Mlađim generacijama će iz današnje perspektive možda zazvučati nevjerojatno crtice iz ne tako davne povijesti Europe koje kazuju kako se u tadašnjim socijalističkim, posebice represivnim sustavima nije moglo tako lako izražavati, ponašati ili pak prigrliti omraženu zapadnjačku pop kulturu kroz sfere glazbe, filma ili literature.

Da dragi moji, ideja o univerzalnoj ljubavi i miru tih 60-ih i ranih 70-ih nije baš svugdje naišla na plodno tlo, a posebice ne u zatvorenim državama iza 'željezne zavjese' poput Rumunjske kojom je u tim mračnim vremenima vladao tiranin Nicolae Čaušesku.

Danas pak neki novi diktatori žele brisati povijesne granice i iscrtati nove, a ''Metronom'' Alexandrua Belca stiže nam kao savršen podsjetnik na dane koji se bi se lako moglo ponoviti (u mnogim bliskoistočnim i trećim zemljama nažalost nikad nisu ni prestali) ako ponovno postanemo pijuni tuđih suludih ideologija.

I dok Anina (M. Bugarin) srednjoškolska ekipa kroji finalne planove za toliko iščekivani tulum kod njezine najbolje prijateljice Roxane (M. Vicol) njeno srce se lomi u tisuću komadića pošto joj dečko Sorin (S. Lazarovici) definitivno s majkom napušta zemlju i seli k ocu u inozemstvo.

Metronom (2022)

Režija: Alexandru Belc Uloge: Mara Bugarin, Serban Lazarovici, Vlad Ivanov, Mihai Calin, Andreea Bibiri, Mara Vicol, Alina Berzunteanu, Mihnea Moldoveanu…

Žanr: Drama

Trajanje: 93 min.

Roxana je nagovara da svakako dođe na tulum i kako će joj uz dobro društvo i zabavu biti lakše zaboraviti na ljubavne jade, no Ana se isprva odupire takvoj ideji znajući kako će i Sorin biti tamo. Nakon kraćeg nećkanja, ona se unatoč protivljenju roditelja ipak uputi k prijateljici, no nedužna zabava na kojoj uz pokoju kapljicu alkohola i cigaretu, ples uz glazbu s gramofonskih ploča i radio emisiju Metronom iznenada se pretvara u pravu noćnu moru za sve okupljene…

Premda se na vrhuncu novog rumunjskog vala ime Alexandrua Belca nije glasno izgovaralo poput onih nešto starijih mu kolega Puiuja, Mungiuja ili Porumboiuja, on je cijelo vrijeme bio tu, sudjelovao, pomagao i upijao.

Redateljski je i sam debitirao 2012. s dokumentarcem ''8. ožujak'' (iliti mart ako ste poživjeli dobar dio života u onom sistemu), priči o ženama koje se u trulom kapitalizmu sa sjetom prisjećaju vremena tvornica, radničkih prava i boljeg položaja žene u Rumunjskoj. Nakon višegodišnjih priprema i klasičnog produkcijskog pakla, Belc je prošle godine debitirao i u igranim vodama s dramom ''Metronom''.

Naravno, u fokusu priče mu je i ovaj put žena, točnije djevojka i vrijeme kad je pojam 'sloboda' bio tek mrtvo slovo na papiru represivne Rumunjske. Biti mlad, zanesen i zaljubljen u svakom normalnom društvu bio bi prirodan proces kroz kojeg prolazi svaki tinejdžer na neminovnom putu ka zrelosti, ali pod Čaušeskuovom 'čizmom' slobodoumlje, divljenje zapadnjačkim vrijednostima i rušenje pravila automatski bi aktiviralo signal za uzbunu njegovoj fašistoidnoj tajnoj službi Securitate.

Naime, dok se sirotoj Ani kroz glavu vrzmala nedoumica da li je Sorin uistinu voli ili ne, njezini prijatelji su s entuzijazmom slagali pismo svojem omiljenom radijskom voditelju u inozemstvu, voditelju emisije 'Metronom' na radio postaji 'Slobodna Europa'. No tu nastaje problem. Tajnu službu ne interesiraju toliko glazbene preferencije i idoli rumunjskih tinejdžera, već ih zabrinjava komunikacija s vanjskim svijetom putem skrivenih kanala i tu vide potencijalni problem za svoje društvo jer neistomišljenici su za njih uvijek potencijalni izvor revolucija i bunta.  

Ana isprva nije svjesna problema u kojem se našla jer njezina preokupacija je isključivo usmjerena ka ljubavi, ali dočim se suoči s prijetnjom u koju su na kraju involvirani i njezini roditelji, ona nevoljko postaje kotačić dobro podmazanog stroja koji joj kroji budućnost… ili oni to barem tako misle.

Neću vam dakako spojlati kompletni sadržaj radnje već ukazati na benefite i potencijalna odvraćanja od samog gledanja. Belc je bez imalo sumnje produkt rumunjskog novog vala i dokumentaristički pristup cijeloj ideji opipljiv je kroz minimalizam kojim film odiše, beskrajno duge i tihe, ali bogme i one vesele sekvence (uz koje svakako dočarava psihološko stanje svojih protagonista) i to vjerojatno neće biti primamljivo široj gledateljskoj populaciji, no kad i ako vas uhvati u najboljem raspoloženju, lako će vas primiti do samog svršetka.  

Glumci predvođeni odličnom debitanticom Marom Bugarin kao emocionalno rastrganom Anom savršeno su pogođeni, dok je autorska pretenzija prisutna ponajprije u posljednjoj trećini filma koja stiže kao hladno triježnjenje. Nije Belcova preokupacija vremenima pod represivnim ustrojem nasreću glavni faktor filma koliko je to onaj o nevinosti i gubitku iste u takvom okruženju.

Kvalitetu filma su prepoznali i brojni žiriji uključujući i onaj u sekciji 'Un Certain Regard' prošlogodišnjeg Cannesa koji je Belcu uručio priznanje za najboljeg redatelja, a kako će se vama svidjeti moći ćete saznati ove subote u zadarskoj kinoteci. 

OCJENA: 4/5