Wes Anderson, čovjek čiji autorski opus obožavate ili pak ne možete smisliti, treće nema. O ukusima se u pravilu ne raspravlja, ali dotični redatelj je svakako iznimka.

Unatoč naklonosti kritike i vjernoj vojsci obožavatelja, brojni gledatelji će mu često zamjeriti na kaotičnom narativu, apsurdnim dijalozima i radnji, (pre)ekscentričnim likovima koji su im sve samo ne simpatični, ali, to je Anderson, opijum za intelektualnu svitu, no rijetko kad za mase (iznimke su možda njegovi najpopularniji filmovi ''Moonrise Kingdom'' ili ''The Grand Budapest Hotel''). 

Premda je blago za reći kako su njegove ideje ambiciozne, sa svakim novim filmom on ljestvicu vlastite kreativnosti diže sve više i više i pravo je pitanje kad će o nju opizditi čelom. Za sad se to još nije dogodilo, ali svi su se barem jednom 'opekli' na vlastiti ego pa ne sumnjam kako će ga kad-tad dočekati slična sudbina. Na vašu i moju sreću, ''Asteroid City'' ga nije zakopao pod teretom vlastite grandioznosti, no sigurno će biti i onih kojima će njegovo psihološko poigravanje ovdje ipak biti pretjerano.

Asteroid City (2023)

Režija: Wes Anderson

Uloge: Jason Schwartzman, Scarlett Johansson, Tom Hanks, Jeffrey Wright, Tilda Swinton, Bryan Cranston, Jake Ryan, Edward Norton, Adrien Brody, Liev Schreiber, Hope Davis, Stephen Park, Rupert Friend, Maya Hawke, Steve Carell, Matt Dillon …

Žanr: Komedija, romantika, ZF, drama

Trajanje: 105 min.

Kroz televiziranu kazališnu dramu Conrada Earpa (E. Norton), radnja prati ratnog fotografa Augieja Steenbecka (J. Schwartzman), friškog udovca koji sa sinom Woodrowom (J. Ryan) i tri mlađe kćeri stiže u pustinjski gradić Asteroid City na konvenciju mladih znanstvenika i astrologa.

Kako im se automobil pokvario, Augie je prinuđen pozvati svojeg punca Stanleya (T. Hanks) da dođe po cure dok će on ostati sa sinom do svršetka konvencije. U međuvremenu Steenbeckovi upoznaju melankoličnu holivudsku zvijezdu Midge Campbell (S. Johansson) i njezinu kćerku Dinah i među njima ubrzo započinju frcati prve romantične iskre. Paralelno, Asteroid City dobije neočekivanog posjetitelja koji u potpunosti izmjeni živote svih polaznika konvencije, ali i daleko šire…

Heh, pa ti sad piši o nekom Andersonovom filmu bez da spojlaš radnju ili otkriješ njegove dobro zakamuflirane implikacije. Sa sigurnošću zaključujem kako mi mozak sa svakim njegovim novim filmom treba daleko više vremena u procesuiranju prezentiranih ideja, verbalnih i inih dosjetki i sve šireg spektra posveta.

Bilo da je tu riječ o kompjuterski generiranoj Ptici trkačici, rekreaciji popularnih TV serija 50-ih poput i na ovim prostorima dobro znane ''Zone sumraka'', hladnoratovskoj nuklearnoj paranoji, niskobudžetnim ZF-ima, Hitchcocku (određeni likovi dijele imena, ali i pojavnost onih iz njegove ''Vrtoglavice''), Anderson nas konstantno bombardira.

Dijalozi su prepoznatljivo urnebesni, brzi i pretrpani informacijama i standardnim nabrajanjima, likovi ekscentrični i u mnogočemu lucidni, no ispod te šarolike površine se ipak nadziru neke suvislije, dalekosežnije poruke.

Polazišna ideja za scenarij nastala je tijekom COVID pandemije, vremenu ultimativne globalne psihoze. Što bi bilo kad bi iznenada izgubili kontrolu nad vlastitim životima, kad bi nam nametnuli rigorozne mjere i rekli da ne mrdamo iz mjesta na kojem se nalazimo?

Nažalost, s tom pričom smo se itekako dobro upoznali i ne daj Bože da se ikad više ponovi. Naravno, kod Andersona je to tek bio okidač, njegova priča se bavi nečim daleko ozbiljnijim. Ritam života nameće nam neka svoja pravila i postavlja se pitanje da li bi se svi trebali ponašati jednako kad nas pogodi neki tragičan događaj poput gubitka voljene osobe?

Andersonov Steenbeck (tumači ga njegov 'kućni' glumac Schwartzman) ostao je bez supruge. Ne zna na koji način bi tu tragičnu vijest prenio svojoj djeci jer smatra kako nikad nije pravi trenutak za to. Kao 'oguglali' ratni fotograf, nagledao se i suviše boli i patnje, no sam ne zna kako se nositi s njom.

Na određen način ga proždire krivnja jer gubitak ne doživljava poput ostalih i zbog toga se gubi. Anderson nam kroz svoju interpretaciju nudi mogućnost eskapizma u svijet apsurdnosti. Njegov lijek za bol je humor, što uvrnutiji tim bolji. No ne zaboravimo kako tu ideju ne prezentira na konvencionalan način već traži gledateljev apsolutni angažman.  

U određenom momentu, Steenbeck (zapravo, kazališni glumac Jones, Earpov ljubavnik) ne zna što činiti dalje sa svojim likom, odlazi sa scene i pita redatelja kazališne predstave (tumači ga Adrien Brody) da li je uvjerljiv? Ovaj ga pak ohrabruje uz riječi kako ne treba razumjeti o čemu se tu radi već nastaviti glumiti. Konfuzno? Da, mnogima će biti.

Ponavljam, ne mogu i ne želim vam spojlati radnju, redateljsku viziju i sveprisutnu simboliku, no ako budite pažljivo promatrali film, neke stvari bi ipak trebali povezati. Gubitak voljene osobe, kako se nositi s njim i kako nastaviti dalje, konačna je poruka filma. Ključan lik ili bolje rečeno, likove, tumači Schwartzman, a kad ih raščlanite i povežete, mnoge stvari će vam biti daleko suvislije.

Znam, neće baš svi biti oboružani strpljenjem, odgonetavanjem autorovih prikrivenih poruka i to mi je jasno. Anderson je sklon praviti se prepametan, ali ponekad to čini sebi na štetu. Mozak će vam se dobro pregrijati do finalne špice i vjerujem kako će vam glavom prohujati misao -Što je pjesnik želio reći?-, no oni koji to zaključe bit će svakako mirnije duše.

Vizualno krajnje maštovit, idejno kompleksan, dijaloški urnebesan, majstorski režiran i odglumljen (u čitavoj plejadi glumačkih veličina koje se ovdje pojavljuju, prvenstveno bi izdvojio fantastičnu Scarlett Johansson), ''Asteroid City'' iznova potvrđuje Andersona kao posve unikatnog autora čiji filmovi mogu isključivo nositi epitet 'andersonovski'.

OCJENA: 4.5/5