljednje 2 ili 3 godine prije konačne premijere, tko će ga više znati koliko točno, no pisanje o skandalima i nabrajanje istih kojima je glavna zvijezda filma Ezra Miller uzgred rečeno ugrozila 'Warnerov' 200 milijuna i više skupocjen projekt ostavit ću ipak žutoj štampi.

U eri Johna Wicka, šutljivog i hladnokrvnog ubojice koji je spreman eliminirati svoje suparnike čak i s najobičnijom olovkom, malo tko se usudi kreativno suprotstaviti sličnom premisom, ali munjeni Finci nisu bilo tko.

Tek što smo 'umočili nožni prst' u mjesec lipanj, žalopojke o nesnosnim vrućinama naviru sa svih strana. Prodorne UV zrake već nam nenormalno prže kožu i vonj znoja se širi ulicama, a još gore i zatvorenim prostorima, no nekima to nimalo ne smeta.

Mlađim generacijama će iz današnje perspektive možda zazvučati nevjerojatno crtice iz ne tako davne povijesti Europe koje kazuju kako se u tadašnjim socijalističkim, posebice represivnim sustavima nije moglo tako lako izražavati, ponašati ili pak prigrliti omraženu zapadnjačku pop kulturu kroz sfere glazbe, filma ili literature.

Autori dokumentarnih filmova posljednjih se godina nemilosrdno nadmeću na polju kreiranja biografija slavnih (a i onih potpuno nebitnih poput Anne Nicole Smith) persona iz svijeta glazbe i filma pa smo tako u relativno kratkom periodu među ostalima imali prilike zaviriti u intimu i karijere: Vala Kilmera (''Val''), Roberta Downeya Sr. (''Sr.''), Ennija Morriconea (''Ennio'') ili pak kultnog autora spaghetti westerna, Sergija Corbuccija (''Django, Django'').