U dvorani Mueller Kina Europa dvojac Lucić-Dežulović je u četvrtak navečer inspiriranim nastupom zapalio brojnu publiku svojim 'Melodijama bijede i pobjede'

Književni program ovogodišnjeg Subversive fstivala je uključivao brojne diskusije o temama poput suočavanja s prošlošću i društvenog angažmana pisaca, ponudivši publici brojne poznate goste iz inozemstva, regije i Hrvatske.

No, vjerojatno su najveće zvijezde ispali Predrag Lucić i Boris Dežulović, za čiji se nastup u programu SubLit Cafe stvorila neopisiva gužva u prostoru dvorane Mueller, čak tolika da je dio publike sjedeći na podu pratio satirične pjesme ovog dvojca.

'Melodije bijede i pobjede' predstavljaju potentnu i nadasve duhovitu mješavinu poznatih pop pjesama iz bliže i dalje prošlosti, čije melodije Lucić i Dežulović koriste kao podlogu za svoje satiričke pjesme, u kojima se često sa samo nekoliko riječi pogađa u srž problema, te očekivano izvrće naglavce. U skoro pa dvosatnom nastupu dvojica bivših Feralovaca su se pozabavili Željkom Kerumom i sestrom Nevenkom Bečić, odnosima među zatvorenicima u Haagu te kulinarskim sposobnostima Ante Gotovine, neizbježnim Titom, kao i predstavnicima Katoličke crkve (poput kastavskog homofobnog župnika Jurčevića), ali je i svoju pjesmicu dobio i aktualni premijer Zoran Milanović.

Kako je rekao Predrag Lucić: 'Pa koga bi to Milanović mogao inspirirati za pisanje pjesme?' I odmah je, u duhu najbezobraznije satire koja ismijava i logiku, izveo s Dežulovićem pjesmu na koju ih je inspirirao baš Milanović, a koja se sastoji od sada već poznatih, ali ne i posve razumljivih, premijerovih izjava, poput one o 'slučajnoj državi'. Oduševljena publika ih je nagradila glasnim pljeskom, no ipak je veći hit bila obrada 'Milene' Novih fosila, koja je u 'Melodijama bijede i pobjede' bila posvećena Nevenki Bečić i njenim savjetima građanima u vrijeme kada je Split bio zavejan snijegom.

U ponekad začudnoj kombinaciji direktnih citata, za koje je - iako su znani - teško povjeruje da ih je netko doista izrekao, te prerade slavnih pop-hitova Lucić i Dežulović stvaraju opasnu satiru, koja kroz kombinaciju populističkog i elitističkog humora (primjerice, u jednom pjesmi detaljno referira na Krležin 'Povratak Filipa Latinovicza') otkriva dublju istinu o društvu u kojem živimo. Zato se publika na 'Melodijama bijede i pobjede' grohotom smijala, ali ipak s dozom gorčine jer je taj smijeh ujedno bio usmjeren i na apsurde u kojima već dugo živimo.