Kad smo se početkom godine uhvatili zahtjevnog posla selekcije filmova za najnovije, treće izdanje ''BAFF-a'', direktor festivala Frane Bilić i moja malenkost ni slutili nismo kako će se sve promijeniti.

Noćna mora imena 'korona' brzo je zagospodarila svijetom i uvukla nam u glave sjenke sumnje i neizvjesnosti. Hoće li se i treći put uspjeti ponoviti ova mala filmska bajka ili će se organizatori morati nemoćno pognuti poput mnogih i priznati poraz nevidljivom neprijatelju?  

Frane Bilić i njegov organizacijski tim na čelu s Anom Štrelov i Gabrijelom Bašić strpljivo je promišljao o narednom potezu, bio jaaako blizu opciji 'onlajn' izdanja festivala, no kako se epidemiološka slika u prvim ljetnim danima znatno poboljšala, pala je i hrabra odluka s čvrstom porukom, festival će se održati! 

Program je bio ispunjen kao šipak (na kraju je prikazan čak 41 kratki film + 2 dugometražna izvan konkurencije) i ostalo je još razmisliti o popratnim aktivnostima, odnosno, broju dana kroz koje će se to sve moći odvijati. Kako se iz dana u dan situacija s vražjim virusom rapidno mijenjala, početno zamišljenih pet festivalskih dana svelo se na tri, no na kraju ipak na onih pet, jer, filmova i ostalih događanja je bilo puno.  

Unatoč poslovnim obvezama i zgusnutom rasporedu, naša draga zadarska glumica Tamara Šoletić, sad već dobra vila festivala, i moja malenkost rado smo se odazvali pozivu organizatora da prisustvujemo otvaranju festivala tog vjetrovitog i iznenađujuće prohladnog utorka.

Tamara se brzo primila mikrofona, uz zaraznu dozu šarma je profesionalno predstavila sve partnere kao i organizaciju festivala, odnosno, najavila filmove za tu večer dok sam ja cvokotao u gledalištu. Nakon uvodne ceremonije, prvi programski blok filmova otvorio je domaći ''Druker''.

Uslijedio je onaj prvi bolni rastanak s Betinom gdje smo u vožnji do Zadra saznali od taksiste koliko njima kao lokalnoj zajednici, ali i cijeloj regiji znači taj festival i koliko se vesele filmovima i festivalskim gostima.  

Kako me je i ove godine dopala čast i zadaća sudjelovanja u žiriju, vratio sam se na festival u petak, a do tad se svašta već dogodilo. Blokovi fantastičnih filmova bili su unatoč rigoroznim epidemiološkim mjerama popraćeni zavidnim brojem posjetitelja, a najveći događaj se zbio u četvrtak kad se uz projekcije domaćih 'kratkiša' ''Slice of Life'', ''Groblje slonova'' i ''Kućica'' održala i ona dugometražnog dokumentarnog filma ''NAŠ HAJDUK: Projekt jedne ljubavi'' koja je okupila sve okorjele ljubitelje 'bile' boje.

Kako ste i sami mogli pročitati u medijima, nakon same projekcije torcidaši i članovi spomenute udruge taj su događaj obilježili velikom bakljadom što je pravi kuriozitet za jedan filmski festival. 

Kad sam u petak poslijepodne s ostatkom obitelji ponovno ugledao prekrasni betinski pejzaž, njegove mostiće i barke razbacane po gatovima, srce je ponovno jako zalupalo. Pojurili smo k bistrom moru i s užitkom se osvježili u plavom beskraju.

U međuvremenu su stigli i ostali članovi žirija, producentica Maja Gros i kolega, filmski kritičar Marko Njegić i čim smo se susreli započele su filmske ćakule. Ubrzo nam se pridružio i stalni gost Betine, pisac, novinar i scenarist Renato Baretić koji je još od srijede imao zahtjevnu zadaću vođenja radionice pisanja scenarija. Izmijenila se pokoja riječ i o tome, no razgovor nas je s filmskih tema čudnim putem doveo do onih o najkvalitetnijim belgijskim pivama.  

Dok su nam se jezici u tim neumornim ćakulama već počeli petljati, publika je na trgu mogla uživati u projekcijama još jednog odličnog bloka filmova poput ''Južnog voća'', ''Njemačkog inata'' ili ''Naljepnice''. Prošla nam je svima preko usana jednaka rečenica:

- Prava je sreća i čudo kako se festival uspio održati u ovako opasnim vremenima! Kamen je pao sa srca. Show je mogao ići dalje.

Subotnje jutro je uz medijske obaveze i dočekivanje samih laureata (o tome naravno na samom kraju), prošlo uz lagano i ležerno druženje. Djeca su žurno i uzbuđeno dovršavala svoj filmski projekt iz 'BAFF kids' radionice marljive voditeljice Maje Stojić, dok smo mi glasno razmišljali o moru i večernjem zatvaranju festivala.

Kako se bližila ta svečana večer, nervoza se polako uvlačila među redove mladih, ali marljivih volontera, pozornica, gledalište i platno brzo su nam rasli pred očima. Kako se istog poslijepodneva održala i jedna regata gajeta, stvari su u konačnici malo kasnile jer bilo je teško reći tim 'morskim meštrima' da se raziđu nakon što su svojim brodicama uspješno ukrotili vjetar.

U organizacijskoj strci i žurbi malčice se poremetio protokol same dodijele nagrada, no dobitnici i brojna publika su simpatično zažmirili nad tim sitnim pogreškama. Najponosniji gledatelji su možda ipak bili oni najmlađi, točnije polaznici gore navedene 'BAFF kids' radionice koji su konačno mogli pogledati plodove svojeg rada u obliku kratkog filma učinjenog u stilu stop animacije.

Kad su podijeljene sve plakete polaznicima radionica (uključujući i onu scenarija Renata Baretića), svoj pisani znak zahvale su pokupili i umorni, ali beskrajno ponosni volonteri, a onda je došao red na dobitnike nagrada. Naravno, oni iz međunarodne konkurencije će svoje tek zaprimiti putem pošte, a neki od domaćih, poput Josipa Lukića (''Južno voće'') ili Ines Jokoš (''Izlazite li vanka?'') su svoje zahvale poslali putem kratkih videa.

No, prije samog završetka cijele priče spomenut ću i same pobjednike. U međunarodnoj konkurenciji i kategorijama igranog, dokumentarnog i animiranog filma dobitnici su redom: ''Sticker/Naljepnica'' Georgija M. Unkovskog, ''I see in dark'' Lane Bregar i ''Boy and the Mountain'' Santiaga Aguilera i Gabriela Monreala.

Što se tiče domaće konkurencije, tamo smo imali pobjednike među mladim autorima (moto samog festivala i jest -Na mladima svijet ostaje-) i to ''Južno voće'' Josipa Lukića u kategoriji igranog filma, odnosno, ''Glava u balunu'' Mladena Stanića u kategoriji dokumentarnog filma.

Što se tiče onih, trunčice starijih autora, nagrade u kategoriji igranog filma osvojili su Luka Hrgović i Dino Julius za ''Slice of Life'' te Ines Jokoš za ''Izlazite li vanka?'' u kategoriji najboljeg dokumentarnog. Kako je u domaćoj selekciji bilo uistinu pregršt izvanrednih ostvarenja, posebna priznanja smo dodijelili filmovima ''Druker'' Rine Barbira s naglaskom na izvanrednu kinematografiju, odnosno, ''Kućici'' Jakove Nole zbog najbolje dramaturgije.

Nakon same ceremonije, izvan konkurencije je prikazan dugometražni film ''Mater'' Jure Pavlovića s kojim je i službeno završen festival. Naravno, kasnije je nastavljeno druženje s presretnim laureatima (Luka Hrgović i Dino Julius su se izdvojili s neizbrisivim osmjesima i vješto kreveljenjem pred objektivima fotoaparata) uz ćakule u kojima su tekle maratonske priče o čemu drugom negoli filmovima.

Sunčano nedjeljno jutro je ponovno vuklo ka moru, no brojne obveze doma su me trgnule u stvarnost i valjalo je nakon brze kave pogledom ispratiti uvijek čarobnu Betinu, pozdraviti ljubazne domaćine i uputiti se k Zadru. Već sad jedva čekam četvrto izdanje, uz, svi se nadamo daleko normalnije i opuštenije uvjete.