Kad je u domaća kina konačno stigao jedan od ozbiljnih i posve izglednih kandidata (op.a. ''First Man'') nadolazećih Oscara, život je upleo svoje nepredvidljive prste i odvukao me daleko od kinodvorana.

Druženje s filmskim Neilom Armstrongom i njegovim odlaskom na Mjesec morat ću nažalost odgoditi za idući tjedan, a ovom prilikom ću vas upoznati s jednom 'prizemljenom' pričom u dirljivom odnosu oca i kćeri.

Will (B.Foster) je ratni veteran koji progonjen traumama iz prošlosti raskrsti s civilizacijom te se sa svojom trinaestogodišnjom kćerkom Tom (T. McKenzie) nastani u parku nadomak Portlanda. Skriveni od očiju, Will i Tom u prirodi pronalaze sve što im je potrebno za život, dok sve ono što im u međuvremenu ponestane, komotno kupe u gradu.

Leave No Trace (2018)

Režija: Debra Granik

Uloge: Ben Foster, Thomasin McKenzie, Jeff Kober, Dale Dickey, Dana Millican…

Žanr: Drama

Trajanje: 109 min.

Tako su stvari funkcionirale sve do onog trena kad je jedan posjetitelj parka slučajno zapazio Tom te je tu informaciju podijelio s vlastima. Ubrzo su u park stigli rendžeri, policija i socijalna služba i Will i Tom su uhvaćeni.

Socijalna služba je nakon brojnih testiranja odobrila Willu skrb nad kćerkom pod uvjetom da se oboje usele u kuću i socijaliziraju. Will je dobio posao kod farmera Waltersa (J.Kober), a Tom su upisali u školu. Djevojčica se jako brzo adaptirala i počela družiti s dečkom iz susjedstva, no Willa je civilizacija počela gušiti, izazivati osjećaje tjeskobe i nemira te je kćerkinim željama unatoč odlučio da ponovno pobjegnu u divljinu…

Prvih 20 minuta, Debra Granik (scenarij je inače djelomična adaptacija romana Petera Rocka ''My Abandonment'') nas sa svojim polu-dokumentarističkim pristupom 'baca' na teren jednog Beara Gryllsa pa čak i likova indie drame ''Captain Fantastic'' te tamo pratimo Willa i Tom kako pripremaju hranu od svježe ubranih šumskih plodova ili ribe, odnosno, lože vatru i skupljaju kišnicu. Kao gledatelj se lako prebacuješ u taj svijet i na neki način im zavidiš na slobodi koju imaju, ideologiji koju sami stvaraju i žive. 

Nažalost, taj svijet je tek utopijski privid kojeg institucije razvijenih zemalja ne dopuštaju. Brzo shvaćate kako je Will osoba koja je proživjela neke izuzetno traumatične događaje u prošlosti (Debra Granik nam ne otkriva koje niti kako je izgubio suprugu) i kako Tom unatoč ljubavi koju joj otac neizmjerno pruža vapi za socijalizacijom.

Will se svojski trudi kćerki pružiti svu svoju ljubav, zaštitu i znanje koje posjeduje, ali djevojčica postaje sve svjesnija kako 'tamo vani' postoji jedan posve drugačiji svijet pun ljudi dobrih namjera (koliko god to zvučalo nerealno) i kako je njezin otac zatočen u vlastitom antisocijalnom košmaru.

Kao i u nekim svojim prethodnim filmovima (''Winter's Bone'' prije svih), Debra Granik nam otkriva širu, pravu sliku 'obećane zemlje'. Ruralni krajevi i disfunkcionalne obitelji direktno nam kazuju kako je njihovo tzv. napredno društvo tek iluzija civiliziranosti i kako tamo ne cvatu isključivo ruže.

Životi mladih ljudi poput Willovog uništeni su kroz žrvanj političkih interesa i nametnutih pravila i čovjek s razumijevanjem i suosjećanjem prihvaća njegovu ideju bijega od institucija koje ga samo žele 'nakljukati' antidepresivima i 'gurnuti pod tepih'. 

Naravno, takva ideja postaje mučna kad je u nju uključeno dijete i razum polako počne prevladavati. Društvo, ma kako god iskvareno bilo, nužno je za opstanak. Willova želja za bijegom sve više ugrožava nedužnu Tom, no on to u svojoj neurozi odbija prihvatiti. Srećom, Tom postaje sve zrelija i samostalnija i polako shvaća kako njezin otac više ne može biti dio zajednice.

Kako na jedan human način raskinuti tu čvrstu sponu bez nanošenja novih ožiljaka na srcu? Odgovor na to pitanje krije se dakako u filmu kojeg vam više neću prepričavati i raščlanjivati inače nećete pronaći dodatne motivacije za gledanjem.

Reći ću na kraju kako je Debra Granik napravila još izvanredan posao, dokazala svu glumačkog raskoš briljantnog Bena Fostera te nam otkrila nadolazeću glumačku zvijezdu, fantastičnu Thomasin McKenzie. Nagrade? Bilo ih je i bit će ih, no najbitnije je da ne propustite ovaj jako dobar film.

OCJENA: 4.5/5