Još otkako je prošle jeseni izazvao oduševljenje publike, a u konačnici i žirija Zagreb Film Festivala, s nestrpljenjem se iščekivao datum redovne kino distribucije filma koji nam na jedan poseban način dočarava mentalni sklop dobrog dijela Z generacije.

Riječ je o kontroverznom dugometražnom debiju Molly Manning Walker, ''How to Have Sex'', kojeg ste ovog tjedna mogli pogledati i na programu zadarske kinoteke.

U iščekivanju rezultata prijamnih ispita, britanske tinejdžerice i najbolje prijateljice Tara (M. Mckenna-Bruce), Skye (L. Peake) i Em (E. Lewis) otputuju u popularnu turističku destinaciju mladih britanskih partijanera, gradić Maliju na Kreti, kako bi se tamo dobro zabavile, isplesale, izopijale, a u konačnici i poseksale. Njihov ultimativni plan je - najbolji provod ikad, a to znači i kako Tara konačno mora izgubiti nevinost.

Ona osobno i nije pretjerano oduševljena 'obavezom' koje su joj prijateljice nametnule i kako vrijeme prolazi, doživljava sve veći mentalni pritisak. Djevojke se ubrzo sprijatelje s dečkima iz susjednog hotela, Jazavcem (S. Thomas) i Paddyjem (S. Bottomley), odnosno, njihovom gay frendicom Page (L. Ambler) i njihovo zajedničko partijanje kulminira pravi kaosom. U vrtlogu tih bezumnih zabava i opijanja dogodi se nešto što Tara nije očekivala i od tog trenutka ona se potpuno promijeni…

How to Have Sex (2023)

Režija: Molly Manning Walker

Uloge: Mia Mckenna-Bruce, Lara Peake, Enva Lewis, Samuel Bottomley, Shaun Thomas, Laura Ambler, Eilidh Loan, Daisy Jelley

Žanr: Drama

Trajanje: 91 min.

Moram priznati kako sam gledanju ovog filma prišao s određenim osjećajem straha jer kao roditelju tinejdžerice mnoge stvari navedene u sinopsisu vuče mi poput najgore noćne more.

Kad uz to obzir uzmete i činjenice kako su pripadnici Z generacije (počelo je to nažalost već i s milenijalcima) potpuno lišeni empatije, krajnje nezainteresirani za svijet oko sebe, ali i budućnost koju si trebaju polako izgrađivati, ti roditeljski strahovi su se u meni lagano počeli množiti i nelagoda mi se uvukla u misli. Hajde, možda i neće baš sve biti tako crno – pomislio sam, no nakon odgledanog moram priznati kako mi/nam 'ovakvi' potomci i ne mogu baš ulijevati povjerenje ili biti zalog za svjetliju budućnosti.

U svojim tinejdžerskim danima to je zapazila i redateljica filma Molly Manning Walker (inače renomirana snimateljica i autorica nekoliko kratkometražnih filmova) kad je na jednom od sličnih razularenih partyja vlastitim očima svjedočila oralnom seksu kojeg je vidno pijana djevojka javno pružala nekom tipu pred oduševljenim, jednako opijenim i drogiranim mnoštvom. 'Sodoma i Gomora' više nisu zvučali kao neko bajkovito poglavlje iz Biblije jer su se stvari potpuno otele kontroli.

Sličnim, ako ne i gorim prizorima možemo nažalost i sami svjedočiti tijekom ljetnih mjeseci u našem i ostalim gradovima i mjestima (Zrće je jedan od najboljih primjera) na obali, a najgora stvar u cijeloj toj priči je što ta ista mladež ne mari što će okolina reći ili kakve će oni sami posljedice snositi.

Spomenuti prizor kojem je Manning Walker svjedočila nije joj se lako izbrisao iz misli i tu joj se negdje u glavi polako počela rađati ideja o pisanju scenariju, a na kraju i snimanju filma. Ne bi dakako bilo fer svu 'krivnju' prebaciti na jedan javni felacio jer stvarnost je izgledala još i tužnije. Ti 'praznoglavi mladci' odbijaju usvojiti osnovna moralna načela, pojam istinskog prijateljstva za njih je tek mrtvo slovo na papiru i jedini motivi koji ih pokreću su nekontrolirane zabave, blud i nemoral utopljen u litrama alkohola i ostalih poroka.

Manning Walker je pomno provela istraživanje o navikama novih generacija mladeži, njihovo ultimativno socijalno porinuće, a to nam demonstrira kroz prizore nekontroliranog povraćanja, javnog pišanja po ulicama i smeću kojeg ostavljaju za sobom. Ipak, najveće smeće, da se tako izrazim, ostavljaju kroz svoje obrasce ponašanja iliti točnije rečeno – divljanja.

Tara (odlična Mia Mckenna-Bruce) je simbol generacije koja ne zna što činiti sa sobom. Generacije koja ne razmišlja o sutrašnjici već živi u momentu u kojem se nalazi jer - što ti je više potrebno izuzev neprekidnog partijanja? Sve to stoji, svi smo mi bili mladi, razuzdani i divlji, no sutra bi bili ipak trunčicu pametniji i iskusniji, vraćali se takvim događajima s osmijehom na licima uz mnogo nostalgije.

Tara i njezini frendovi se većine svojih avantura nažalost niti ne sjećaju i nisu niti svjesni gnjusnih radnji koje čine. Dobro, ne baš svi. Tara je to spoznala na najbolniji način. Manning Walker nas dobro 'triska' s ovakvim portretom izgubljenih adolescenata i upozorava kako moramo kolektivno i promptno reagirati po pitanju seksa.

Što on njima predstavlja, zašto i kad se upustiti u odnos s nekim, itd., itd. Nedužna pijanstva, plesanje i flertovi kroz sekundu mogu postati nešto sasvim drugačije, proganjajuće i traumatično, a ono što dodatno zabrinjava jest pojam prijateljstva u takvom okruženju, kome se povjeriti i od koga tražiti pomoć i utjehu. Kraj donosi suvisao zaključak i opomenu, stvarnost zna biti i daleko okrutnija.  

OCJENA: 4.5/5