Maštate li često o tome da živite kao pustinjak u prirodi umjesto u prenapučenom gradu ili da čitate knjigu na osami umjesto da plešete u prepunom klubu ili se skrivate kad vam netko iznenada pozvoni na vrata, niste nužno nedruštveni, vi ste možda - genijalac

Po rezultatima studije NCBI-ja (The National Center for Biotechnology Information) natprosječno inteligentne osobe imaju tendenciju družiti se s manjim brojem ljudi, kao i rjeđu potrebu za društvenom interakcijom. 

Studija je pokazala da je njihovo zadovoljstvo životom veće kad izaberu ovakvu životnu strategiju. O rezultatima istraživanja za Washington post je pisala Carol Graham, koja se bavi ekonomijom sreće, prenosi portal IHeartIntelligence.com.

Evolucijski psiholozi koji su vodili istraživanje, Satoshi Kanazawa i Norman Li, tvrde da su iznimno inteligentne osobe najzadovoljnije "pustinjačkim načinom života" te su kazale da su tada najsretnije. 

Daljnje istraživanje Kanazawe i Lija je pokazalo da većina ljudi sretnija kada živi u manje naseljenim područjima i kada se društvene interakcije svode na one s bliskim i dragim ljudima, a ne s poznanicima ili strancima. 

Znanstvenike nije iznenadio podatak po kojemu je velik broj ispitanika odgovorio da su najsretniji kada su njihovi društveni kontakti vrlo česti, no grupa za koju se ustanovilo da je najinteligentnija, odgovorila je da je preferira što rjeđe društvene kontakte, jer je usredotočena na neke druge, dugoročne ciljeve.  

Drugim riječima, čudaci koji vam kažu da imaju pametnijeg posla nego "tulumariti s prijateljima" zapravo imaju pravo.

Tumačeći rezultate studije, evolucijski psiholozi povezali su ih s takozvanom "teorijom savane" po kojoj ljudi nalaze sreću u istim stvarima u kojima su ih nalazili njihovi preci. U savanama u kojima su živjeli, gustoća naseljenosti bila je vrlo niska, a društvena interakcija vrlo važna za preživljavanje.

Rezultati ove studije, iako u konačnici idu u prilog ovoj teoriji, upućuju na to da je većina visoko inteligentnih ljudskih bića nadvladala potrebu za društvenom interakcijom te je uspijevala živjeti i uz minimalne društvene kontakte. Umjesto njih počeli su favorizirati aktivnosti za koje se može kazati da se temelje na intelektualnoj i ekonomskoj bazi te da promiču naš napredak u suvremenom svijetu. 

Modernom je čovjeku potrebno manje društvenih kontakata nego što je bilo potrebno našim precima i samo su najrazvijenijim pojedincima u ono odoba prestali biti prioritet. 

I zato idući put kad odlučite ostati kod kuće umjesto otići s prijateljima na tulum, ne osjećajte se kad čudak. Osjećajte se pametno i ne zaboravite da ste vi evolucijski revolucionar.