Raštika biblijskih dimenzija narasla je u vrtu virskog domaćina Nevenka Kapovića kojeg na otoku Viru svi zovu Veno.

Kad se popne na desetak centimetara visoki cementni blok koji okružuje zaštićeni dio vrta s maslinama i povrtnim kulturama, Viranin Nevenko Kapović jedva može dohvatiti vrh svoje najdraže biljke u vrtu – raštike.

Ova dvogodišnja zeljasta biljka dobro razvijenog vretenastog korijena koji se jako grana, piše tako u enciklopediji voća, povrća i začinskog bilja - u prvoj godini vegetacije naraste oko pola metra do metar, a kod jako visokih varijeteta čak i do dva metra.

Upravo toliko - dva metra i jedan centimetar s najvišim listom - dohvatila je raštika biblijskih dimenzija u Kapovićevom vrtu i to bez pokazivanja zamora materijala u rastu, pa je sedamdeset i trogodišnjem Viraninu prirasla srcu.

Neće, kaže Nevenko, pokidati listove i bacit je u teću s krumpirima, pa je onda po virski kuhanu smiješati s domaćom dimljenom i na buri sušenoj panceti, nego će je pustiti da raste taman otišla nebu pod oblake.

- Lako što je veća od mene, jer ja nisam visok, ali veća je i od susjeda Mile – kaže Nevenko kojega na otoku Viru svi znaju kao Vena, dok je spomenuti susjed Mile, odnosno Milan Krnčević, dvometraš i poznati virski kuhar, a nekad ubojiti juniorski krilni centar KK Zadar.

- Rast će još kada pusti mlade. Posadio sam je prije dvije godine, ali tada nije bacila sjeme, nego je počela rasti bez prestanka. Raste, raste, nema joj kraja, ovakvu raštiku još nisam vidio – priča Veno napominjući kako je sjeme za raštike dobio od Mirka Vučetića i sve koje su rodile normalne su visine, samo ova jedna izgleda kao ilustracija iz starozavjetnih priča. Bobice grožđa tamo su bile poput teniskih loptica, a smokve k'o kišobrani. I ova raštika na Starom putu kod Kapovića izgleda kao palma s virske rive.

- Ovo mi je prva raštika koju smo supruga Đurđica i ja posadili. Mi Virani sadili smo samo zelje, u zadnje vrijeme sadimo i kaul – objašnjava Veno. U vrtu Đurđice i Nevenka Kapovića nalazi se 17 maslina i divovska raštika pričvršćena i vezana sa sve četiri strane kako je ne bi polomilo jugo ili bura.

- Čuvam je kao oko u glavi. Ostat će tu gdje je, radije ću kupiti raštiku na pijaci nego pokidati svoju. Ne bih je dao ni za cijele Ravne kotare. A kad rodi i baci sjeme, podijelit ću narodu – svečano govori virski umirovljenik koji je godinama radio u Bavarskoj, pa manji dio godine Nevenko s Đurđicom još uvijek provodi u južnobavarskom Rosenheimu.

Iako je objašnjenje za grb ovog pitoresknog povijesnog bavarskog grada vezano uz amblemske ruže, i to od grofova Wasserburga koji su upravljali gradom u 13. stoljeću, malo izduženi i smežurani zeleni listovi na grbu, ruku na srce, kao da više podsjećaju na Venovu raštiku.