Premda smo zbog pandemije koronavirusa na kino premijeru posljednjeg filma kontroverznog redatelja Romana Polanskog morali čekati nešto više od pola godine negoli je to prvotno planirano, ''Časnik i špijun'' (apsurdan prijevod međunarodnog naslova filma ''An Officer and a Spy'' umjesto onog izvornog ''J'accuse''/Optužujem) je konačno tu.

Naravno, i da su same okolnosti daleko normalnije, upitno je koliko ljudi bi pohrlilo u kina pogledati film čovjeka koji je u jeku #MeToo pokreta na većem udaru kojekakvih organizacija negoli je to bio slučaj 70-ih kad je optužen za pedofilski čin silovanja.

Sam redatelj se ovdje metaforički pa čak i autoironično pozabavio tim pitanjem, no osobno neću kopati po tom slučaju o kojem su već ispisani pusti članci i knjige, a bogme i snimljeni dokumentarci (op.a. ''Roman Polanski: Wanted and Desired'', ''Roman Polanski: Odd Man Out''…), već se isključivo dotaknuti njegovog rada na adaptaciji povijesno znanog slučaja 'Dreyfus' .    

Godina je 1895., mladog kapetana židovskog podrijetla Dreyfusa (L. Garrel) optužuju za špijunažu i prodaju vojnih tajni Nijemcima i osuđuju na doživotnu robiju na izoliranom Đavoljem otoku.

Među svjedocima Dreyfusovog progona je i njegov zapovjednik s vojne akademije, Georges Picquart (J. Dujardin) kojeg generali prolongiraju u zapovjednika vojne protuobavještajne službe. Već po dolasku na svoj novi položaj, Picquart dođe do informacija kako vojne tajne i dalje cure Nijemcima i kako su predočeni dokazi protiv Dreyfusa poprilično labavi…

J'accuse (2019)

Režija: Roman Polanski

Uloge: Jean Dujardin, Louis Garrel, Emmanuelle Seigner, Grégory Gadebois, Hervé Pierre…

Žanr: Drama, povijesni

Trajanje: 132 min

Polanski je još od prvog gledanja klasične biografske drame ''The Life of Emile Zola'' (1937.) opsjednut jednim od najpoznatijih i najkontroverznijih slučajeva u francuskoj povijesti, a zahvaljujući prijateljstvu sa scenaristom i piscem Robertom Harrisom (''The Ghost Writer''), tu opsesiju je konačno mogao pretočiti i na film.

Naravno, kao Poljaku židovskog podrijetla čiji je dobar dio života obilježen progonima i osudama, kristalno su jasni motivi za adaptacijom te priče, no mnogi su se po premijeri filma ipak zapitali je li moralno poistovjetiti se s likom Dreyfusa, inače nedužnog čovjeka, dok ti nad glavom već 40 i kusur godina visi pravomoćno dosuđena osuda.

Polanski očigledno smatra kako je i on sam žrtva višedesetljetnog antisemitističkog procesa, a da li ima pravo to provlačiti kroz 'tuđu' filmsku priču, procijenite sami.  

Neovisno o njegovom osobnom obračunu s medijima i ostalim progoniteljima, sam film i priča u čijem fokusu nije Dreyfus već Picquart, je itekako relevantna kao prikaz jednog zastrašujućeg perioda u francuskom društvu u kojem je antisemitizam bio sasvim normalan, pa čak i poželjan i koji nam se na kroz sverastuće bujanje neo-nacizma i nacionalizma nažalost ponovno vraća.

Posljednjih nekoliko godina, Polanski i nije u nekoj osobito inspirativnoj stvaralačkoj formi (solidna drama ''Venus in Fur'' i poprilično loš triler ''Based on a True Story''), no ovdje ipak pokazuje manire velikog redatelja. 

U vremenima gdje se povijesni filmovi snimaju tek na kapaljku i to dobrano provučeni kroz hladne CGI filtere, on je napravio jedan uistinu uzbudljiv i pametan film koji nas od prvog prizora (impresivna masovna scena vojne osude Dreyfus) polako uvlači u radnju i ne pušta do samog kraja.

Dakako, valjalo je imati i dobar scenarij što nije bio slučaj s gore spomenutim njegovim posljednjim filmovima, a kad uz to imaš i jako dobrog glavnog glumca (uvjerljivi Jean Dujardin), moćnu glazbenu pozadinu (Alexandre Desplat), vrhunsku kostimografiju i scenografiju, onda konačni dojam definitivno nadmašuje okvire samog, inače skromnog budžeta od cca 24 milijuna dolara. 

Dobar dio kritike film je proglasio pomalo dosadnjikavim i ispraznim, no s tim se (uključujući i potpisnika ovih redaka) baš i ne slažu svi. Za primjer ću spomenuti kako ga je publika na prošlogodišnjem Biennaleu ispratila s dugačkim ovacijama, a o pustim priznanjima da i ne govorim.

Naravno, ima tu i određenih mana poput anemičnih glumačkih izvedbi Emmanuelle Seigner i Louisa Garrela, no u cjelini je ovo jedan vrlo dobar film sa snažnom porukom i pričom kakva se ne bi trebala propustiti, štogod mislili o samom Polanskom.

OCJENA: 4/5