U eri Johna Wicka, šutljivog i hladnokrvnog ubojice koji je spreman eliminirati svoje suparnike čak i s najobičnijom olovkom, malo tko se usudi kreativno suprotstaviti sličnom premisom, ali munjeni Finci nisu bilo tko.

Naime, godinama prije negoli su redatelj Chad Stahelski i scenarist Derek Kolstad uopće sjeli za zajednički stol kako bi kreirali lik i (ne)djelo famoznog Baba Yage iliti Johna Wicka, jedan Norvežanin finskih korijena, Tommy Wirkola, uvelike se uhvatio parodiranja Tarantinove uspješnice ''Kill Bill'' kroz urnebes imena ''Kill Buljo'', no to je tek bila uvertira za suludu horor parodiju ''Dead Snow'' (2009.) u kojem se slučajni izletnici moraju obračunati s hordom uskrslih naci zombija u sad već kultnom ostvarenju ''Dead Snow''.  

Sisu (2022) Režija: Jalmari Helander Uloge: Jorma Tommila, Aksel Hennie, Jack Doolan, Mimosa Willamo, Onni Tommila, Tatu Sinisalo, Wilhelm Enckell, Vincent Willestrand, Arttu Kapulainen, Elina Saarela… Žanr: Akcija, ratni Trajanje: 91 min.

Sličnim, krvavim i ingeniozno ispaljenim metodama, prionuo je i njegov finski kolega Jalmari Helander tek godinu kasnije uz svoju interpretaciju legende o Djedu Mrazu, Božićnjaku, Nikoli ili kako ga već želite nazvati s ultimativnom ludošću imena ''Rare Exports: A Christmas Tale''.

Poput spomenutog Wirkole i Helander je svojim nekonvencionalnim idejama i pristupom stekao instant globalnu slavu i poziv iz Hollywooda je uslijedio taman u vrijeme kad je prvi John Wick krenuo u svoj pohod po kino blagajnama. Njegova akcijska komedija ''The Big Game'' polučila je nažalost tek solidan uspjeh i Helander se pognuta repa vratio u Finsku kako bi smislio nešto još ekstremnije i luđe. Stiglo je vrijeme da se u praksi testira poznat i neprevediv finski izraz 'sisu'. Riječ koja označava nevjerojatnu hrabrost i nezamislivu odlučnost. Sisu se pojavljuje kad se izgubi svaka nada. 

Godina je 1944., Finska i Njemačka su potpisale Moskovski mirovni sporazum koji nalaže da Finska mora razoružati i protjerati naciste iz Laponije koji se povlače u Norvešku.

Ovi im dakako ne žele olakšati posao pa se primaju taktike 'spaljene zemlje' uništavajući na svojem putu sve živo i neživo. Jednom čovjeku (J. Tommila) je dosta rata i krvoprolića te odlazi u laponsku divljinu u potrazi za zlatom. Kadli pronađe manji grumenčić u potočiću, on ubrzo kopajući obližnji teren dođe i do zlatne žile koja skriva jedno pravo malo bogatstvo.

Čovjek napuni bisage krupnim grumenjima zlata, sjeda na konja i u pratnji vjerna psa kreće na put k najbližem gradu.  

Na putu susreće njemački motorizirani vod pod zapovjedništvom Bruna (A. Hennie), ravnodušnog zapovjednika svjesnog skorašnjeg poraza svoje vojske.

On zauzda svojeg psihopatskog pomoćnika Wolfa (J. Doolan) od ubijanja stranca znajući da ga na nastavku puta očekuje samo pakao. No tek nekoliko stotina metara dalje njegov susret s ostatkom Brunova voda završi krvoprolićem u kojem nacisti izvuku deblji kraj. Kad Bruno shvati kako stranac posjeduje zlato, kreće krvava potjera kroz koji Nijemci doznaju kako love legendu koja bi ih lako mogla koštati glava… 

I to bi u kratkim crticama bilo sve.

Nešto bogatija radnja, šira karakterizacija likova, društveno politička kritika ili dijalozi koji bi vas mogli raspametiti suvišni su pošto je Helanderu na pameti isključivo krvoproliće.

Stilizirano, brutalno i napose sadistički kreativno. On se ovdje poigrava s legitimitetom akcijskih ikona 80-ih, eksploatacijskim žanrovima, a prisutan je i evidentan homage špageti westernima.

Njegov naslovni lik je prava mitska figura, čovjek koji odbija umrijeti premda bi po svim prirodnim i znanstvenim pravilima davno trebao završiti pod zemljom.   

Helander građenjem mita o svojem antijunaku dakako bez imalo ustručavanja ruši sve granice mogućeg i nemogućeg pa ga tako niti visokokalibarski tenkovski meci ne mogu zaustaviti kad pred sebe u maniri Kapetana Amerike postavi običnu metalnu posudu za ispiranje zlata.

Takva i slične urnebesne situacije kreirane su kako bi nas film što grlatije nasmijao i zabavio i u većem djelu svojeg umjerenog trajanja u tome i uspijeva. Nasilje je ekstremno, eksplicitno i gadljivo za sve nenavikle i mislim kako ne trebam suviše naglašavati kako nije namijenjen maloljetnicima. Poput u uvodu spomenutog Johna Wicka, Helanderov protagonist je nezaustavljiv, nepokolebljiv i neumoran u svojem ubilačkom putu, a metode eliminacije njegovih neprijatelja zaslužuju upisivanje u žanrovske anale.  

Nož, kramp, protutenkovske mine, mitraljezi, pištolji i gole ruke, sve dobro prolazi kako bi 'smetnje' bile uklonjene, a Helander nam ih prezentira na jedan uistinu veličanstven način.

Uz fantastičnu montažu, besprijekornu izvedbu veterana i njegovog stalnog glumca Jorma Tommile i savršenu kameru Kjella Lagerroosa, ''Sisu'' postaje puno više od još jedne pretjerane orgije nasilja i bezukusnosti. Zapaženu ulogu ostvaruje i proslavljeni norveški glumac Aksel Hennie čiji je lik Bruna u konačnici postaje prava tragikomična figura.

Sat i pol čistog adrenalinskog ludila i kreativnosti jamči publici ovakvog tipa filmova jednu pravu čistokrvnu zabavu, ako hektolitri krvi, razbacanih ekstremiteta i sadističkih prikaza nasilja nisu vaš pojam razonode, izbjegnite u širokom luku. 

OCJENA: 4/5