Postoji li itko na ovoj kugli zemaljskoj, a da nikada nije upao u konflikt s drugom osobom? Vjerojatno ne. Svađa, konflikt, rasprava je dobra kada je konstruktivna. Onda kada prelazi okvire konstruktivnog ponašanja dovodi do raznoraznih međuljudskih zavrzlama. Urođena nam je znatiželja. Volimo promatrati tuđe živote, ali nekad netko pretjera i napravi iskorak od pukog gledanja.

Priznajem nisam imuna na komentiranje. Ne želim nazvati to ogovaranjem, zato što ono ulazi za moje pojmove u domenu laži i klevetanja, stoga komentiranje je bolji i prihvatljiviji naziv. Nisam savršena osoba, svjesna sam itekako svojih mana i vrlina. U komentiranju polazim od sebe. Ponekad mi se čini kao da su se u meni razvili nekakvi kriteriji ponašanja jer prečesto komentiranje stvara sumnju da pretjerujem i umišljam.

Uglavnom, mislim da svi mi to radimo, htjeli ne htjeli. Većina ljudi se u svojim privatnim i poslovnim okvirima nalazi među određenom skupinom ljudi. I tu uvijek postoji neki vid šuškanja o nekom ili nečemu. Katkad je to čisto bezazleno spominjanje određene situacije iz razloga da bi se dao primjer nečega dobrog ili lošeg.

U što većoj skupini ljudi mora se naći i netko tko ide dalje od komentiranja. Ulazi u ogovaranje bez kompromisa. Ogovaranjem nastaju podjele, grupice, određeno mjesto druženja, pogled osuđivanja i da ne nabrajam u nedogled sve što je njegov rezultat. Ne želim generalizirati i reći kako samo žene „tračaju“.

Vjerujem da postoji i jedan dio muškaraca koji preferira ovu vrstu verbalne aktivnosti. No u većini slučajeva mi žene se nađemo u vrtlogu krivih riječi, pogleda, spletki i čudnih situacija. Po prirodi smo takve da volimo puno razgovarati s prijateljicama. Nekako s tim dođe i taj dio komentiranja druge osobe. Većinom iz razloga jer ti nešto kod nje smeta i možda želiš savjet kako se nastaviti ponašati prema dotičnoj osobi.

Dobro je kada to komentiranje doprinese iskrenosti i suočavanju u četiri oka. Iskrenost može biti i pogubna. Znam iz svog iskustva da ljudi u određenim situacijama teško prihvaćaju stopostotnu iskrenost. Naljute se jer se osjećaju povrijeđeno. Osobno uvijek preferiram iskrenost jer ju doživljavam kao konstruktivnu kritiku. Rad koji ću primijeniti na sebi kako bih bila bolja osoba. Neki to tako ne poimaju. Susrela sam se s dosta laži o drugim osobama. Znale su me zavesti do te mjere da u potpunosti stvorim krivu percepciju i na kraju shvatim da sam bila jako naivna. Povezati to mogu sa svojim neiskustvom.

U lažima i obmanama protiv nekoga tko ti nikada ništa nije napravio postajemo grebatori. Grebator, ovdje nazvan vukom okuplja čopor koji ga štiti od neprijatelja. Jedno vrijeme zajedništvo odlično funkcionira. Laži uvijek dođe kraj jer istina pronađe svoj put. U tom trenutku čopor se raspada jer gubi povjerenje u svog vođu. Koristim se ovom metaforom jer mi je nekako najlakše slikovito dočarati situaciju ogovaranja. Svi ljudi koji rade u većim kolektivima doživjeli su trenutak, kada su se zapitali pa dokle čovjek može ići da drugom jamu iskopa.

Ne znam što je tome razlog, ali znam da sam nebrojeno puta u takvim situacijama samu sebe pitala zar sam toliko slijepa i naivna. Zanosim se time da svi ljudi žive pod načelom poštivanja drugog čovjeka. Dobro znam da to nije tako. Što li veseli te osobe koje toliko vole zavirivati pod tuđe prozore? Vjerojatno ih neko njihovo nezadovoljstvo tjera da i druge ljude percipiraju kroz vlastito ogledalo. Kakav bi čovjek bio da svi gledamo isti odraz u istom ogledalu?

Međuljudski odnosi su zeznuta stvar. Mislim da čovjek od svojih prvih početaka razvija nekakav oblik rivalstva. Ono može biti pozitivno ako te tjera da budeš najbolja verzija sebe u onome što radiš ili čemu težiš. Negativno je onda kada želiš nekoga sabotirati iz nekog suludog razloga koji nema veze s razumom. Svima nam je potreban jedan dobar trening inteligencije međuljudskih odnosa. Nisi bolji niti uspješniji član zajednice ako si svoj uspjeh izradio na nesreći drugoga. Tada si beskrupulozni grebator.

U ovom društvu aktualnog stoljeća, a i svih minulih postojalo je ogovaranje. Dokle čovjek bude postojao kao superiorni oblik života na ovoj planeti neće ni tako brzo izumrijeti. Sve ovo mogu i povezati s prethodnom kolumnom u kojoj su glavna misao bili kompleksi. Ovdje su oni isto jako izraženi jer stvaraju kod grebatora nesigurnosti iz kojih proizlaze njegovi napadi.

Sigurnosni štit za obranu od grabežljivca postaje prihvaćanje i zadovoljstvo onim što imaš. Niti jedna laž ne može poništiti istinitost našeg bivanja.

Time dokazuješ tko si i što si. Uvijek sve dođe na naplatu. Pa i najsitnije laži.