Ostalo / Kolumne

SEDMI PEČAT

Guillermo Del Toro's Pinnochio: O očevima, nestašnim sinovima, teškim vremenima, odrastanju i slobodi

Guillermo Del Toro's Pinnochio: O očevima, nestašnim sinovima, teškim vremenima, odrastanju i slobodi

Premda se brzo bliži konac još jedne turbulentne godine i treba polako podvući crtu nad svim filmskim čudesima koje smo kroz nju imali priliku pogledati, nisam želio 'narušiti' blagdansko ozračje osvrtom još neke komorne drame opterećene (pre)ozbiljnim temama već je izbor pao na dugo iščekivani animiran naslov koji je svoj dom odnedavno pronašao na globalno najpopularnijem streaming servisu. Taman pred Božić.

Izgubivši sina Carla tijekom iznenadnog bombardiranja njihova malena gradića, stolar Geppetto (D. Bradley) u blizini dječakova groba posadi stablo pinije te narednih 20-ak godina provede u neutješnoj tuzi oplakujući ga. Jedne kišne večeri Geppetto se gadno napije i odluči posjeći drvo te si iz njega isklesati svojeg novog, drvenog sina.  

Svjedok tih nemilih događaja je kroničar naše priče, cvrčak Sebastian J. (E. McGregor) koji utočište pronađe u duplji pinije. Geppetto ubrzo u svojoj radionici od komada drveta iskleše lutka i potom se pijan onesvijesti. U radionici se potom pojavi šumska vila (T. Swinton) koja oživi lutka i nadjene mu ime Pinnochio (G. Mann). Kad se ujutro probudi, Geppetto pronađe lutka i zaprepasti se odlučivši nikom ne odati njegovo postojanje, no znatiželjni i nestašni Pinnochio se jako brzo pobrine da ga svi upoznaju…

Opet Pinnochio? Zar Collidijeva besmrtna bajka do sad nije doživjela na desetke, kako animiranih tako i igranih adaptacija? Nije li prije samo par mjeseci premijeru imala i ona Roberta Zemeckisa u kojem Geppetta tumači Tom Hanks? Da, da i da. Na sve navedena pitanja ću vam pružiti jednaki odgovor, ali i uzvratiti protupitanjem. Sjećate li se bilo koje, spomena vrijedne adaptacije izuzev one Disneyeve iz 1940.? Vjerojatno i da, no ne i po dobrom. 

Guillermo Del Toro's Pinnochio (2022)

Režija: Guillermo Del Toro

Glasovi: Ewan McGregor, David Bradley, Gregory Mann, Christoph Waltz, Ron Perlman, Cate Blanchett, Finn Wolfhard, Tilda Swinton, Burn Gorman, John Turturro…

Žanr: Animirani, obiteljski, drama

Trajanje: 117 min.

Guillermo Del Toro je pak čovjek kakve rijetko pronalazimo u svijetu moderne kinematografije i njegova zarazna strast spram filmskoj umjetnosti i dječja zaigranost koja ga krasi savršen su spoj za kreaciju fantastičnih uradaka koja odišu životom i pravom čarolijom. O vlastitoj adaptaciji Collidijeve priče sanjari još od malih nogu, a nakon gotovo 15 godina produkcijskog pakla, njegova vizija o svima znanom lutku je konačno oživjela.

Kako ste i sami mogli iščitati iz ultra kratkog sinopsisa, Del Toro se pobrinuo za malo ozbiljniju adaptaciju koja nije namijenjena najmlađim uzrastima. Njegov Pinnochio je čistokrvna mitska štorija o očinstvu, gubitku, neposluhu, odrastanju, odricanju i ljubavi koja će lako pronaći put i do najhladnijih srca i gledatelju uz radosni osmijeh izmamiti i pokoju suzu. 

U suludo opasnim vremenima gdje nam djeca svjedoče novim ratnim stradanjima i svijetu na rubu apokalipse, Del Toro nas kroz Collidijevu priču i uvijek fascinantnu tehniku stop animacije iznova uči o pravim životnim vrijednostima, a protagoniste je vremenski 'bacio' u jednako razarajući period. Radnja se naime događa između dva svjetska rata i vremena kroz koja Italijom pušu neki novi, destruktivni vjetrovi, a nevinost naslovna lika je stavljena pred pravu kušnju.  

One dolaze od strane antagonista, fašistoidnog načelnika Podeste (glas mu posuđuje Del Torov 'Hellboy', Ron Perlman) koji u lutku vidi savršenog vojnika za Mussolinijevu vojsku i dijabolično prevrtljivog grofa Volpea (savršen glasovni casting Christopha Waltza), voditelja putujućeg cirkusa koji u živom lutku vidi svoju priliku za bogatstvom i slavom.

Dakle, Del Toro je još jednom (op.a. radnja njegovih prijašnjih filmova ''Đavolja kralježnica'' i ''Panov labirint'' se događa za vrijeme Španjolskog građanskog rata, odnosno, Francove diktature) nevinost suprotstavio patnji i stradanju i s tim činom nam još i bolnije začinio ovu bezvremensku priču o ljubavi, a istovremeno i upozorio kako se mračna prošlost u mnogočemu ponovno vraća.

Naravno, Del Toro je iskoristio priliku da kvalitetno iskarikira fašističke simbole poput njihova prepoznatljivog pozdrava (Geppettu primjerice prilikom otpozdravljanja iz ruke nespretno izleti kist koji crvenom bojom (!) prekrije fašističke čizme) ili imbecilnog vođe, no to su tek neki od mnogobrojnih bisera koje njegova adaptacija skriva.  

Vizualno veličanstven (hvala ti majstore što se još uvijek tvrdoglavo odupireš zavodljivim čarima CGI efekata i računalnoj animaciji), osmišljen i realiziran, Del Torov ''Pinnochio'' je pravi užitak koji je zaslužio puno više od TV prezentacije, no na tu priču više nema smisla istresati gorčinu. Čaroban, dirljiv, pametan i neophodan.

OCJENA: 5/5


Reci što misliš!

 Izdvojeno