Ponukan nedavnim lansiranjem Muskove 'SpaceX' rakete u Zemljinu orbitu, odlučio sam se konačno na gledanje prošlogodišnjeg dokumentarca kojeg su mnogi vidjeli ili barem priželjkivali vidjeti među kandidatima za 'zlatni kipić'.

Nažalost, stare prdonje iz 'Akademije' su i ovaj put (sjetite se samo ignoriranja Chazelleove fantastične svemirske drame ''First Man'') ostali hladni kao špricer na rijetki dio povijesti iz 20. stoljeća na kojeg baš svaki stanovnik S.A.D.-a može biti ponosan. No, nagradama unatoč, ''Apollo 11'' je film kojeg svakako valja pogledati.

Tek nekoliko sati prije povijesnog lansiranja rakete s hrabrim astronautskim trojcem Armstrong/Aldrin/Collins, redatelj Todd Douglas Miller nas kroz jedan izuzetno složen montažni kolaž neprocjenjivih arhivskih snimaka vraća u vrući srpanj 1969.

Od stotina tehničara, znanstvenika, inženjera i ostalog NASA-inog osoblja u kontrolnom centru, preko nekoliko tisuća znatiželjnika stacioniranih u blizini raketne baze, pa sve do samih astronauta napetih poput puške, vremenskom kapsulom ili bolje rečeno, vještom Millerovom režijom postajemo i sami nijemi promatrači jednog od najvećeg događaja u povijesti čovječanstva… 

Apollo 11 (2019)

Režija: Todd Douglas Miller

Sudjeluju: Neil Armstrong, Michael Collins, Buzz Aldrin, Deke Slayton, Clifford E. Charlesworth, Bruce McCandless II, H. David Reed…

Žanr: Dokumentarni, povijesni

Trajanje: 93 min.

Iako je ova priča već mali milijun puta prikazana i prožvakana kroz nebrojene dokumentarce, TV filmove ili one klasične holivudske visokobudžetne (npr. gore spomenuti Chazelleov film), Todd Douglas Miller, sad već renomirani dokumentarist i vrsni montažer, odlučio se na jedan posve drugačiji, usudit ću se reći, gotovo eksperimentalistički pristup svima znanoj štoriji.

Tko god nije upoznat s dugogodišnjim NASA-inim pripremama za prvi čovjekov let na Mjesec, svakako bi trebao prvo pogledati neki od onih koji su uz arhivske snimke i razgovor sa sudionicima kronološki posložili stvari jer Miller nas ovdje dovodi 'drito' pred samo lansiranje.

Interakcija između kontrolne sobe i astronauta, obraćanje brojnoj okupljenoj publici umjesto klasične naracije i sugovornika iz današnjosti spremaju nas na putovanje koje pomalo djeluje poput nekog surealnog 'reality showa'. Naravno, bez savršene montaže to bio ispao pravi kaos, no Miller itekako zna kako tempirati određene trenutke i na taj način zadržati našu neprekidnu koncentraciju.

U nešto više od sat i pol, s lakoćom zaboravljamo na COVID današnjicu, globalne rasne nemire i predizborne laži i vraćamo se u vremena kad je čovjek stremio ka nekim ciljevima većima od vlastitog profita i samopromocije.

Dakako, uvijek će se javiti pobornici već zamorne teorije zavjere u kojoj se govori kako je sve to bila i ostala jedna velika laž, snimljena u pustinji Nevade s velikim Stanleyem Kubrickom iza kamere, no ako to i jest istina, čestitam na savršenoj obmani jer bi u tom slučaju ova cijela misija bila najljepša laž ikad osmišljena i snimljena.

Zašto se nakon 50 godina stvari ne miču s mrtve točke i svi pričaju o Marsu, a Mjesec postaje zaobilazna i skupa priča, polazište je nekih drugih razgovora. Ono što je bitno za ovaj konkretan dokument vremena jest to da nas je Miller uz vještu režiju i montažu nostalgično vratio u prošlost kad su se mali ljudi s razlogom mogli zvati herojima, ne samo S.A.D.a-već kompletnog čovječanstva.

Mnogim ljubiteljima dokumentarnog filma ovakav pristup možda neće leći na prvu jer će očekivati potpunu kronologiju događaja, ali podsjećam, ovo je vožnja do Mjeseca i natrag koju nećete tako lako zaboraviti.

OCJENA: 4.5/5