Izgradili ste zapaženu karijeru, živite sasvim skromno u 'Velikoj Jabuci', volite se i svađate kao i svaki zreli bračni par, no, nešto ipak nedostaje.

Ganjajući tu istu karijeru, biološki sat vam je polako otkucavao, ali vi ste pomislili kako još uvijek ima vremena i tješili se spoznajama o roditeljstvu u sredovječnim godinama. Realnost je ipak bila nešto okrutnija. Spremni ste za jednu slatko-gorku priču iz života?

Rachel (K. Hahn) i Richard (P. Giamatti) su sredovječni njujorški bračni par pisaca koji već godinama bezuspješno pokušavaju dobiti dijete. Izuzev Rachelinih neplodnih stanica u korist im ne ide ni činjenica da je Richard već dobrano zagazio prema petom desetljeću života, a bogme niti ta da ima samo jedan testis.

Puste i bezuspješne godine traženja načina za širenje obitelji u jednom su trenutku obeshrabrile Rachel i Richarda u njihovim nastojanjima, no taj period je bio kratkotrajan. 

Ovaj put su se odlučili na jedan agresivniji pristup, pa tako uz umjetnu oplodnju pokušavaju i usvojiti dijete. Kako niti takve metode u konačnici ne urode plodom, Rachel i Richard pokušaju pronaći darivatelja jajnih stanica, a savršenog kandidata pronađu u kćeri Richardovog brata, Sadie (K. Carter)…  

Prilikom jednog od svojih nebrojenih odlazaka u kliniku, Rachel i Richard se zapitaju da li je to što čine normalno i etički? Tolika žudnja za djetetom, a svijet je ionako prenapučen, klimatske promjene su sve strašnije i razornije dok neofašizam buja na sve strane.

Private Life (2018)

Režija: Tamara Jenkins

Uloge: Kathryn Hahn, Paul Giamatti, Kayli Carter, Molly Shannon, Denis O'Hare, Emily Robinson, John Carroll Lynch...

Žanr: Drama, komedija

Trajanje: 123 min.

Dakako, sve te bolno realne spoznaje ne daju omesti Rachel i Richarda u njihovoj gotovo ovisničkoj opsesiji i bilo kakva šansa ma koliko god ona bila skupa, mizerna pa na kraju i bizarna, njima daje poriv za ganjanjem tog nedosanjanog sna.

Tamara Jenkins se vratila! Žena koja je u svojoj 20 i kusur godina dugoj karijeri realizirala tek dva dugometražna (''Slums of Beverly Hills'', ''The Savages'') i nekoliko kratkih filmova možda i nije sinonim za hiperproduktivnost, ali kad snima, čini to na sebi svojstven, fantastičan način.

Ova neokrunjena indie kraljica podsjetila nas je još jednom kako priče iz svakodnevice svoje najplodnije tlo pronalaze u krugu obitelji, a što god ta obitelj bila pomaknutija i kompleksnija, tim je rezultat i bolji. 

U vremenima kad je neuroza postala sastavni dio DNK-a bilo koje racionalne osobe, strah vreba iz svakog kutka. Globalno zatopljenje (da, isto ono koje Trump i dalje stupidno niječe), terorizam, neofašizam, bolesti koje ne biraju dob…samo birajte. Treba li razmišljati u takvim trenutcima o potomcima, širenju obitelji premda ste već u debeloj krizi godina?

Ček malo, i da se to dijete nekim čudom rodi, hoće li mu se ostala djeca rugati kad ga jednog dana priupitaju zašto ga u školu dovodi tamo neki starkelja, a ne otac? Što li će im onako posramljeno odgovoriti? A što je tek kad dječak ili curica požele trčkarati s mamom i tatom, a njima se u glavi istog trena zavrti prizor Brandovog infarkta iz ''Kuma'' dok se igrao s unučićem. Zajebano, nema što.

Jenkins možda ne zadire u baš takvu psihozu, ali se njezini likovi (osobito Richard) ponekad priupitaju da li njima to baš treba i žale se na potpunu apstinenciju od seksa. Priča je ovo koja vrišti kako humorom tako i gorčinom i tugom, propitivanjem života i veze i jesmo li prečesto bili bahati gospodari svojih sudbina.

Priziva naša draga redateljica povremeno onu poznatu Woodyevsku njujoršku neurozu, no ovo su ipak njezini likovi iz njezinih gore spomenutih priča o pomaknutim obiteljima i odnosima.

Kathryn Hahn i Paul Giamatti su apsolutno fantastični i vjerujem da ćete ih s lakoćom zavoljeti svim njihovim manama unatoč, a isto tako sam uvjeren i kako će mnogi nakon gledanja potražiti i prethodna dva filma ove jedinstvene autorice. ''Private Life'' nažalost poput mnogih indie filmova nećete moći pogledati na velikim ekranima, ali ga ipak možete potražiti putem sveprisutne streaming platforme.

Na kraju bi želio reći kako bi bilo lijepo da se Tamara Jenkins malo više angažira u budućnosti kako ne bismo ponovno čekali puno desetljeće na njezin najnoviji film, no, živi bili pa vidjeli.

OCJENA: 5/5