Mjesec ožujak poseban je i po tome što se obilježava Dan žena, a mi smo u tom duhu odlučili porazgovarati s našom kolegicom iz studija HRT radio Zadra, Ivom Rogić, čiji je glas već postao prepoznatljiv i omiljen mnogim slušateljima. Kako je tekao njezin profesionalni put, kako se pripremaju emisije, kako se nositi sa stresom, što je pronašla u plesnoj umjetnosti...?

Jesi li odvijek znala čime bi se voljela profesionalno baviti u životu, kako si ušla u svijet medija?

- Ne, nisam oduvijek znala čime se želim baviti u životu. Kad sam bila mala, mislila sam da želim biti glumica. 

Na moj poslovni smjer u životu i odabir karijere najviše je utjecala profesorica hrvatskog jezika u osnovnoj školi, koja nas je tjerala da pišemo knjige i tako u nas nekoliko u razredu prepoznala talent za pisanje. 

Ipak, moja želja nije bila da radim kao radijski voditelj, nego da uvijek budem skrivena iza pisanog medija. Zapravo, imala sam veliki strah od javnog nastupa i godinama sam imala grč u želudcu prije ulaska u eter, a kamoli kad bih se negdje trebala pojaviti na pozornici i voditi program. 

Taj sam strah pregrmila i danas ne mogu zamisliti kako bi mi izgledao život da nisam imala hrabrosti reći "da" na sve izazove koji su bili preda mnom. Mislim da je ta sposobnost čovjeka da se "baci u vatru" i prihvati izazove koji su u tom trenutku možda i preveliki za njega -  jako važna. Svojoj sam hrabrosti dužna sve što imam u životu. I dalje, svaki put kad je ispred mene neki veliki izazov, prvo se dobro ispaničarim, ali onda ipak savladam. 

Približi nam svoje pripreme za emisije!

- Priprema za emisiju je uvijek istraživanje. Što bolje istražiš temu koju obrađuješ, to će bolja biti emisija i više ćeš zanimljivih odgovora dobiti od sugovornika. Ipak, nakon puno godina rada, postoje teme i sugovornici oko kojih više ne moraš raditi duboka istraživanja jer već barataš informacijama. 
Ja sam pravi štreber i nakon dobre i temeljite pripreme - razgovori i intervjui su pravi užitak posla. 

Što je u ovom stresnom poslu za tebe ispušni ventil?

- Posao je zaista stresan i zaista ga treba voljeti. Jedan moj dragi kolega je rekao: Ili ćeš odmah otići ili će ti se novinarstvo uvući pod kožu. Ispušni ventil može biti svašta; raznorazni hobiji, najčešće fizička aktivnost, ali ono što me drži sretnom i balansiranom je da ne zaboravim na svoj privatni život.

Ponekad je zbog prirode posla potrebno staviti posao na prvo mjesto, ali trudim se da to bude u fazama, ne način života i da nikad ne zaboravim posvetiti dovoljno vremena svojim bližnjima. 

- Baviš se i voditeljskim angažmanima, ali i plesom. Kako je došlo do toga?

- Tako je. Posvećena sam poslu u mediju u kojem sam zaposlena, dogodi se povremeno da vodim nekakve festivale ili događanja, najviše iz gušta! 

Plesom se bavim dugi niz godina i to je moja druga velika ljubav. Mislila sam jednom davno da sam krivo izabrala i da sam trebala napraviti karijeru od plesa, ali danas znam da nisam pogriješila i da obožavam plesati, napredovati, učiti, ali da želim da mi ples uvijek ostane samo hobi.

Čar plesa je da plešeš kad ti se hoće. Kad bih "morala" plesati iz nekog razloga, mislim da bi ta ljubav dobila klimave noge.

U ožujku slavimo Dan žena...teško pitanje za svaku od nas je zasigurno - jesmo li napredovale u smislu prava, ili nam je emancipacija donijela samo dodatne obaveze? 

- Ne mogu zamisliti svijet u kojem žene nemaju prava koja danas imaju. Razlikuju se od kulture do kulture, od zemlje do zemlje, pa čak možda i unutar zemlje - od mjesta do mjesta.

Bez obzira koliko ženska prava bila napredna ili manje napredna, mislim da ni u jednoj varijanti nije lako biti žena.

I kad nam je sve olakšano u zemlji u kojoj živimo i u našem mikrosvijetu - recimo, ako žena ima dobrog čovjeka kraj sebe i/ili dobre uvjete na poslu - žena će uvijek biti ta koja je majka, uvijek će se živcirati ako ne izgleda onako kako želi i uvijek će biti stvari koje će raditi bolje ili lošije od muškarca.

U savršenom svijetu - sasvim je u redu da neke stvari bolje rade žene, a neke muškarci i da se na taj način nadopunjujemo, ali nažalost - ta različitost često ostavlja prostora za toksičnost, pa treba dobro birati svoje okruženje u kojem se žena može i smije osjećati i ponašati kao žena, a muškarac kao muškarac. 

Tko je za tebe žena za sva vremena?

- Uh. Teško je odabrati jednu. Imam sreće da sam okružena prekrasnim ženama. Za mene je prava žena ona koja sve "prednosti" činjenice da je žena koristi u dobre svrhe. Smatram da žene koje biramo u svom životu uvelike utječu na kvalitetu života. Žene s dobrim namjerama će se uvijek truditi jedna drugoj olakšati život - tako su za mene moje dugogodišnje prijateljice i žene iz obitelji "žene za sva vremena".