Nakon premijernog prikazivanja na festivalu u Puli gdje je suvereno osvojio nagradu publike (prosječna ocjena 5,0!), a sam Bogdan nagradu za najboljeg glumca u programu manjinske hrvatske produkcije, odnosno, projekcija na netom završenom ZFF-u, ''Otac'' Srđana Golubovića krenuo je ovog četvrtka i u redovnu kino distribuciju.

Premda su se organizatori Kino Zone do posljednjeg trenutka borili kako bi glavnog glumca Gorana Bogdana doveli u Zadar, on je zbog zgusnutog rasporeda snimanja publiku okupljenu u Kazalištu lutaka Zadar mogao dočekati isključivo u virtualnom obliku, tj. putem Zoom video poziva.

Moglo se tu saznati štošta o samom iskustvu snimanja ovako potresne priče, njegovoj karijeri i sl., no ja ću se ovdje ipak okrenuti samom filmu. Riječ-dvije o radnji pa nastavljamo dalje.   

Očajna majka uputi se s dvoje djece u bivšu suprugovu tvornicu kako bi od tamošnjih vlasnika tražila isplatu njegovih zaostalih plaća i otpremnine jer skapavaju od gladi. Kako joj nitko nije ponudio pomoć ona se iz prosvjeda polije benzinom i zapali pred očima zaprepaštene djece.

Radnici brzo ugase plamen, sirotu ženu odvezu u bolnicu, djecu odvede socijalna služba, a jedan od njegovih bivših kolega odjuri u šumu gdje Nikola (G. Bogdan) radi kao nadničar kako bi mu rekao što se dogodilo.  

Otac (2020)

Režija: Srđan Golubović

Uloge: Goran Bogdan, Boris Isaković, Milica Janevski, Nada Šargin, Muharem Hamzić, Ajla Šantić, Vahid Dzanković…

Žanr: Drama

Trajanje: 120 min.

Nažalost, tu tek počinju nevolje za sirotog Nikolu jer mu socijalna služba predvođena bezobzirnim Vasiljevićem (B. Isaković) ne želi vratiti djecu jer smatraju kako žive u nepodobnim životnim uvjetima.

Nikola isprva na njihov prijedlog uredi kuću, no nakon kontrole ponovno dobije odbijenicu. Odlučan da vrati svoju djecu, Nikola se odvaži na sulud pothvat, a to je da propješači 300 kilometara do Beograda gdje želi vlastoručno uručiti žalbu ministru socijalne skrbi…

Inspiraciju za ovu izuzetnu, ali napose tešku i deprimirajuću dramu redatelj Srđan Golubović pronašao je u stvarnoj priči Đorđa Joksimovića kojeg je upoznao dok je prosvjedovao ispred zgrade ministarstva socijalne skrbi u Beogradu.

Golubović je fasciniran njegovom pričom o višednevnom maršu od sela u okolici Kragujevca do Beograda, iznimnoj požrtvovnosti i ljubavi spram djeci, čvrsto odlučio kako se ona jednostavno mora pretočiti u film.

To nije bila samo priča o borbi pojedinca za svoju djecu, već preslika stanja u Srbiji gdje vlada korupcija i neimaština, gdje se na svakom koraku viđaju napuštena i derutna tvornička postrojenja i ljudi sve dublje tonu u očaj i ludilo.

Golubović je prvotno ulogu Nikole namijenio svojem najdražem glumcu i suradniku Nebojši Glogovcu, no okrutna bolest bila je brža te je 2018. prerano prekinula njegov život. Šok je potrajao i Golubović je zaustavio pretprodukciju dok nije krenuo u potragu za novim glumcem. Njega je pronašao u sve traženijem, a posljednjih godina i međunarodno angažiranom Goranu Bogdanu koji ne samo da je dostojno uskočio u Glogovčeve cipele već ostvario ulogu dosadašnje karijere. 

Njegova mimika (u mnogim prizorima ne kazuje mnogo) prodorna je i savršeno dočarava unutarnje stanje osobe koja je izgubila najveće životno bogatstvo, svoju obitelj, no koja ne odustaje makar je to stajalo života.

Golubović i naš Ognjen Sviličić scenaristički su savršeno spojili socijalnu dramu i društvenu kritiku s filmom ceste, a pritom se i poslužili brojnim poetičnim prizorima (u sjećanju najviše ostaje Nikolin susret s čoporom vukova i kratki ali emotivni odnos sa psom lutalicom) i simbolikom.

Teška je ovo priča kakvu nažalost poznaju i ljudi u našoj bliskoj okolini, a kamoli Srbiji. Mnoge će ovako depresivna tematika odbiti, no na neki način film poručuje kako ne valja gubiti nadu premda stvarni protagonist ove priče, siroti Đorđe Joksimović niti nakon gotovo šestogodišnje borbe s korumpiranim institucijama i nadležnim službama još uvijek nije vratio skrb nad vlastitom djecom.

Potresan, snažan, emocionalno iznimno težak, ''Otac'' je film kojeg svakako treba pogledati i podržati, a ujedeno se i diviti izvanrednoj Bogdanovoj glumi koja ga je uz brojna do sad osvojena priznanja nedavno dovela i do za hrvatsko glumište povijesno značajne nominacije na nadolazećim europskim Oscarima.

OCJENA: 4.5/5