Konačno! Riječ je to koja se može tumačiti i koristiti na više načina, no ovaj put prvenstveno služi kao ushićen odgovor na vijest kako ''Monster'', posljednji film fantastičnog, najznačajnijeg japanskog redatelja posljednjih tri desetljeća, Kore-ede Hirokazua, konačno stiže u naša kina.

Točnije, u zadarsku kinoteku koja upravo sa spomenutim filmom otvara svoju ljetnu pozornicu. Bolji film otvaranja nisam ni mogao zamisliti, a posebno veseli činjenica kako je upravo naš grad dobio čast 'domaćinstva' hrvatske kino premijere ovog majstorskog ostvarenja.

Saori Mugino (S. Andô) je udovica i samohrana majka dječaka Minate (S. Kurokawa). Njihov odnos je oduvijek bio skladan, ispunjen zabavom, obostranim razumijevanjem i ljubavlju, a onda se Minata iznenada promijenio. Počeo se ponašati čudno, ponekad i potpuno bizarno.

Monster (2023)

Režija: Kore-eda Hirokazu

Uloge: Sakura Andô, Eita Nagayama, Soya Kurokawa, Hinata Hiiragi, Mitsuki Takahata, Akihiro Kakuta, Shidô Nakamura, Yûko Tanaka…

Žanr: Drama, misterija, triler

Trajanje: 125 min.

Brižna Saori pokušava dokučiti što se događa u dječakovoj glavi sve kako bi saznala kako je u školi bio fizički napadnut od strane svojeg učitelja Horija (E. Nagayama).  

Ona taj nedopustiv čin ne prepusti slučaju već se uputi u Minatinu školu kako bi dobila odgovore. Tamo je dočeka delegacija predvođena ravnateljicom Fushimi (Y. Tanaka) koja joj na krajnje čudan način ponudi svoju ispriku. Premda nezadovoljna njihovom reakcijom, Saori im oprosti, no problemi s Minatom tu ne stanu. Dogode se novi incidenti, a ubrzo se otkrije kako Minata i nije tako nedužan dječak kako je vjerovala i kako je uz učitelja u cijelu priču uključen i drugi učenik, Yori (H. Hiiragi)…

Uz sam naziv filma i žanrove koji su mu pripisani, lako bi ishitreno mogli doći do zaključka kako je ovdje riječ o još jednom azijskom brutalnom horor trileru s nekakvim odvratnim pedofilom kao antagonistom , ali nemojte se dati zavarati. Kore-edin autorski pečat kroz svijet sedme umjetnosti već desetljećima otiskuje snažne, emocijama ispunjene obiteljske drame i od tog svojeg trademarka se ni ovaj put nije suviše udaljio.

''Monster'' možda i nije klasična obiteljska drama, no dobar dio glavnih protagonista uz sebe vuče svakojake obiteljske ožiljke i njihove priče se povezuju. To spomenuto povezivanje, Kore-eda nam prezentira na dobro poznati rašomonski način, kroz triptih. Kroniku događaja tako prvo pratimo kroz oči majke Saori, zatim nam ih iz svoje perspektive otkriva i učitelj Hori da bi na kraju kompletnu sliku iscrtali sami dječaci, Minata i Yori.

Gledajući film, budili su se u meni osjećaji straha i zabrinutosti. Iščitale su se u glavi scenarističke sličnosti s određenim, jednako snažnim filmovima poput ''Jagten'' Thomasa Vinterberga ili nešto recentnijeg ''Close'' Lukasa Dhonta. Ipak, za ovaj važi ona dobra stara izreka 'život piše najbolje priče', a scenarist Yûji Sakamoto (Kore-eda nakon dugo vremena potpisuje samo režiju) je inspiraciju pronašao upravo u vlastitom životu. Kod roditelja uvijek postoji onaj opravdani strah za svoju djecu.

Pokušaji otkrivanja njihovih osjećaja bez narušavanja privatnosti i otvorenih prijetnji, često završe neuspješno i posve krivo. Djeca, pogotovo ona mlađe dobi, s druge pak strane nisu sposobna apsolvirati osjećaje koji su se u njima akumulirali. Oni tad postupaju stihijski, bizarno, nerijetko i nasilno. Jednostavno ne znaju što učiniti i kako ih na najbolji način pokazati.

U takvim situacijama nerijetko dolazi do 'kolateralnih žrtava'. Svojevrsno 'borilište' ovdje igro slučaja postaje škola, a sukobljene strane učenici i učitelji. Naravno, pojednostavljen scenarij ovakve priče zasigurno ne bi dobio 'etiketu' najboljeg na festivalu prestižnom poput onoga u Cannesu da nije razrađen do posljednjeg detalja, duboko i temeljito slojevit i profiliran, a Sakamoto se dobrano pobrinuo 'razgolititi' nam sve krucijalne protagoniste, pa čak i one čije su priče na prvi pogled gotovo beznačajne.

Kore-eda je takav zahvalan materijal potom posložio na sebi svojstven majstorski način, a od pomno odabranog glumačkog castinga je izvukao maksimum. Posebno iz dječaka koje su dopale iznimno kompleksne uloge.  

Kad svemu navedenom još dodate i nekoliko fenomenalno snimljenih (Ryûto Kondô) kadrova (hint, blatom zaprljan i kišnim kapima prošarani vagonski prozor) savršenu glazbenu podlogu legendarnog i nažalost nedavno preminulog Ryuichija Sakamota, od Kore-ede dobivate još jedan vatromet emocija i genijalnosti. ''Monster'' možda i nije njegov najbolji film, u određenim dijelovima djeluje usporeno i nepotrebno razvučeno, ali svim manama unatoč, riječ je o filmu koji se ne propušta.

Filmu koji nam otkriva prava čudovišta i prave žrtve, nevidljive tamnice u kojima živimo, kako mi odrasli, tako i naša djeca. Srećom, Kore-edin svršetak budi nadu, a svi znamo koliko nam je ona u ovako turbulentnim vremenima potrebna. Film ćete moći pogledati ove nedjelje u našoj Kino Zoni, a nadam se da ćete istu priliku uskoro imati i u drugim gradovima.

OCJENA: 4.5/5