Dokumentarni filmovi možda i nisu neki osobito atraktivan mamac za šaroliku kino publiku naviklu na brzi i lako zaboravljiv sadržaj. No, kad se nekim čudom takvi naslovi i 'prošvercaju' u zgusnuti kino program, tamo se nalaze isključivo zbog kvalitete i mnogobrojnih priznanja kojima su 'okićeni'.

Umjesto gledanja još jedne mučne prepirke Michaela Moorea s američkom političkog 'kastom' i omraženim Donaldom Trumpom (op.a. ''Fahrenheit 11/9''), odabrao sam za vas jedan posve drugačiji predivan, topli dokumentarni film koji nas tako fino odvraća od svih negativnosti koje nas svakodnevno guše. U ovom filmu, nezapaženi bivaju primijećeni.

Ona (A. Varda) je svestrana umjetnica, jedna od začetnica francuskog novog vala. On (JR) je hvaljeni fotograf i umjetnik koji umjesto glamuroznih galerija za eksponiranje svojih radova radije koristi ulične zidove. Ona je na pragu devetog desetljeća života, a on je tek zakoračio u treće.

Nespojiv par razoren generacijskim jazom? Neee…, naprotiv. U svoj toj svojoj raznolikosti, oni čine jednu posebnu harmoniju ideja i kreativnosti. Oni su putnici kroz prostor i vrijeme koji svoj talent posvećuju malim, zaboravljenim ljudima…

Faces Places (2017)

Režija: Agnès Varda, JR

Žanr: Dokumentarni

Trajanje: 89 min.

Ovo je definitivno jedan od onih filmova o kojima bismo mogli pričati jednu malu vječnost, a opet, ne bismo uspjeli dovoljno reći. Starija garda filmofila jako dobro zna za  ime Agnès Varde, žene koja već dugih šest desetljeća na jedan osebujan način čini jednu pravu malu revoluciju obrađujući kroz svoje filmove, fotografiju i ostale umjetničke pravce šarolike teme poput feminizma ili kritike društva.

Sad kad joj biološki sat pomalo otkucava, a zdravlje ne služi kao i prije, ona ipak ne posustaje. U njoj još ima dovoljno svježih ideja i volje za radom. Kroz netipičnu, ali nadasve simpatičnu suradnju s proslavljenim, misterioznim konceptualnim umjetnikom skrivenim pod pseudonimom JR i tamnim sunčanim naočalama, Varda kreće na put kroz malene francuske gradiće koji kriju mnoge neispričane priče i otkrivaju lica nezapaženih, malih ljudi. 

Upoznajemo tako među ostalima i Jeannine, kćerku rudara zaboravljenog rudarskog gradića koja za razliku od svojih susjeda tvrdoglavo odbija iseliti iz obiteljske kuće predviđene za rušenje. Ona u tvoj svojoj tvrdoglavosti ostaje živući čuvar spomena na svojeg oca i sve ostale rudare koji su postali dio prošlosti.

Varda i JR odaju im počast oblijepivši zidove napuštenih kuća ogromnim fotografija iz slavnih rudarskih vremena. Starije mještane i Jeannine obuzmu emocije. Putujući brojnim drugim gradićima Varda i JR nailaze na ratara koji se u obrađivanju nepreglednih hektara zemlje služi najmodernijom mašinerijom, ali isto tako i prisjeća dana kad su taj posao radili ljudi. 

Tu su još i tvornički radnici kemijskog postrojenja koje nakon zajedničkog fotkanja obuzme neopisiv osjećaj sloge, stočari podijeljeni oko ideje skidanja rogova sa svojih koza kako se ove ne bi često međusobno obračunavale, sramežljiva konobarica koja zahvaljujući jednoj retro fotografiji koju su učinili Varda i JR postane iznimno popularna među turistima, itd.

Otkrivajući priče tih malih ljudi i mjesta u kojima žive, Varda i JR nam na jedan suptilan način pomalo otkrivaju i crtice iz vlastitih života. Od JR tako saznajemo kako je slobodna duha, ne voli biti vezan za jedno mjesto i kako mu ogoljeli ulični zidovi čine savršenu plohu za izlaganje radova. Varda se s druge strane miri s bremenom svojih godina, narušenim zdravljem i odnosom s nekoć nerazdvojnim prijateljem, velikim redateljem Jean-Luc Godardom.

Ovo su dakako tek fragmenti ovog savršeno posloženog dokumentarnog djela ispunjenog vizualnom virtuoznošću, toplinom i spojem prošlosti i sadašnjosti. Pravi čulni udar!

Ako vas u nadolazećim danima put eventualno odvede do Zagreba ili Osijeka, nemojte propustiti pogledati ovaj predivni, lako moguće i posljednji, višestruko nagrađivani dokumentarac legendarne Agnès Varde.

OCJENA: 4.5/5