Mnogi će s pravom ustanoviti kako neke stvari, u ovom slučaju stariji filmski klasici, trebaju ostati nedirnute, zaključene i vječno svete, no u Hollywoodu takva spika ne prolazi. Lova, lova i samo lova.

Već desetljećima opetovano svjedočimo kojekakvim 'silovanjima' legendarnih filmova kroz nepotrebne rimejkove, nastavke, prednastavke i što ti ja znam već, a još jednu priliku da zablista ili pak razočara dobio je ovih dana i najveći filmskih avanturista svih vremena, nenadmašni Indiana Jones.  

Treba li što isticati, a da i sami već ne znate o ovoj briljantnoj franšizi? U njegovim avanturama su uživale brojne generacije i svoju zarazu sam proteklih godina uspio prenijeti i na malecku stoga je bilo logično da se zajedno uputimo u kino sve u nadi kako je naš Indy dočekao adekvatan filmski oproštaj. Stisnuvši fige, ponadali smo se kako neće biti loš poput posljednjeg, četvrtog nastavka kojeg su pojele loše scenarističke ideje, preforsirani i neuvjerljivi CGI efekti.

Godina je 1944. i savezničke snage su pokrenule ofenzivu s kojom će konačno ugušiti nacističku okupaciju i okončati rat. U paničnom bijegu, nacisti pretrpavaju vagone vlaka dragocjenim blagom i artefaktima koja su opelješili po muzejima i privatnim kolekcijama, a za one najznačajnije koje treba dostaviti Hitleru brine se pukovnik Weber (T. Kretschmann).  

Saznavši da se među posebnom pošiljkom skriva i 'koplje sudbine', neustrašivi arheolog Indiana Jones (H. Ford) spreman je na sve kako bi ga preoteo i vratio tamo gdje pripada, no ubrzo sazna kako je koplje lažno i kako se ambiciozni astrofizičar Voller (M. Mikkelsen) domogao dijela Arhimedovog zupčanika koji može stvoriti rupe u vremenskoj liniji. Uz pomoć britanskog kolege Shawa (T. Jones), Indy uspije zaustaviti Webera i Vollera te se domoći zupčanika.

25 godina kasnije, Jones je pred umirovljenjem i najveću brigu mu predstavlja glasna glazba iz susjedova stana. Nakon oproštaja s kolegama on dolazi na čašicu utjehe, a tamo ga zaskoči njegovo kumče, Shawova kćerka Helena (P. Waller-Bridge). Ona ga uvjeri kako zajedno mogu pronaći i drugi dio Arhimedove sprave, no nisu jedini koji imaju taj plan…

Zahvaljujući jalovom uspjehu gore spomenutog četvrtog nastavka najslavnije avanturističke franšize, s opravdanjem se postavilo pitanje da li je stiglo vrijeme da naš dobri stari Indy okači bič i šešir o kuku ili nastavi uništavati svoj legitimitet? Pokretački duo Lucas/Spielberg se već i u fazi pretprodukcije filma počeo sudarati s idejama i pristupom jer Steven je želio zadržati staromodan način snimanja dok je George ponovno ludio s tehnologijom. Cijeli taj kreativan kaos je rezultirao okršajem stilova, dok je u pozadini te neslavne bitke ostao scenarij, loš i zanemaren.   

Indiana Jones and the Dial of Destiny (2023)

Režija: James Mangold

Uloge: Harrison Ford, Phoebe Waller-Bridge, Mads Mikkelsen, Boyd Holbrook, Ethann Isidore, Toby Jones, Antonio Banderas, Thomas Kretschmann, Olivier Richters, Shaunette Renée Wilson…

Žanr: Avantura, akcija

Trajanje: 154 min.

Premda je kvalitetom ostao u prašini originalne trilogije, ''Indiana Jones and the Kingdom of the Crystal Skull'' je u konačnici imao i nekih dobrih fora, pamtljive momente prepoznatljive Spielbergove magije i neugasiv Fordov šarm. Osrednje i loše kritike ga nisu zaustavile u zgrtanju dovoljno šoldi na kinoblagajnama pa se ni kreativni dvojac nije suviše opirao ideji o snimanju petog nastavka, no stvari su se dobrano otegnule. Lucas je u međuvremenu sve prodao Disneyu i iznova se okrenuo Star Warsima dok se Spielberg zaokupirao nekim drugim temama.

Stvari je s mrtve točke pokrenuo sam Ford koji je Spielbergu i producentici Kathleen Kennedy sugerirao novog redatelja, i to čovjeka kojeg mnogi još uvijek naveliko zanemaruju premda se kroz 3 desetljeća dugu karijeru scenariste, redatelja i producenta pokazao pravim majstorom svojeg zanata. Da, govorim o Jamesu Mangoldu, čovjeku koji je zaslužan za neke od najboljih biografskih filmova ikad snimljenih (op.a. ''Walk the Line'' i ''Ford vs. Ferrari''), čovjeku zaslužnom za jedan od najboljih rimejkova ikad snimljenih (''3:10 to Yuma''), odnosno, čovjeku zaslužnom za jedan od najboljih superherojskih filmova ikad snimljenih (''Logan'').  

Bez ikakve sumnje, peti nastavak obožavanog serijala otišao je u prave ruke i Spielberg je mogao odahnuti s olakšanjem. Uz pomoć scenarističkog trojca Jez Butterworth, John-Henry Butterworth i David Koepp, Mangold je Indyju vratio njegove 'najdraže' neprijatelje, naciste, a da bi u tome uspjeli, valjalo ga je vratiti u prošlost, zatim u 60-e, a onda i u još dalju prošlost. Konfuzno? Pa i ne baš jer su vam neke stvari već otkrivene kroz sinopsis, no bitno je da u konačnici to i ne izgleda tako loše.  

Majstor kakav jest, Mangold je mudro utrošio (impresivna scenografija njujorške parade, kostimi, lokacije…) dobar dio impozantnog budžeta koji navodno dostiže 295 milijuna dolara (!), no boljka modernih CGI efekata je i dalje bolno vidljiva. I dok de-aging izgleda bolje nego ikad, a to ne znači previše, vratolomije koje izvode po i u vlaku ili avionu djeluju u najbolju ruku, loše.  

Osim solidne priče koja povremeno odluta u patetiku, ali i potakne prave emocije, odnosno, zaokružuje Indyjevu priču, Mangold sve konce čvrsto drži u svojim rukama i ponovno vraća dozu avanture kakvu smo trebali, dok kompletan dojam još jednom uzdiže fantastični Harrison Ford kojeg ni poodmakla dob ne sprječava u održavanju statusa legende. Uvjerljivu podršku dobiva i od strane karizmatične i vrckave Phoebe Waller-Bridge koja se jako dobro snašla u ulozi prevrtljive Helene. 

Peti nastavak je dobio i daleko uvjerljivijeg negativca negoli je to bio slučaj s prethodnikom, a kad ga uz to još i tumači maestralni Mads Mikkelsen, kristalno je jasno kako će s lakoćom prožvakati sve scenarističke rupe gdje god postojale. Ostatak glumačke ekipe je također solidno odradio svoj posao (Holbrook manje-više reprizira ulogu iz ''Logana''), a mladi Ethann Isidore na neki način uskače u cipele Ke Huy Quanovog 'Short Rounda'.  

Poveznica s prethodnim nastavcima je mnogo, među ostalima i kratko, ali slatko pojavljivanje Indyjeve dragane Marion kroz interpretaciju Karen Allen, odnosno, Johna Rhysa-Daviesa kao starog prijatelja Sallaha. Cijelu nostalgičnu priču dakako povezuje neuništivi maestro John Williams koji je i u svojoj 92. godini života uspio iz rukava izvući još nekoliko stranica vrhunskih glazbenih partitura. 

Da se razumijemo, ''Indiana Jones and the Dial of Destiny'' možda i nije uspio kvalitetom poremetiti zacementirani poredak prva tri nastavka, ali nas je svakako natjerao da zaboravimo četvrti i dobijemo adekvatan oproštaj od svima nam dragog lika. Mala je zadovoljna, ja sam zadovoljan, a i ostatak publike je očito bio zadovoljan jer smo uz povremene salve smijeha na kraju dočekali i pljesak. U cjelini možda i zericu predugačak, no opet dovoljno zabavan da zaboravite na njegovo trajanje. Indy, nedostajat ćeš nam.

OCJENA: 4/5