Prije točno pet godina, 16. listopada 2007., oko 6 sati i 30 minuta ujutro u automobilskoj nesreći na autocesti u blizini Nove Gradiške smrtno je stradao Toše Proeski.

U trenutku nesreće mladi je pjevač imao samo 26 godina, a vijest o njegovom stradanju duboko je potresla Makedoniju, ali i svijet. Strani su mediji o ovoj tragediji pisali kao o "odlasku balkanskog Elvisa Presleyja, 17. listopada u Makedoniji je proglašen Danom žalosti, a vjerni su se obožavatelji diljem regije od voljenog umjetnika opraštali na razne načine. Toše je pokopan u rodnom Kruševu uz najviše državne počasti, a pogrebu je nazočilo nekoliko desetaka tisuća ljudi.

 

Nikad prežaljen

Svake godine fanovi u spomen na svojeg idola organiziraju mise, bdijenja i "hodočašća", a ništa različito nije bilo niti posljednjih dana. 06. listopada, obilježavajući pet godina od posljednjeg Tošina koncerta, na trgu u Skopju okupilo se nekoliko tisuća vjernih fanova pjevajući njegove pjesme. Mise za Tošu najavljene su u Zagrebu, Ljubljani i Beogradu, a najveći su fanovi ove subote ujutro iz Nove Gradiške krenuli put Kruševa, susrevši se putem s obožavateljima u Beogradu i Skopju.

Todor Toše Proeski rođen je 25. siječnja 1981. godine u Kruševu u Makedoniji. Njegovi roditelji Dominika i Nikola već su u najranijoj dobi primijetili nevjerojatni glazbeni talent te su ga odmalena usmjeravali prema karijeri glazbenika. Diplomirao je solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Skopju kao jedan od najboljih studenata svoje generacije i jedan je od rijetkih školovanih pop glazbenika na prostoru cijele bivše Jugoslavije.

"Oscar popularnosti"

Svoju kratku, ali blistavu karijeru Toše Proeski započeo je 1996. godine na dječjem festivalu Makfest, nakon čega je nastupao na raznim festivalima u Makedoniji i redovito osvajao nagrade publike i stručnih žirija. 1999. godine izdao je debitantski album "Nekade vo Nokta" ("Negdje u noći"), na kojem je surađivao s najpoznatijim makedonskim pop autorima. Iste godine, Toše je održao prvi samostalni koncert u Skopju, na kojem je, unatoč lošem vremenu, uživalo desetak tisuća obožavatelja. Godine 2000. Toše Proeski osvojio je treće mjesto na makedonskom predizboru za Pjesmu Eurovizije, nakon čega je izdao drugi album "Sinot Božji". Njegov talent ubrzo su prepoznali slušatelji diljem Balkana pa je iste godine osvojio "Oscar popularnosti".

Svoj treći studijski album "Ako me pogledneš vo oči" snimio je u Grčkoj i objavio ga 2003. godine. Pjesma "Čija si" s tog albuma postala je jedan od njegovih najvećih hitova, a album je promovirao u Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Srbiji i Bugarskoj, nakon čega je zaradio epitet "kralja pirata". Njegovi su se nosači zvuka, naime, mahnito prodavali diljem bivše Jugoslavije, no on i njegova izdavačka kuća nikad na tome nisu zaradili, s obzirom na to da su bili djelo pirata i preprodavača.

Svoj osebujni vokal Toše Proeski nastavio je usavršavati u New Yorku, s poznatim profesorom pjevanja Williamom Reyom, koji je učio i Luciana Pavarottija. Godine 2003. dobio je Humanitarnu nagradu majke Tereze te je postao UNICEF-ov ambasador dobre volje. 2004. godine predstavljao je Makedoniju na Eurosongu s pjesmom "Life", no unatoč favoriziranju medija osvojio je 14. mjesto. Iste godine snimio je pjesmu "This World", koja je postala UNICEF-ova himna, a otprilike u to vrijeme potpisao je ugovor s diskografskom kućom Dallas Records, koja se otad brinula za njegovu karijeru u Hrvatskoj i Sloveniji.

Album "Po Tebe" ("Nakon tebe") 2005. godine izdan je na cijelom prostoru bivše Jugoslavije te je zabilježio rekordnu prodaju, baš kao i njegov prvi album za hrvatsko tržište "Pratim te". Sve veća medijska pažnja na našim prostorima te su ga godine dovele do Mire Buljana i Antonije Šole, autora njegovih najvećih hitova. Na Hrvatskom radijskom festivalu 2006. godine nastupio je s pjesmom "Srce nije kamen", koju su ZAMP i brojne domaće radio postaje proglasile hitom godine, a na kraju je završila u najavnoj špici sapunice "Zabranjena ljubav", u kojoj je Toše gostovao u nekoliko epizoda. Osim toga, snimio je duet s Tonyjem Cetinskim "Lagala nas mala", koji mjesecima nije silazio s vrhova domaćih top lista.

U proljeće 2007. godine Toše je ponovno nastupio na HRF-u, osvojivši Grand prix s pjesmom "Veži me za sebe", koja je po broju emitiranja nadmašila prethodni hit godine. Duet "Volim osmijeh tvoj" s Antonijom Šolom proglašen je najprodavanijim singlom iste godine, nakon čega je izdan album "Igre bez granica". Povodom izlaska albuma, Toše Proeski održao je spektakularnu promociju u zagrebačkom klubu Tvornica, nakon čega su ga hrvatski mediji proglasili "ultimativnom balkanskom zvijezdom".

Miljenik publike i kritike

U moru kvazi pjevača koji preplavljuju glazbeno tržište, Toše Proeski oduvijek je bio poznat kao nevjerojatni talent i pravi profesionalac. Za sebe je često govorio kako "postoji zbog publike", dok su mu kritike uvijek bile manje važne. Jedan je od rijetkih izvođača na našim prostorima koji je imao odvojene diskografske projekte za svaku zemlju bivše Jugoslavije, a u svakoj od njih redovito je dobivao najvažnije glazbene nagrade.

Omiljen među kolegama glazbenicima i obožavan od strane tisuća obožavatelja, Toše Proeski bio je i ostat će jedan od najsvjetlijih trenutaka pop glazbe na ovim prostorima.