Mladi od 16 do 29 godina u Hrvatskoj su najmanje pogođeni siromaštvom od svih zemalja EU, ako izuzmemo Luksemburg kao specifičnu državu, prema podacima statističke agencije EU

Podaci pokazuju da je 2020. samo 1.4% mladih u Hrvatskoj živjelo u materijalnoj i socijalnoj oskudici te je ostvaren napredak u odnosu na 2019. kada je 2% mladih oskudijevalo prema kriterijima Eurostata za materijalno i socijalno blagostanje.

Što su materijalna i socijalna oskudica?

Materijalna i socijalna oskudica su nedostatak potrebnih i poželjnih preduvjeta za adekvatan život. Tim pokazateljem se utvrđuje udio osoba koje ne mogu priuštiti osnovne proizvode, usluge i društvene aktivnosti potrebne za normalan život.

Točnije, smatra se da osoba živi u materijalnoj i socijalnoj oskudici ako ne može ispuniti sedam od trinaest životnih potreba, na razini kućanstva u kojem živi ili osobnoj.

U te potrebe po pitanju kućanstva ulaze: mogućnost pokrivanja neplaniranih troškova, može li se priuštiti tjedan dana godišnjeg odmora izvan mjesta u kojem se živi, nema problema s plaćanjem dugova, može se hraniti mesom, ribom ili piletinom svaki drugi dan, može održavati životni prostor, ima pristup vozilu za osobnu upotrebu i može zamijeniti istrošeni namještaj.

Po pitanju osobnih potreba u pokazatelje spadaju: internetska veza, kupnja nove odjeće, dva komada obuće, nešto novca za osobne troškove, dnevno vrijeme za osobni odmor i minimalno jednom mjesečno zajednički objed s prijateljima ili obitelji, piše Index.hr.

Mladi u Hrvatskoj najmanje oskudijevaju u EU

Najveći udio mladih u materijalnoj i socijalnoj oskudici je u Rumunjskoj (24%), Bugarskoj (21%) i Grčkoj (16%), a u 11 država EU je taj udio manji od 3%; Luksemburgu, Hrvatskoj, Estoniji, Finskoj, Sloveniji, Poljskoj, Nizozemskoj, Češkoj, Cipru, Švedskoj i Austriji.

Ako izuzmemo Luksemburg zbog njegove veličine, Hrvatska ima najmanji udio mladih koji žive u materijalnoj i socijalnoj oskudici od svih zemalja EU, sa samo 1.2% udjela. Prosjek EU je 6.2%.

Tek svaka stota mlada osoba u Hrvatskoj živi oskudno, a u Rumunjskoj gotovo svaka četvrta. Znači li to da mladi u Hrvatskoj imaju najbolje životne uvjete u EU?

Istina je ipak kompliciranija

Pogledaju li se drugi podaci koji govore o kvaliteti života mladih u Hrvatskoj, onda stvarnost nije toliko ružičasta.

Istodobno je udio mladih od 16 do 29 godina koji živi s roditeljima najveći u Hrvatskoj od svih država članica EU. 91.7% muškaraca i 83.6% žena tih godina još živi u kućanstvu s roditeljima, što je daleko od prosjeka EU od 73.5% muškaraca i 64.3% žena. Za usporedbu, samo 30-45% mladih oba spola živi u kućanstvu sa svojim roditeljima u zemljama Skandinavije.

Da je u Hrvatskoj najmanji udio mladih koji žive u materijalnoj i socijalnoj oskudici je na prvu kontradiktorno podatku da najviše mladih u Hrvatskoj od svih država članica EU živi s roditeljima. Iako je jako malo siromašnih mladih u Hrvatskoj, istraživanja pokazuju da ih 50% želi otići iz zemlje. Zašto su mladi toliko paradoksalni?

Teško je jednoznačno odgovoriti na to pitanje. Hrvatska se ne izdvaja ni po postotku nezaposlenosti mladih, što je problem na razini cijele EU. Tek je malo iznad prosjeka EU, a čak zemlje poput Švedske, Francuske i Estonije, koje imaju jako mali postotak mladih koji žive sa svojim roditeljima, imaju veću stopu nezaposlenosti među mladima od Hrvatske.

Hrvatska jako dobro stoji i po pitanju broja mladih u riziku od siromaštva. Tek 11.6% mladih spada u tu skupinu u Hrvatskoj i nema velikih razlika između onih koji žive sami te onih koji žive s roditeljima. Prosjek EU je 20.6% pa je i prema tome pokazatelju život mladih u Hrvatskoj bolji nego većini mladih u ostatku EU članica.

Zanimljivo je da Norveška, Danska i Švedska imaju među najvećim udjelima mlade u riziku od siromaštva. Istodobno imaju najmanji udio mladih koji žive sa svojim roditeljima.

Mladi u Hrvatskoj žive u produženom djetinjstvu

Jako je puno faktora po srijedi, ali izgleda da najveći utjecaj ima kultura. U Hrvatskoj je sasvim normalno da mladi žive sa svojim roditeljima i oko toga nema velikih društvenih propitkivanja. Nije ni politička tema, a rijetko se spominje i u kontekstu demografije.

Po tome Hrvatska spada u kulturološki krug država juga Europe, koje imaju istu situaciju s mladima. Italija, Španjolska, Grčka i Portugal također imaju visok udio mladih koji žive sa svojim roditeljima, iako su financijske prilike nešto bolje nego u Hrvatskoj.

U prilog tome ide i činjenica da u skandinavskim državama najmanje mladih živi sa svojim roditeljima, a istodobno puno mladih živi u riziku od siromaštva. Jednostavno im nije u kulturi da mladi do 30-ih žive s roditeljima i rano se osamostaljuju, bili na to spremni ili ne. Švedska čak ima problem s visokom stopom nezaposlenosti mladih, među većima u EU, a svejedno puno manji udio mladih živi s roditeljima (među manjim udjelima u EU).

Mlade u Hrvatskoj se drži u produženom djetinjstvu i kasno se osamostaljuju, djelomično zbog financijskih prilika, ali uglavnom zbog kulture. Upravo su roditelji odgovorni za to što Hrvatska ima najmanji udio mladih u materijalnoj i socijalnoj oskudici od svih zemalja EU. Oni mlade štite od životnih neprilika, sve dok ne budu dovoljno financijski stabilni da se mogu osamostaliti bez poteškoća.

Medvjeđa usluga

Teško je odgovoriti na pitanje rade li time roditelji uslugu svojoj djeci ili ih štićenjem od stvarnog svijeta i njegovih poteškoća ograničavaju razvojno. Produženo djetinjstvo možda daje više vremena za prijelaz u svijet odraslih, ali to ne mora nužno biti dobra stvar. Ljudi dobrim dijelom uče iz vlastitih grešaka pa biti zaštićen od tih grešaka može imati dalekosežne posljedice.

Primjerice, mladi koji se ne moraju suočavati s financijskim problemima vjerojatno neće nikada ni naučiti. Financijska obrazovanost i je jako niska u Hrvatskoj. Istraživanja su pokazala da što su ljudi stariji to teže mijenjaju svoje financijske navike pa slijedom toga zaštita mladih od financijskih problema koje bi ih prisilile da nauče osnove štednje, planiranja troškova, kontrole impulzivne kupnje i sl. samo održava razinu financijske nepismenosti u društvu.

Naravno, pitanje o mladima koje se do tridesetih štiti od „odrastanja“ i stanuju sa svojim roditeljima nije samo pitanje financijske pismenosti. Reperkusije su društvene, ekonomske i demografske.