O kralju R'N'R-a, Elvisu Presleyu snimljeni su na deseci, ako ne i stotine dokumentarnih i igranih filmova, no što je s njegovom 'kraljicom' Priscillom?

Tu nepravdu je kroz biografsku dramu jednostavna naslova ''Priscilla'' ispravila Sofija Coppola i u mnogočemu bacila svjetlo na priču koju znaju tek zakleti štovatelji lika i djela spomenutog legendarnog glazbenika, glumca i zabavljača. Elvisov 'Graceland' je za mnoge djevojke bio nedosanjani dvorac iz bajke, istom se nadala i Priscilla. 

Godina je 1959., četrnaestogodišnja Priscilla Beaulieu (C. Spaeny) obitava sa svojim roditeljima u Zapadnoj Njemačkoj, gradiću Bad Nauheimu gdje se nalazi američka vojna baza u kojoj joj radi očuh (A. Cohen). Izuzev odlaska u školu poput ostale djece vojnih lica, Priscilla nema društvo te se dosađuje.

Priscilla (2023)

Redatelj: Sofia Coppola

Uloge: Cailee Spaeny, Jacob Elordi, Ari Cohen, Dagmara Dominczyk, Tim Post, Lynne Griffin, Dan Beirne, Rodrigo Fernandez-Stoll…

Žanr: Biografski, drama

Trajanje: 113 min.

Njezinu pojavu u kantini primijeti jedan mlađi časnik koji joj priđe s idejom da dođe na jednu od zabava koje priređuje slavni glazbenik Elvis Presley (J. Elordi) koji se također nalazi u Bad Nauheimu na odsluženju vojnog roka.  

Nakon manjeg otpora roditelja, Priscilla ipak ode na zabavu gdje je naravno zapazi slavni domaćin. Elvis je nakon te večeri poželi ponovno vidjeti i između njih dvoje polako započnu frcati prve ljubavne iskre. Nakon par mjeseci Elvisu završi vojni rok i on se vrati u SAD, no tu ne prestaje njihov odnos, štoviše, Priscilla mu se nakon nekog vremena kroz posjetu pridruži u Gracelandu, sve kako bi se u konačnici i preselila tamo. Mlada djevojka je pomislila kako će se tad ostvariti svi njezini snovi, ali…   

Zvuči pomalo uznemirujuće, zar ne? Starije će generacije hladno odbrusiti kako je u to vrijeme bilo normalno da se mlade djevojke udaju za starije muškarce, ali i dalje stoji činjenica kako je Priscilla u vrijeme upoznavanja s Elvisom imala tek 14, a on 24 godine! Srećom, njihova razlika u godinama nije fizički 'naštetila' Priscilli.

Njezini ožiljci su bili psihološki. Kako sam i u uvodu istaknuo, o Elvisu se zna gotovo sve što se može znati, no to nije slučaj o njegovom odnosu s Priscillom. Sofija Coppola se za njezinu, točnije, njihovu priču zagrijala još davno pošto su Priscillini memoari ''Elvis i ja'' objavljeni još 1985., no u realizaciju filma se krenulo tek prije par godina.

Turbulentan odnos jednog od najslavnijih parova pop kulture 20. stoljeća trajao je gotovo petnaest godina, a Coppola ga je na najbolji način uspjela sažeti u nepunih filmskih dva sata trajanja. Kad su se prvi put upoznali, Priscilla je bila tek djevojčica koja je naivnim krupnim očima zadivljeno gledala u idola mnogih, glazbeno božanstvo Elvisa. On ju je na svoj standardno kulerski način uspio očarati, no nije prelazio granice ukusa i njihov odnos je prvih par godina zadržao isključivo na sladunjavim razgovorima i blagim poljupcima uz tek povremene promjene raspoloženja.

To je dakako bilo i više nego dovoljno da Priscilla poput ostalih djevojaka diljem globusa ostane začarana njegovom pojavom i bila je spremna za svoju ljubav života učiniti što god on poželi, makar to značilo 'čvakanje' amfetamina kako bi pratila njegov dinamičan životni ritam ili samovanje u 'zlatnom kavezu' imena Graceland dok god je to od nje tražio. 

Kako je vrijeme prolazilo, Priscilla je počela sazrijevati i sagledavati širu sliku o svojoj 'vječnoj' ljubavi, slici koja je polako postajala portret Doriana Graya. Konstantni preljubi koje je tvrdoglavo nijekao, eksperimentiranje s drogama i vjerskim ideologijama i pokretima, nestabilna emocionalna stanja kroz koja su se istovremeno pretakali mirnoća i bijes, tuga i radost, samo su neki od detalja iz života opjevanog kralja R'N'R-a, a sirota Priscilla je postala nemoćni promatrač/žrtva njegove, ali i vlastite autodestrukcije, posesivnosti i toksičnog odnosa u kojem su se nalazili. Sofija Coppola je sličnu perspektivu tinejdžerice 'zatočene u zlatnom kavezu' već obradila kroz svoj šareni biopic ''Marie Antoinette'', a ovdje ju je učinila još stvarnijom i bolnijom.

Priscillina i Elvisova kćerka Lisa Marie je i prije početka produkcije podigla popriličnu galamu oko scenarija i prijetila je bojkotom filma smatrajući kako je njezin otac ovdje portretiran isključivo kao manipulator i seksualni predator, no Coppola ga je bolje rečeno prikazala kao tragičnu figuru koju je pojela slava i koja je sa sobom na dno vukla i one koji su ga najviše voljeli. Naravno, to ne znači kako ga je u bilo kojem trenutku zbog istog i opravdala.

Nažalost, sirota Lisa Marie nije doživjela premijeru kako bi se i sama u to uvjerila. Izuzev solidno složenog scenarija i Coppoline režije koja na momente gubi ritam i postaje pre sanjiva i distancirana svakako ću naglasiti glumu odlične Cailee Spaeny (''Vice'', TV serije ''Devs'' i ''Mare of Easttown'', ''Civil War''…) koja se s lakoćom transformira iz ranjive i emocionalno rastrgane tinejdžerke u odlučnu zrelu ženu koja uspijeva smoći snage za bijeg iz 'okova' proklete ljubavi. Uvjerljivu i kompleksnu izvedbu pruža i karizmatični premda fizičkim izgledom daleko drugačiji Jacob Elordi (TV serija ''Euphoria'').

Na kraju čitave priče moram naglasiti kako je Coppola snimila jedan od svojih boljih filmova u karijeri. Stiliziran, senzualan, podjednako tjeskoban i zaigran. Izgleda kako nisu baš sve slavne ljubavne priče nalik bajkama.

OCJENA: 4/5