Bogat i šarolik program jubilarnog 70. Pulskog filmskog festivala donio je i respektabilan broj premijernih domaćih naslova uključujući i posljednji uradak prerano otišlog Lukasa Nole, ''Escort''.

Spomenuti erotski triler ovog osebujnog autora svakako će polomiti kritičarska koplja i izazvati oprečne reakcije kod publike, no na takvo što smo već i navikli kad je u pitanju domaći film, a pogotovo Nola. Hajmo mi za početak prvo koju riječ o radnji pa potom i na malčice dublju analizu. 

Nakon uspješno sklopljenog unosnog posla, poslovni partneri i prijatelji Miro (Ž. Anočić), Berak (I. Kovač) i Dado (H. Barišić) odlaze u klub kako bi uz litre alkohola i pokoju 'lajnu' koke zajedno proslavili svoj podvig.

Escort (2023)

Redatelj: Lukas Nola

Uloge: Živko Anočić, Krešimir Mikić, Nikša Butijer, Hrvojka Begović, Igor Kovač, Hrvoje Barišić, Paško Vukasović, Lena Medar, Barbara Nola, Iva Babić, Matija Čigir, Filip Šovagović...

Žanr: Triler, erotski

Trajanje: 120 min.

Kroz pijan i nerijetko nadmen razgovor, Berak i Dado saznaju kako Miro nema nikakvu ljubavnicu niti je ikad zatražio 'uslugu' kakve 'dame noći'. Tek što se nekako dovukao do hotelske sobe, Miru na vrata ubrzo pokuca atraktivna plavuša (L. Medar) s obrazloženjem koja kako ju je poslala 'agencija'.  

Prvotno zbunjen te alkoholom i drogama još uvijek vidno ošamućen, on se ipak ulovi u seksualni innuendo dominantne escort djevojke. Nakon žestokog seks maratona i još pokojeg grama droge, Miro zaspe na krevetu dok ona pak ode pod tuš. Kad se nakon nekog vremena prenuo iz sna, pronalazi njezino beživotno tijelo u tuš kabini.

Panično se sjuri na recepciju hotela kako bi zatražio hitnu pomoć, no nakon prvotnog izvida, recepcionar Belc (K. Mikić) ga uvjeri kako bi u interesu svih uključenih najbolje bilo da se cijela stvar zataška. U uklanjanju dokaza Belcu pomogne i domar Davor (N. Butijer) i kad se Miro uvjerio da su njegovi problemi nestali, oni u biti tek započinju…

Započinju, da. To bi svakako bila najjednostavnija riječ za ono što slijedi, ali koliko god pronicljivi i filmski prethodno načitani bili, kulminacija ovog filma je ipak priča za sebe. Svi oni koji su upoznati s Nolinim dosadašnjim opusom dobro znaju da je kao autor uvijek bio stilski nastrojen, nerijetko scenaristički opsjednut ekscentričnim i silovitim likovima (sjetimo se samo drogom nakljukanog trgovca oružjem Vuka u interpretaciji neprežaljenog Ive Grgurevića u krimi trileru ''Rusko meso'') i seksom, a od toga, kao i vidnog utjecaja velikog Davida Lyncha, u mnogočemu čak i Refna, nije odmakao niti u svojem posljednjem djelu.  

Već s prvim kadrovima polumračnog bara prošaranog prodornim zlatno žutim svjetlom, crvenilom interijera i dimom cigareta, naslućujemo kako bi razuzdana zabava pijanog trojca mogla na neki način poprimiti konture prave neo-noir priče, a te slutnje postaju još i snažnije dočim stižemo do prizora s hotelskom sobom i kinky, no opet dovoljno senzualnim seks igricama (debitantica Lena Medar ugodno iznenađuje svojim hrabrim i krajnje erotičnim nastupom) kroz koje nas Nolina estetika zavodi s lakoćom. Dočim se zaplet intenzivira smrću djevojke, a u priču upadaju dva bizarna i u mnogočemu humoristična lika (uvijek briljantan tandem Mikić/Butijer) postaje nam kristalno jasno da započinju nevolje. 

U cijeli taj kaotičan moment upada i Mirova supruga Darija (također zapažena rola Hrvojke Begović), ne sluteći kakve joj mračne tajne suprug skriva. Nola u priču koja balansira između crne komedije, erotskog trilera i misterije, ubacuje i vlastiti moralni obračun s primitivnim društvom obavijenim tradicijom nasilja i bahatosti, a kulminacija tog obračuna u posljednjoj trećini zadobiva poseban, reći ću čak i psihodelično nadrealni obrat svojstven gore spomenutom Lynchu i sličnim autorima.

Upravo je ta klimaks velik kamen spoticanja u redateljskoj komunikaciji sa širim gledateljstvom, pa čak i brojnim kritičarima, no jedno je sigurno, u našoj kinematografiji nešto slično niste baš imali priliku često pogledati.

Kako sam i prije istaknuo, Nola se nije libio za svoj svojevrsni rekvijem ostaviti prepoznatljive tragove minula rada, kako kroz dojmljivu uporabu kamere (Frane Pamić) tako i bogat produkcijski dizajn Ivana Veljače, a nije dakako ni zaboravio napisati sočne epizode za voljenu suprugu Barbaru i starog kolegu i suradnika Filipa Šovagovića koji su u svojim malim, ali slatkim rolama krajnje urnebesni.  

Mnogi gledatelji, a bogme i kritičari, nisu veliki fanovi Noline dosadašnje filmografije, iskreno rečeno, nije to bio ni potpisnik ovih redaka, ali bez zadrške mogu reći kako je sa svojim posljednjim filmom dodirnuo vrh i ostavio nam žal u srcima jer smo svjesni kako se sličan autor na ovim prostorima tako skoro sigurno neće roditi.

Realno bi moja ocjena bila snižena barem za pola koplja, no svim manama unatoč, u spomen ovom inovativnom i mnogočemu provokativnom redatelju bit će to ipak respektabilna četvorka. Kako ćete ga vi doživjeti, za to će biti već idući tjedan kad premijerno stiže u naše ljetno kino.

OCJENA: 4/5