Još početkom ožujka nitko niti u ludilu nije slutio kako će se svijet u tako kratkom periodu paralizirati i kako će nam životi u potpunosti biti izmijenjeni. Razlog naravno znate i sami, no koliko nam god 'orvelovski' ponavljali kako sad živimo u nekom 'novom normalnom' vremenu, daleko je to od istine.

Od sitnih poduzetnika koji su se i inače borili za golu egzistenciju pa sve do moćnih filmskih i glazbenih industrija čije su aktivnosti u proteklom periodu svedene na minimum, sve je stalo. Premda su tek nedavno uspjeli otvoriti svoja vrata, domaći multipleksi (barem kad je Zadarski u pitanju) izgledaju kao groblje uspomena. 

Ne postoji više onaj uobičajeni šušur, nepregledni red pred blagajnama i zaglušujuća galama. Sve izgleda nekako sterilno i hladno. Četvrtak niti ranije nije vukao horde ljudi u kino, no premijerni naslovi su ipak često znali privući zavidan broj publike.

Ovdje to nije bio slučaj. U neka pred korona vremena, za najnoviji film redateljskog vizionara Christophera Nolana zasigurno bi se tražila ulaznica više, a ovako je mojem prijatelju i meni društvo činilo možda, ali debelo možda, tek 30-ak ljudi.

Dvoranom se širio onaj neugodan miris ustajalog zraka kao u starim, davno napuštenim kućama. Ništa nije izgledalo jednako. No, unatoč takvoj jalovoj atmosferi, nestrpljivo smo iščekivali početak. Nedostajao nam je onaj pravi čistokrvni spektakl, a ako ga netko zna prirediti na najbolji mogući način, to je bez ikakve sumnje Nolan.

Radnja prati tzv. 'protagonista' (J.D. Washington), CIA agenta koji u tajnoj operaciji ima zadaću ukrasti tajanstveni predmet tijekom terorističke opsade operne kuće u Kijevu. Nakon krađe, nasamareni Rusi ga u potrazi za informacijama počnu mučiti, no on uspijeva progutati kapsulu s otrovom.

Tenet (2020)

Režija: Christopher Nolan Uloge: John David Washington, Robert Pattinson, Elizabeth Debicki, Kenneth Branagh, Dimple Kapadia, Michael Caine, Aaron Taylor-Johnson, Himesh Patel...

Žanr: Akcija, SF

Trajanje: 150 min.

Umjesto smrti, dočeka ga nova prilika u kojem ga regrutiraju u tajnu organizaciju imena 'tenet' čija je misija otkriti tko stoji iza proizvodnje misterioznog oružja koje ima mogućnost izvrtanja vremena i stvarnosti i koja mu je konačna namjena…

Eh da nam je barem Nolan stvari ovako lako pojasnio, bio bi to onaj klasični 'mozak na pašu' radni mod u glavi, no umjesto toga smo dobili jednu kompleksnu filmsku premetaljku koju zasigurno nećete do kraja presložiti bez barem jednog dodatnog gledanja. Kroz svoju bogatu filmografiju, Christopher Nolan se nerijetko doticao zamršenih tema vremenskih i prostornih paradoksa, astrofizike i paralelnih dimenzija, a ovdje je otišao čak i korak više.

Kako je moj kolega Marko Njegić u svojem friškom osvrtu natuknuo, ovaj film valja gledati otvorenim umom i srcem uz sposobnost nelinearnog razmišljanja. Da, gledatelj ima jedan poprilično zahtjevan zadatak povezivanja svih točki u točkica u jednu suvislu cjelinu i ako ga namjeravate gledati kao neku standardnu holivudsku visokobudžetnu razbibrigu, mogli biste napustiti dvoranu s velikom glavoboljom.

Ideja o uređaju koji je sposoban učiniti inverziju vremena, stvari i živih bića, zvuči izuzetno zanimljivo i Nolan ju nam je servirao na jedan do sad uistinu nezapamćen način, no nelinearnom tijeku radnje unatoč, sveprisutnoj simbolici i prenesenim značenjima (sam naslov je palindrom, ali isto tako predstavlja i neko posebno načelo) pa čak i posvetama, scenarij ipak pati od određenih mana.

To se prvenstveno odnosi na glavnog antagonista, ruskog oligarha i švercera oružjem Andreia Satora (tumači ga prekaljeni britanski glumac Kenneth Branagh koji nakon efektne epizode u prethodnoj Nolanovoj uspješnici ''Dunkirk'' nastavlja zajedničku suradnju) čiji motivi za uništenjem svijeta klišeizirano ne odskaču daleko od onih Bondovih super zločinaca.

Drugi problem srećom nije konstantan, ali se proteže dobrim dijelom filma (impozantnih 150 minuta), a to je gluma našeg famoznog 'protagonista'. Naime, Denzelov sin John David Washington (''BlacKkKlansman'') je glumac koji do sad nije 'grizao ovolike komade kolača', a to se osjeća u njegovom nastupu.  

Nervozan, ukočen i bezizražajan, Washington djeluje kao običan čovjek kojem su predali palicu najvećeg moćnika na svijetu, a on sam nije siguran što činiti s njom. Pretpostavljam da je to upravo ono što je Nolan i tražio od njega sve kako bi na kraju stvari ispale suprotne, no ovakvu drvenost nije niti trebalo odglumiti.

Nešto bolji dojam je ostavila Elizabeth Debicki i to posebno u zajedničkim prizorima sa zastrašujućim Branaghom, a najbolju rolu je odradio onaj od kojeg su zlobnici to najviše očekivali.

Da, Robert Pattinson iz filma u film definitivno pokazuje sve veću dozu karizme i ovakvu ulogu je s lakoćom prožvakao. A kad smo već kod dotičnog, priznat ću vam ipak da smo se u više navrata glasno hihotali na spomen riječi 'twilight' koja se proteže kroz rečenicu koja je našim junacima služila kao lozinka, odnosno, u prizoru pentranja po zidu zgrade. Nije lako sirotom Pattinsonu otresti se 'sumrak ljage' ma koliko god se trudio.

Što se svega ostalog tiče, ''Tenet'' je čista petica! Kamera (nastavlja se Nolanova suradnja s fantastičnim van Hoytemom), glazba (Nolanovog stalnog kompozitora Hansa Zimmera zbog drugih obveza zamijenio je sve traženiji švedski skladatelj Ludwig Göranson), produkcija i režija su impresivni, a posebice dolaze do izražaja u spektakularnim akcijskim prizorima koji su potpuno ili barem tako izgleda, lišeni CGI efekata.

U svojim prijašnjim SF spektaklima ''Inception'' i ''Interstellar'' Nolan je znao pre pretenciozno pretjerati i zabrljati završetke, no ovdje se uspio izvući. Ruku na srce, nad mnogim stvarima (neću spojlati kojima) su ostali visjeti upitnici i drugo gledanje će ih možda odgonetnuti, ali generalno gledajući, mogu konstatirati kako je ''Tenet'' jedno posebno filmsko iskustvo koje bez ikakve dileme treba pogledati u kinima (posebno ako su u međuvremenu očistili filtere na klima uređajima) i maksimalno uživati.

OCJENA: 4/5