Vijesti .hr / Ostalo / Kolumne

Proteklu 2018. smo ispratili s listom najboljih ostvarenja, dok u novu godinu ulazimo s već tradicionalnim, iscrpljujućim pregledom svih (uglavnom) najzvučnijih filmskih noviteta koje nas očekuju kroz narednih 12 mjeseci.

Prije negoli se oprostimo s ovom nezaboravnom godinom (da, unatoč ovakvom vođenju države, još smo živi i relativno zdravi, a na brojnim, napose sportskim uspjesima nam zavidi cijeli svijet), valja složiti onu famoznu listu najboljih filmskih ostvarenja koje smo imali prilike pogledati na velikim, malim, pa čak i PC ekranima.

Kao šlag... Ma vraga šlag, trešnja na vrhu sladolednog kupa (čitaj, filmske 2018.) pojavio se dugoočekivani laureat posljednjeg festivala u Veneciji i apsolutni favorit kritike, Cuaronov nostalgični izlet u prošlost imena ''Roma''.

Izgradili ste zapaženu karijeru, živite sasvim skromno u 'Velikoj Jabuci', volite se i svađate kao i svaki zreli bračni par, no, nešto ipak nedostaje.

Godina nam se polako bliži svojem kraju i prije negoli objavimo onu famoznu 'best of' listu, prostor ću posvetiti naslovima koje nažalost nismo imali prilike pogledati u domaćim kinodvoranama, ali koji su definitivno zaslužili vašu pažnju.

Priča je ovo koja je započeta prije gotovo duga tri desetljeća. Projekt pokrenut iz strasti jednog osebujnog vizionara pretvorio se u neprekidnu noćnu moru koja bi mnoge ubila i pokopala. No, 'ludi genije' Terry Gilliam nije želio potpisati 'kapitulaciju'.

Kad su početkom 2017. slavni Coeni najavili kako će njihov idući projekt biti western antologija u produkciji TV studija 'Annapurna Television' i distribuciji omraženog 'Netflixa', mnogi su pomislili kako se i braća polako prebacuju na mali ekran i kako je to još jedan čavao u lijesu nekomercijalnog filma.

Prošle subote su na radost mnogih filmofila objavljene dugoočekivane nominacije Europske Filmske Akademije. Bilo je tu nekih posve očekivanih naslova (primjerice ''Cold War''), ali također i onih koje je akademija gotovo u potpunosti zanemarila (prije svega ''Foxtrot'', ''Drvo divlje kruške'' i ''Utoya – July 22'').

Postoji li itko na ovoj kugli zemaljskoj, a da nikada nije upao u konflikt s drugom osobom? Vjerojatno ne. Svađa, konflikt, rasprava je dobra kada je konstruktivna. Onda kada prelazi okvire konstruktivnog ponašanja dovodi do raznoraznih međuljudskih zavrzlama. Urođena nam je znatiželja. Volimo promatrati tuđe živote, ali nekad netko pretjera i napravi iskorak od pukog gledanja.

Ulaskom u mjesec studeni, zapitao sam se da li je dosadašnja filmska godina opravdala očekivanja i možemo li je već sad upamtiti po kvalitetnim filmovima? Odgovor je srećom pozitivan. Može li to i bolje? Naravno da može, no u tom slučaju se nemojte oslanjati isključivo na kinoprogram.

Postoji li osoba koja nikada nije sumnjala u sebe? Ima li netko da nikad nije stao pred ogledalo i u jednom trenu u vlastitom odrazu pronašao manu? Vjerojatno se većinska populacija bori s njima. Možda postoji onaj mali postotak ljudi koji nikada nisu osjetili što je to biti iskompleksiran.

Ne, nije nažalost riječ o Michaelu Jacksonu ili pak Georgeu Michaelu. Vratio nam se Michael Myers, jedna od najvećih horor ikona modernije filmske povijesti. Zašto sam upotrijebio riječ 'nažalost'? Pokušat ću vam to obrazložiti nakon standardnog sinopsisa.

Svi smo okruženi njima. Nalaze se u vašoj bližoj stvarnosti, a da toga niste svjesni. Suvremeni junaci koji se bore za potrebite. Neki su uspjeli svoj rad javno eksponirati samo kako bi osvijestili javnost i potaknuli druge na promjene. Za neke niste još čuli jer su heroji pod okriljem tajnosti.

Dokumentarni filmovi možda i nisu neki osobito atraktivan mamac za šaroliku kino publiku naviklu na brzi i lako zaboravljiv sadržaj. No, kad se nekim čudom takvi naslovi i 'prošvercaju' u zgusnuti kino program, tamo se nalaze isključivo zbog kvalitete i mnogobrojnih priznanja kojima su 'okićeni'.

Kada napustimo rodni kraj, napuštamo i sve nama drage ljude. Roditelji, braća i sestre, prijatelji, ljubavni partneri svi tada imaju osjećaj kao da su nekoga izgubili. Je li taj odlazak nužno znači i gubitak ili svojevrstan dokaz o jačini vrijednosti pravih ljudskih odnosa?

Kako su mi se prošlotjedne okolnosti odvijale nekim svojim neprirodnim, nametljivim tokom, morao sam odgoditi vlastito 'lansiranje' u kinodvorane i propustiti premijerno prikazivanje iznimno hvaljene biografske drame ''First Man''.

Najveći trend modernog doba postale su kreacije života koji želiš. U nemogućnosti mijenjanja svoje realnosti ljudi bježe u zagrljaj motivacijskih govornika koji ih uče živjeti. Odjednom se javio i glas razuma i rekao da to nije dobro.

Kad je u domaća kina konačno stigao jedan od ozbiljnih i posve izglednih kandidata (op.a. ''First Man'') nadolazećih Oscara, život je upleo svoje nepredvidljive prste i odvukao me daleko od kinodvorana.