Nakon svega ovoga moran ti reći da me briga za mene, ja san u ratu navika i doživija puno gore stvari nego šta je zatvor! Ali mi je ža moje obitelji koja će puno više od mene ispaštati zbog svega ovoga. I još jednu stvar želim istaknuti!

Ja se nakon svega osjećan ka prazna priča, ali ne želim da me itko žali jer me nitko ni dosad nije žalija - počeo je jučer priču 41-godišnji umirovljeni narednik iz Splita, kojeg je policija u utorak uhitila zbog sumnje da je počinio osam oružanih pljački iz kojih je, prema prijavi, odnio oko 165 tisuća kuna, prenosi Slobodna Dalmacija .

Tri puta je opljačkao poštu u Hercegovačkoj ulici te pet puta benzinsku crpku "INA Kopilica - sjever" i to od siječnja do listopada ove godine. Kako kaže, na razbojstva ga je natjerala teška materijalna situacija i "puste" ovrhe koje su mu sjele na vrat.

"Okidač" za odluku da krene razbojničkim putom bilo je saznanje da mu država sjeda na račun s ovrhom od 66 tisuća kuna i to zbog izgubljenoga sudskog spora.

- U rat sam krenija 1991. godine s 21 godinu života, bija san mulac. Potpisa san tada, ka i svi moji suborci, tzv. zelene ugovore po kojima smo imali zajamčenu osnovicu plaće od tri i pol prosječne mjesečne neto plaće u Hrvatskoj. A, osim toga, bilo nam je zajamčeno i stambeno zbrinjavanje i druge povlastice. No to nikada nije ispunjeno, pa sam i ja tužija ka i puno mojih suboraca. Odvjetnici su nam govorili da je to sigurna stvar, da ćemo dobiti. Međutim, kad smo "ispušili" udrili su nam sudske troškove da moramo platiti, a ko ne može, tuku mu ovrhe. Tako je i mene nedavno "zakačila" ta ovrha.

- Tija san nedavno u banci dignuti kredit da zakrpan sve dugove i pribijen sve kredite pa da samo plaćan jednu obavezu. Ali tad su mi rekli u banci da iman tu ovrhu od države i da mi ne mogu dati kredit. To je bija okidač, na sve ove probleme koje san ima, kad san još i to vidija, puka san. I prije par godina san bija u sličnoj situaciji, tad san mislija kako ću se baciti pod autobus pa bar da mi žena i dica dobiju nekakvu odštetu. No, uspija sam tada nekako to riješiti. Al' sad sam doša prid zid - govori naš sugovornik, dodajući kako je cifra od 165 tisuća kuna koje je opljačkao u svojim pohodima "napuvana".
Isprika ‘žrtvama'

- Eh, da san toliko opljačka, riješija bi puno toga. Uzeja san u svim tim razbojstvima oko 100 tisuća kuna. S tim sam novcima vratija dugove i poplaća račune - kabelsku, vrtić, struju i slično, ali još mi je puno toga ostalo nepodmireno. Uspija sam riješiti neka dugovanja prema ljudima koji su mi ka prijatelji posudili lovu i kojima nisam vraća. Znaš ono, da ti čovik dvi tri iljade kuna, kaže vrati kad budeš moga, a to "kad budeš moga" nikako da dođe.

- Je, priznajen, iman ja lipu penziju, al od toga mi tri i po iljade kuna ide na kredit. A ko će živit s ovim šta ostane, troje dice, a žena ne radi - kazuje nekadašnji vojnik.

Policijski inspektori 1. PP došli su, kaže, kod njega zbog jedne pljačke, no on je odmah priznao sve druge. Kaže i kako mu nikad nije bila namjera nikome nauditi te da mu je jako žao ljudi na benzinskoj crpki i pošti kojima je možda svojim činom prouzročio bilo kakve tegobe i stres.

- Stvarno bi se izvinija tim ljudima, posebno jednom radniku na pumpi na kojeg sam naletija u tri pljačke. Uvik san nastoja biti miran i smiriti ljude, reka bi in da mi daju pare, da nisu njihove. Pokaza bi in pištolj i onda bi ga odma i spremija. To je pištolj kojeg san ima u ratu i iz njega već 15 godina nije pucano, a u pljačkama nikad u njemu nije bilo metaka. Ja san svaki put bija u ogromnom stresu, a zna san da će me jednom uvatiti. Samo san mislija da ću do tada uspiti riješiti dugove - kazao je i dodao kako u pljačke nije išao motociklom već automobilom.

- Zabolilo me sve ovo šta se događa. Ja u ratu nisan čačkalicu ukra, a ljudi koji su bili "šank borci", koji su ukradenim stvarima opremali svoje stanove danas su uglavljeni na dobrim položajima, imaju vikendice, kuće, voze skupe aute... A, ovakvi kao ja jedva krpe kraj s krajem, ubijaju se i odlučju na razne stvari. Od države nisan dobija ni stan, a bija san na listama. E, ali jedne godine bi bija među prvih pet, druge bi pa na 500. misto, a treće me nije ni bilo na listi. A zna se ko je dobiva stanove - zaključuje.