Kad nam jedan od začetnika rumunjskog novog vala nakon šestogodišnje kreativne pauze konačno isporuči toliko iščekivan novi film, ne treba ni sumnjati kako nas očekuje još jedna priča koja će nas raspametiti i o kojoj ćemo itekako imati što za diskutirati. Da, Cristian Mungiu nam se vratio u pravo vrijeme kako bi nas iznova upozorio da je u Rumunjskoj, a bogme i šire, nešto uistinu trulo.

Nakon pretrpljenog traumatičnog iskustva u šumi, dječak Rudi (Mark Edward Blenyesi) prestaje govoriti što brzo dozna i njegov otac Matthias (M. Grigore) koji za kruh zarađuje u nekoj klaonici u Njemačkoj. Poslodavac umjesto iskazivanja empatije i nuđenja pomoći zauzvrat 'počasti' Matthiasa sočnom uvredom na što ovaj nasilno reagira odgurnuvši ga u staklena vrata.

R.M.N. (2022)

Režija: Cristian Mungiu

Uloge: Marin Grigore, Judith State, Macrina Barladeanu, Orsolya Moldován, Rácz Endre, József Bíró, Ovidiu Crisan, Zoltán Deák, Cerasela Iosifescu, Andrei Finti, Bacs Miklos..

Žanr: Drama

Trajanje: 125 min.

U strahu od zatvora Matthias se brzo pokupi s radnog mjesta i otputuje doma. Supruga Ana (M. Barladeanu) ga baš i ne dočeka raširenih ruku jer brak im je ionako na tankom ledu, no Matthias je uvjeren kako je ona sa svojim blagim odgojem zaslužna za strah njihova sina i kako je njegova zadaća učiniti ga pravim muškarcem. 

Paralelno s njihovom pričom, u lokalnoj pekari pod vodstvom Matthiasove nekadašnje ljubavnice Csille (J. State) donose odluku o zapošljavanju nekolicine imigranata iz Šri Lanke jer nitko od seljana ne želi raditi za minimalac. Takvo rješenje se nimalo ne svidi lokalcima pa lagano započinje val nezadovoljstva kojeg isprva iskažu odbijanjem kupovine kruha, a ubrzo kulminira kroz rasističke prijetnje i pozive na linč.

U vrtlogu tih nemilih događaja, Matthias se pokušava ponovno povezati sa Csillom i skrbiti za oboljelog oca, no Csilla više nije ona ista zbunjena djevojka kakva je nekoć bila već sposobna žena koja je nadišla zatucano okruženje ogrezlo u mržnji i rasizmu…

Od bolnog prisjećanja na mračnu prošlost (''4 Months, 3 Weeks and 2 Days'') preko vjerskog i inog primitivizma (''Beyond the Hills'') pa sve do toksičnosti koruptivnog društva (''Graduation''), Cristian Mungiu nije se nikad libio pokazati nam sve boljke rodne mu Rumunjske, ali i mnogih sličnih zemalja koje se danas olako nazivaju demokratskima.

Sa svojim najnovijim 'skeniranjem' iliti kako sam naslov akronimski aludira, magnetskom rezonancijom mentalnog sklopa modernog društva, Mungiu ruši iluziju utopijskog društva u kojoj pripadnici svih rasa, nacionalnih i vjerskih opredijeljenosti imaju pravo na idiličan suživot.  

Paradoksalno, transilvanijsko područje u kojem je smještena naša priča naseljeno je kako samim Rumunjima, tako i Mađarima i Nijemcima, katolici i pravoslavci žive mirno bez ikakvih sukoba, no dočim se među njima pojave pripadnici druge rase i potencijalno 'opasne' religije, harmoniju brzo zamijeni ksenofobija.

Meni je odvratno jesti kruh kojeg su zamijesile njihove ruke, prestravljeno istakne jedna seljanka. Oni se ne peru, znate, istakne drugi. Muslimani su skloni brzom širenju svojih obitelji i prije negoli se okrenemo, naše mjesto će biti preplavljeno njima, dodat će treći. Naravno, istina je posve drugačija, ali oni za to ne žele ni čuti.

Prepoznajete li takve i slične fobije u vlastitom okruženju? Da, kod nas to možda nisu doseljenici iz Šri Lanke, ali ih zato ima iz Indije, Nepala ili Pakistana. Jeste li primijetili kako svakodnevno vješaju naše sugrađane, pale naše kuće i siluju naše žene? Naravno da niste. Naše društvo je gotovo sigurno jednom nogom ogrezlo u neimaštini i bijedi, no vjerujte mi da ima i jadnijih.

Upravo u prozvanima možete naći takve. Oni bez prigovora vozikaju električne motocikle razvozeći hranu po gradu svim lijenčinama kojima se više ni paštu ne da doma skuhati, oni se znoje od jutra do sutra na našim gradilištima. Zašto? Zato što mi to više ne želimo raditi, ne za sitniš kojim nam nude. E pa dragi moji, to se zove kapitalizam i dobrodošli u njega!

Strah od nepoznatog ili bolje rečeno nepoznatih, fragment je priče i novog Mungijuevog filma, no ne samo to. On nam kazuje kako smo postali otrovni sami za sebe, kako svojim primitivnim i tvrdoglavim stavovima potkopavamo vlastito društvo i kako su nam svi krivi za sve, a mi smo jadni žrtve. Pognuli smo se i naguzili Europi?

Izbori su svake 4 godine pa vi radije još jednom ostanite doma umjesto da idete glasati. Produkt takve mržnje i šupljoglavosti je i Matthias, promašen lik koji je sjebao vlastiti život, kojeg na zapadu, a neki i doma, doživljavaju kao običnog prljavog cigana i koji nije u stanju napraviti nužan preokret s kojim će ispraviti mnogobrojne pogreške. Csilla je s druge pak strane njegova suprotnost, osoba koja se prilagodila, a ujedno i sama postala kotačić kapitalističkog društva kojeg nesvjesno ili ne, prestaje prezirati.

Globalizacija je tu i nisu svi voljni prihvatiti je, a to možemo najbolje uočiti kroz bujanje nacionalizma i sličnih pokreta. Prihvaćanje ideologije koja otvoreno, brutalno i zastrašujuće kazuje kako je neprijatelj pred vratima i kako uvijek moramo biti pripravni, stvara klasično stanje psihoze i mržnje, a upravo je to poruka Mungijevog filma. Svakako ga pogledati (prva prilika je već ove nedjelje na ljetnoj pozornici zadarske kinoteke) premda će vam neke stvari na prvu djelovati konfuzno, svršetak posebno.

OCJENA: 4/5