Najveći trend modernog doba postale su kreacije života koji želiš. U nemogućnosti mijenjanja svoje realnosti ljudi bježe u zagrljaj motivacijskih govornika koji ih uče živjeti. Odjednom se javio i glas razuma i rekao da to nije dobro.

U zadnje vrijeme u medijima čitam o opasnostima koje nudi hrvatska najpoznatija motivacijska govornica. Njene metode su mi poznate jer sam ih neko vrijeme proučavala. Po njima se sve temelji na zakonu privlačnosti. Što misliš, odnosno ono što istinski želiš, to će ti doći u život. Možete birati želite li ljubav, novac, zdravlje, sreću, ili pak sve navedeno jer želite živjeti obilje. U jednom se slažem da uistinu svojim stavom oblikujemo svoju realnost.

Jednom prilikom probala sam vođenu meditaciju. U tom životnom razdoblju osjećala sam se kao da sam u rasulu. Izgubljena, depresivna na nagovor prijateljice koja mi je htjela pomoći da se osjećam bolje odlučila sam isprobati mogućnost popravka svog života. Nakon toga, mogu reći da mi je kratkoročno pomoglo jer sam svega dva ili tri puta meditirala. Prestala sam to raditi jer uz nekakav osjećaj psihičkog olakšanja, moj unutarnji ja je i dalje bio skeptičan i nemiran.

Iskustvo meditacije je iz mene izvuklo moje najdublje probleme koje sam godinama skrivala unutar sebe. Zato i kažem da mi je kratkoročno pomoglo. Trenutno sam se osjećala bolje i uspjela sam pronaći novi fokus i put kojim želim ići. Nekoliko mjeseci nakon toga dogodio se moj raspad.                                             

Taj raspad da sam ostala pri navedenim metodama, danas bih definirala kao kontrast realnosti. Svjesna sam da je moj raspad posljedica te meditacije i čvrsto vjerujem da su to te opasnosti na koje psihijatri i psiholozi danas upozoravaju. Svi u sebi nosimo probleme, komplekse, traume kojih se uspijemo riješiti ili ih samo djelomično izignoriramo.

Bilo da promatrate svjedočenja Amerikanaca o ovim metodama, jer kod njih je ovaj način poboljšanja prisutan puno duže vrijeme ili svjedočenja Hrvata, nitko vam neće reći onu drugu stranu igre zakona privlačenja. Zato što se pomaganje ljudima dobro unovčilo. Ljudi kupuju knjige, idu na seminare i na njima uče kako biti sretni.

S jedne strane mi se sviđa ideja pomaganja ljudima, ali s druge mi se to sve čini kao farsa u kojoj se jedna strana dobro okoristila. Ono što pokreće ljude danas je novac. Vjerujem da su korisnici ovih metoda krenuli u taj „posao“ jer su htjeli pomoći, ali mi se čini da je pomoć s novcem i slavom polagano pala u drugi plan i da je samopomoć postala previše komercijalna i kapitalistička.

Kroz priču s poznanicima i prijateljima koji su jedno vrijeme bili dosta zagrijani za ovaj način mijenjanja života saznala sam kako i oni dijele isti skepticizam te da je i njima sve ovo počelo ići na živce. Rijetki su pojedinci kojima je život složen jedan kroz jedan.

Sasvim je normalno da u životu dolazimo do prepreka. Nekada ćeš imati obilje, a nekada oskudicu. To je životna ravnoteža. Ne treba nam nitko govoriti kojom metodom ćeš pronaći posao, sreću, ljubav i zdravlje. Jedina metoda koja ti treba je tvoja volja i trud.

Metoda volje i truda nije laka, ali je ispravna i naučit ćete puno više od svih knjiga ili videa samopomoći. Tko sam ja ili bilo tko drugi da ti govori kako ćeš živjeti. Smatram da su društvene mreže krivac za tu nesposobnost shvaćanja očitih činjenica. Danas su nam nametnute iluzijske fotografije ljudi koji žive bolje živote od nas običnih smrtnika. Što mi znamo kakva se osobnost krije iza tih fotografija.

Jesmo li svjesni da je ta osoba provela možda nekoliko sati u nekom restoranu gdje joj je hrana promrzla dok nije napravila savršenu fotografiju nedjeljnog ručka. Gdje je tu uživanje i življenje života. Nema ga jer ti se nameću kompleksi zato što ti svoj nedjeljni ručak nisi proveo u tom i tom restoranu.

I onda se pojavi slika motivacijskog citata pa polako krećeš do profila autora tog citata. Zatim, malo proučavaš njegove objave i sve tako dok se ne nađeš u situaciji u kojoj slušaš upute življenja. I sve to zato što nisi sposoban sam sebi promijeniti realnost.

Svi smo mi itekako sposobni za to. Nitko ti ne treba govoriti da budeš zahvalan zato što živiš. Sam to moraš znati, jer ako ne znaš očito je da nisi zadovoljan. Stoga, pokreni se svojom voljom, a ne tuđom. Padova i uspona treba biti. I sreće i tuge isto tako. Tako i naučiš biti zahvalan i postaneš jedina samopomoć koja ti je potrebna.

Svi ti motivacijski govornici su bili u istoj situaciji kao i obični ljudi. Njih je pomazila životna sreća i tuđa nesreća. Fascinira me činjenica da se kroz lažnu filantropiju nametnula filozofija života. Ne želim da ovaj tekst shvatite kao moj pokušaj nametanja nekakve samopomoći. Ovo je samo osvrt na ono što je trenutno jako aktualno i što nažalost polagano postaje i problemom suvremenog društva.