Ostajući zaprepašten s nenajavljenim skidanjem emisije ''Puls Hrvatske“ od strane vršitelja dužnosti HRT-a i Otvorenim pismom Branimira Bilića, otkrivam kako se na javnoj televiziji manipulira s činjenicama i informacijama

Poznati talijanski komunikolog Mario Perioni pravi analogiju između ideologije i medijske komunikacije, kad kaže da obje «podsjećaju na modu: traju koju sezonu i nemaju postojanost». Kada se politika umiješa u javni interes, tada je sve moguće. I doista, ako je i medijska komunikacija komercijalizirana, zar ima ikakve razlike među njima?!

Prosječni medijski konzument postaje rob medijske propagande i indoktrinacije sa strategijom korporatista i medijskih manipulatora. Mediji su sve više u funkciji indoktrinacije i/ili manipulacije. Izloženi smo nesmiljenom medijskom imperijalizmu. „Vlasnici medija polažu monopol nad istinom" (Stjepan Malović).

Ljudi tada posustaju i odustaju od razmišljanja o sebi i svijeta oko sebe. Gotovo sve dnevne novine i dalekovidnice su pale kao žrtve korporacijskih siledžija. Glad za senzacijom jača je od kvalitete, a u takvom loncu skuhan medijski proizvod svakim je danom sve agresivniji. Sve (to) kao posljedica korporacijskog masakra medija. Korporatisti su vlasnici većine medija. Oni ignoriraju moralne stečevine, obezvrjeđuju etičke i nacionalne vrijednosti. Nije im do slobode medija, nego do profita i ideologije zavođenja masa. Po diktatu profita, a u  ime lažne slobode, žele nametnuti svoje viđenje „istine".

U ekonomskoj oblasti manipulacija potrošačima uzima oblik reklame, a u političkoj uzima oblik indoktrinacije. Mediji nude više zabavnog i manipulativnog, negoli informativnog i obrazovnog sadržaja. Sve to tvrdim i argumentiram već više godina. U tome (bitno) ne odudara ni HRT-a, kao tobože „javni servis građana".  Sada se ukida  emisija Puls Hrvatske, koja je sustavno pratila koruptivne afere, a  njen urednik  najavio od jeseni ove godine, otkrivanje istih i u medijima.  Slučajno. Da za naivne.

Manipulacije medijskim informacijama i činjenicama 

Čitajući tisak, prateći glavne informativne emisije na javnoj i komercijalnim dalekovidnicama, mislimo da smo informirani. Međutim, često gubimo iz vidokruga razliku između medijskih informacija i činjenica. Činjenice moraju biti informacije, ali medijske informacije ne moraju biti činjenice. Moć manipulacije nalazi se (i) u odnosu između činjenica i informacija. Oni koji nas indoktriniraju stavljaju dvije iste ili slične informacije zajedno, ali je njihova interpretacija suprotstavljena činjenicama.

 

Evo primjera: Novo vodstvo HRT-a na čelu s v.d. urednicom informativnog programa Sanjom Mikleušević - Pavić nedavno je predstavilo novu shemu, među ostalim, najavljujući pokretanje Latinice, a istovremeno su prešutjeli činjenicu da su otkazali suradnju „neposlušnima" - Siniši Kovačiću, Damiru Smrkiću i Branimiru Biliću.  Imenovana Sanja, je prešutjela  činjenicu, (na tiskovnoj konferenciji zadnjeg dana u kolovozu) da Dnevnik 3 na HRT-u više neće voditi njen kolega Kovačić. Naime, na istom dnevniku je svojevremeno gosp. Kovačić objelodanio javnosti mailove Mirele Holy- ex ministrice zaštite okoliša i šefa Uprave HŽ-a Renea Valčića, u kojem ga je ona molila (kao ministrica) da spasi od otkaza jednu zaposlenenicu, njenu prijateljicu i stranački odanu osobu. Odmah nakon smjene ministrice Holy, mediji otkrivaju „aferu" Siniše Kovačića „kao osobe umiješane u aferu Fimi medije".

Javnost je već trebala biti upoznata s činjenicom je li ta smjena politički motivirana i tko je naredbodavac. Indikativno je da je Kovačića smijenila Sanja Mikleušević, koja nije izabrana nego imenovana. Ukinuta emisija Puls Hrvatske, urednika Branimira Bilića je dodatno podgrijala opravdane sumnje na političke obračune, (po nalogu za sada nepoznata naredbodavca). Gosp. Bilić se 4. rujna obratio medijima otvorenim pismom sa tvrdnjom: „Moju emisiju su ukinuli plaćenici medijskog i kriminalnog podzemlja u Hrvatskoj!" Sasvim eksplicitno dodaje..."Odluku o ukidanju 'Pulsa Hrvatske' donijeli su aktualna politička vlast i moćni čelnici korporacijskog, tajkunskog i bankarskog kapitala". Skandalozno je da su ove odluke o smjenama kolega, do danas, popraćene šutnjom sindikalne organizacije na HTV-u i HND-a.

Tko sada može vjerovati novom, imenovanom vodstvu HTV-a da će štititi nacionalne interese, novinarsku etiku, u korist hrvatske javnosti, koja plaća nemalu TV pristojbu? Kako su imali smjelosti, da ne kažem drskosti, da će se kao novoimenovani v.d. vršitelji dužnosti zalagati za „istraživačko novinarstvo?!" Kakav cinizam i zoran primjer manipulacija s činjenicama i informacijama?!  Zar to nije dovoljna ilustracija, kako tvrdi B. Bilić „okupacije HTV-a od strane političke vlasti i krupnog kapitala"?! Vjerujem da će se klupko brzo odmotati.

Branimir Bilić je na svojoj koži osjetio Shakespearovu konstataciju: „Ja sam istinski težak. Zarađujem to što jedem i nosim, nikoga ne mrzim, nikome ne zavidim na sreći". Uvriježeno je mišljenje da ti kolege sve mogu oprostiti osim uspjeha. Imaju prezir prema uspješnim kolegama i zato što oni nemaju ili nisu postigli samostalnost. Je li v.d urednicima (po diktatu) zasmetala gledanost Bilićeve emisije, njegova neovisnost, ili istraživačko novinarstvo u širenju istine o koruptivnim aferama (i u medijima)?

Istovremeno, egzekutori te gledane emisije, prešućuju i  smjenu Branimira Bilića, a najavljuju povratak Denisa Latina koji se na „velika vrata" vraća na HRT. I da to nisu svjetonazorsko-politički obračuni?" Neka me netko demantira. Branimiru Biliću dajem punu potporu. Ovdje s(v)e podsjećam na Montesqieov apel: „Država može od mene tražiti da za nju poginem, ali ne može tražiti da za nju lažem"!

Kada shvatimo strategiju medijskih manipulatora s opisanim izvrtanjem činjenica i informacija vrijeme je za naše akcije. Na primjer, s građanskim neposluhom neplaćanjem preplata, sve dok se ne skinu s trona novinari koji rade po nalogu, (obmanjujući javnost) i vrate novinari koje potiču kritičko mišljenje. Kako sam u uvodu naglasio, teoretičari komunikacija suglasni su s tezom da je društvena moć koncentrirana kod onih koji kontroliraju informacije. Hoćemo li im se suprotstaviti?

Završavam s poučnim citatom: „Tko nešto želi, nađe način, a tko ne želi nađe razlog" (P. Picasso).