Vrlo često, dok pokušavamo smiriti djecu, ona još više prosvjeduju. Iako nam je smirenost vrlo teško zadržati i iznutra si čestitamo na pribranosti, naša djeca nisu istog mišljenja. Ona kao da čuju nešto sasvim drugo, neizgovorene riječi: "Ne možeš dobiti što želiš, mamu i tatu nije briga."

Frustracija i osjećaj usamljenosti

Problem je dvojan – frustracija koju su djeca primarno osjećala i zbog koje su i počela s ispadom bijesa intenzivirana je osjećajem usamljenosti uslijed dojma da nikoga nije briga što su ona tužna. Istina je da je za odrasle onaj prvi razlog bio beznačajan, jer se vjerojatno radilo o nečem realno trivijalnom, ali za razočarano dijete, ta nezadovoljena potreba ili želja jednako je uznemirujuća kao i svaka sitna katastrofa koja nas odrasle zadesi tijekom dana. 

Vaš dosadni kolega konstantno koristi vaš pribor i ne vraća ga? Prestani se žaliti. Nije velika stvar. Vaš prijatelj je podijelio vaše osobne probleme s cijelim susjedstvom? Pretjerujete. Nemojte biti tako osjetljivi. Mehaničar vam je naplatio previše za popravak automobila, koji se pokvario ponovo za tjedan dana? Ma dobro, to je život. Nema svrhe uzrujavati se zbog toga. 

Suosjećanje s djecom prije svega

Radi se o primjerima koji bi mogli pomoći odraslima da shvate da je, kao i uvijek, stvar perspektive. Kakva god bila naša razočarenja, ljuti nas ako ih netko samo tako omalovaži, odbaci ili ignorira. Ponekad smo i sami isprovocirani reagirati ispoljavanjem nezadovoljstva na drugu osobu.

Ipak, očajnički želimo dati djeci neku perspektivu. Važno nam je da ih naučimo da ne dozvoljavaju svakakvim sitnicama da ih pokolebaju. Važan dio našeg posla je pomoći im da shvate što je važno, a što ne. Naime, radi se o pogrešnom tajmingu. Ne mogu proći kroz život raspadajući se zbog svake sitnice. Dio našeg posla je pomoći im da nauče što je važno, a što nije, zar ne? Ali tajming je pogrešan. U trenutku sloma, djetetu treba razumijevanje i utjeha. Potrebno je da zna da je voljeno, uvijek, a osobito u trenucima kad je slabo i gubi kontrolu. Ti trenuci nisu vrijeme za ikakve životne lekcije.

Koristite riječi da biste pokazali jasnoću i prihvatljivost njihovih emocija, kao i suosjećanje za njih

Umjesto da tvrdite da je dijete glupo, da je u krivu, da je nepristojno ili da pretjerano reagira, zastanite i zapitajte se kako se zapravo zove osjećaj koji trenutno proživljava. Frustracija, razočaranje, bijes, nervoza, tuga, zabrinutost, strah... Pokažite svom djetetu da ste shvatili. "To zvuči zastrašujuće", "Razočaran si", "Vjerujem da se brineš", "Zvuči kao da si stvarno ljut na svog prijatelja trenutno" i slično.

Koristite riječi, ali pisane, da biste im pomogli da budu načisto sa svojim osjećajima i mislima

Ima nešto u pisanoj riječi zbog čega se dijete osjeća kao da je ozbiljno shvaćeno. Čak i djeci koja su premlada za čitanje dobro je zapisati misli i pročitati im ih.

Kreativnost kao rješenje za teške trenutke

Ponekad će djeca prihvatiti prijedlog i pokušati vam pokazati svoje osjećaje tuge ili ljutnje pomoću olovki, kreda ili bojica.

Upotrijebite maštu da im pružite ono što u stvarnosti ne možete

Kada dijete želi nešto što je nemoguće imati, izazovno je objasniti zašto je to tako. "Već sam ti rekla, ne možemo sada na plivanje, dušo, bazen je zatvoren. Nema svrhe plakati zbog toga." Ovakve logičke konstatacije rijetko uspiju uvjeriti djecu da prihvati stvarnost. Brže će se razvedriti ako kažete: "Oh, voljela bih da je bazen otvoren cijelu noć. Mogli bismo plivati na mjesečini!". Recite svom djetetu da želite posjedovati čarobni štapić, da možete učiniti da se pojavi zdjela puna sladoleda i slične dosjetke.

Saslušajte ih u tišini

Ponekad je dovoljan samo zvuk odobravanja i kimanje glavom, dok slušate izljev nezadovoljstva iz dječjih usta. Oduprite se porivu za držanjem predavanja, postavljanjem pitanja ili davanjem savjeta. Umjesto toga, samo slušajte, piše Today's Parent.