Željeli vi to ili ne, ''The Flash'' je stigao u kina. Povlačio se ovaj superherojski spektakl po medijima već posljednje 2 ili 3 godine prije konačne premijere, tko će ga više znati koliko točno, no pisanje o skandalima i nabrajanje istih kojima je glavna zvijezda filma Ezra Miller uzgred rečeno ugrozila 'Warnerov' 200 milijuna i više skupocjen projekt ostavit ću ipak žutoj štampi.

Pisat ću vam ovdje o samoj ideji, realizaciji i razlozima zbog kojeg biste ga trebali pogledati ili pak preskočiti. 'Marvelov' filmski vlak uspjeha me dohvatio u odraslim godinama i nisam nikad na njihove filmove gledao istim nostalgičnim očima kao na nove verzije Supermana ili Batmana uz koje sam 80-ih i 90-ih odrastao i srastao. 

Flash? Da, i on me na neki način 'dohvatio' davne 1990. uz istoimeni TV film, a kasnije i seriju i zanimalo me mogu li redatelj Andy Muschietti i posrnuli Miller isporučiti kakvu dozu čarolije koja će zaintrigirati moju malenu i nećaka koje sam sa sobom također povukao u kino. Bio im je simpa u 'Justice League' eskapadi, možda ima dovoljno kapaciteta i za 'solo' film. Možda.

Nakon još jedne uspjele akcije u kojoj je Batmanu/Bruceu Wayneu (B. Affleck) ovaj put asistirao u lovu na pljačkaše i saniranje štete koju su počinili u Gothamu, Flash/Barry Allen (E. Miller) se mora iznova psihički pripremiti na novo zakazano sudsko ročište ocu Henryju (R. Livingston) koji je prethodno krivo optužen za ubojstvo Barryjeve majke Nore (M. Verdú). Svladan emocijama i sjećanjem na te nemile događaje, Barry se bijesno ustrči ulicama i nesvjesno razvije brzinu svjetlosti. 

The Flash (2023)

Režija: Andy Muschietti

Uloge: Ezra Miller, Sasha Calle, Michael Shannon, Ron Livingston, Michael Keaton, Maribel Verdú, Kiersey Clemons, Jeremy Irons, Ben Affleck, Gal Gadot, Antje Traue, Rudy Mancuso...

Žanr: ZF, akcija

Trajanje: 142 min.

Kroz kasniji razgovor s nekadašnjom simpatijom, a sad novinarkom Iris (K. Clemons), Barry dođe do zaključka kako bi mogao izmijeniti prošlost, spasiti majku od umorstva i oca od kasnije zatvorske kazne. Unatoč Wayneovom upozorenju kako bi takvim činom mogao pokrenuti nekontrolirani tijek drugačijih događaja i posljedica, Barry se vraća u prošlost, mijenja stvari, a kasnije završava u alternativnoj stvarnosti/svijetu gdje upoznaje svoju drugu verziju. Kad igrom slučaja izgubi moći i dozna da na Zemlju stiže general Zod (M. Shannon), a Supermana nema ni na vidiku, dvojica Barryja se za pomoć obraćaju drugom Batmanu (M. Keaton)…

Hmmm, da. Zvuči kao komplicirana, zapetljana, a u mnogočemu i konfuzna radnja. Istina je upravo takva, ako ne i gora. Svima onima, a vjerujem kako takvih među našim auditorijem ima mnogo, koji do sad nisu čitali stripove o Flashu, posebice serijal 'Flashpoint', hrpa stvari ovdje neće biti kristalno jasna, no problem leži i u poprilično kaotično složenom scenariju kojeg potpisuje više autora (prvenstveno Christina Hodson i Joby Harold). 

Samo pojašnjenje probijanja vremenske barijere i alternativnih dimenzija ionako ne treba zvučati logično ili suvislo jer uglavnom počiva na znanstvenim (ovdje dobro pojačanim sa sastojkom 'fantastično') teorijama, no mene osobno ponajprije smeta sama karakterizacija likova, odnosno, njihova interpretacija. Ezra Miller možda i jest imao neke uspjele fore te je ostavio dopadljiv dojam kao nesigurni štreber u ''Justice League'' spektaklu , no ovdje je dobrim dijelom nesnošljiv, iritantan i krajnje naporan.

Posebice njegova 'alternativna' tupava verzija koja se cereka poput konja na steroidima i živcira čak i sebe samog. Tu je dakako i onaj šuplji, infantilan stripovski motiv njegovih nepromišljenih (ne)djela, kakav smo već odavno bili prisiljeni prožvakati kroz Batmanovu pa čak i Supermanovu štoriju.  

Ideju u alternativnim svjetovima i dimenzijama viđali smo i suviše puta proteklih godina (tko je kriv Warneru što su tako tromi) kroz filmove o junačinama Spider-Manu (kako igranoj, tako i animiranim verzijama) ili Doktoru Strangeu, a bogme i šire (op.a. ''Everything Everywhere All at Once'') i logično je kako je već postalo pomalo zamorna.

Naravno, ostale su neke sitne kreativne nijanse i dosjetke u tom pristupu, ali unatoč pozamašnom budžetu (cca 220 milijuna dolara), realizirane su kroz katastrofalno loš CGI. Što onda ostaje pozitivno za istaknuti, pitate se? Prije svega dugoiščekivani povratak Michaela Keatona kao najkarizmatičnijeg Batmana ikad, je*eno moćan soundtrack (Chicago, The Cult, The Raconteurs, OK Go, Supergrass…), nekoliko efektnih borilačkih prizora (prvenstveno borbe Batmana i ruskih vojnika), par solidnih fora (spašavanje beba) i solidan debi Sashe Calle kao Supergirl. 

Da li vam je to dovoljno, procijenite sami. Znam da je meni osobno stvar iz potpunog gliba  izvukao svemoćni Keaton i potencijalno interesantan svršetak. Andy Muschietti? Ima ga tek u bljeskovima i posve je jasno da čovjek zaslužan za horor uspješnice ''It'' i ''Mama'' ovdje nije baš imao odriješene ruke u kreativnom procesu. Već čekam vijest kako postoji njegova, redateljska verzija filma.

Potencijalni nastavak? Ovisi o šuški koju će ili neće podići na blagajnama. Millerovi ekscesi se uz dovoljno zelenih šuštavih novčanica lako mogu skriti od očiju javnosti i pravde.

OCJENA: 3.5/5